Čiope

Izvor: Wikipedija
(Preusmjereno sa stranice Čiopa)
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Čiope
Crna čiopa, Apus apus
Obratiti pažnju na drugačiji oblik krila od lastavice.
Naučna klasifikacija
Carstvo: Animalia
Koljeno: Chordata
Razred: Aves
Red: Apodiformes
Porodica: Apodidae

Čiope (lat. Apodidae) su porodica ptica izuzetno prilagođenih životu u zraku. Veoma su slične lastavicama, ali uopće nisu u srodstvu ni sa jednom vrapčarkom; čiope su svrstane u odvojeni red Apodiformes, koji dijele sa kolibrijima. Ćubaste čiope su srodne pravim čiopama, ali tvore odvojenu porodicu, Hemiprocnidae.

Sličnosti između čiopa i lastavica nastale su usljed konvergentne evolucije; i jedne i druge love kukce u letu.

Znanstveni naziv ove porodice potiče od starogrčkog απους, apus, što znači "bez stopala", budući da čiope imaju veoma kratke noge i nikada ne slijeću na tlo, već umjesto toga na vertikalne površine. Tradicija prikazivanja čiopa bez stopala nastavila se u Srednji vijek i ponekada se prikazivala na grbovima.

Opis[uredi | uredi kod]

Apus pallidus u Grčkoj

Čiope su među pticama najprilagođenije životu u zraku. Veće vrste, poput Hirundapus caudacutus, su među najbržim letačima u životinjskom carstvu. Čak i crna čiopa leti na 5 do 14 metara u sekundi, a može dostići 60 metara u sekundi (216 km/h). Tijekom jedne godine, crna čiopa pređe barem 200 000 km.[1]

Neke čiope su razvile jedan oblik eholokacije za snalaženje u mračnim pećinama gdje se odmaraju.[2] Nedavno je otkriveno da jedna vrsta, Aerodramus papuensis, također koristi eholokaciju i izvan pećina.

Čiope nastanjuju sve kontinente i mnoge otoke, osim dalekog sjevera i pustinja.[3] Poput lastavica i bregunica, čiope iz predjela sa umjerenom klimom su selice i zimuju u tropima. Neke vrste mogu preživjeti zimu padanjem u torpor, stanje slično hibernaciji.[2]

Mnoge od njih imaju karakterističan oblik, sa kratkim i račvastim repom i vrlo dugim krilima koja podsjećaju na bumerang. Let nekih vrsta karakterizira prepoznatljivo "treperenje", koje je sasvim različito od onog kod lastavica. Čiope mogu biti duge od 9 cm do 25 cm, a težiti od 5,4 g do 184 g.[2]

Mnoge vrste lijepe svoje gnijezdo za vertikalnu površinu, a rod Aerodramus koristi samo taj materijal za njegovo pravljenje; ljudi skidaju ta gnijezda i od njih prave supu. Ptići se izlegu nakon 19 do 23 dana, a mladi napuštaju gnijezdo nakon još šest do osam nedelja. Oba roditelja pomažu u podizanju mladih.[2]

Sistematika i evolucija[uredi | uredi kod]

Čiope i ćubaste čiope se već dugo smatraju srodnicima kolibrija, što je potvrđeno otkrićem Jungornithidae, koji su čiopama slični srodnici kolibrija, i primitivnih kolibrija poput Eurotrochilus. Tradicionalna taksonomija svrstava porodicu kolibrija (Trochilidae) u isti red kao i čiope i ćubaste čiope (i nijedne druge ptice); Sibley-Ahlquist taksonomija tretira ovu grupu kao nadred u kojem se red čiopa naziva Trochiliformes.

Taksonomija čiopa je većinom komplikovana, a granice između vrsta i rodova se mnogo disputiraju, posebno među rodovima Aerodramus, Hydrochous, Schoutedenapus i Collocalia. Analiziranje ponašanja i vokalizacije je komplikovano zbog česte paralelne evolucije; analize različitih morfoloških osobina i DNK sekvenci dovele su do dvomislenih i djelomično kontradiktornih rezultata (Thomassen et al., 2005).

Čiopašice su postale raznovrsnije tijekom eocena, na čijem kraju su postojale sve današnje porodice; fosilni rodovi pronađeni su u cijeloj umjerenoj Europi, između današnje Danske i Francuske, poput primitivnog Scaniacypselusa (rani-srednji eocen) i modernijeg Procypseloidesa (kasni eocen/rani oligocen - rani miocen). Jedan pretpovijesni rod koji se često pripaja čiopama, Primapus (rani eocen, Engleska), možda je dalji predak.

Taksonomija[uredi | uredi kod]

Tribus Cypseloidini

Tribus Collocalini

Tribus Chaeturini

Tribus Apodini

Izvori[uredi | uredi kod]

  1. Piper, Ross (2007), Extraordinary Animals: An Encyclopedia of Curious and Unusual Animals, Greenwood Press.
  2. 2,0 2,1 2,2 2,3 Collins, Charles T. (1991). Forshaw, Joseph. ur. Encyclopaedia of Animals: Birds. London: Merehurst Press. str. 134–136. ISBN 978-1-85391-186-6. 
  3. Martins, Thais; Mead, Christopher J. (2003). „Swifts”. u: Perrins, Christopher. The Firefly Encyclopedia of Birds. Firefly Books. str. 346–350. ISBN 1-55297-777-3. 
  • Chantler, Phil & Driessens, Gerald (2000): Swifts : a guide to the swifts and treeswifts of the world. Pica Press, Mountfield, East Sussex. ISBN 978-1-873403-83-9
  • Thomassen, Henri A.; Tex, Robert-Jan; de Bakker, Merijn A.G. & Povel, G. David E. (2005): Phylogenetic relationships amongst swifts and swiftlets: A multi locus approach. Molecular Phylogenetics and Evolution 37(1): 264-277. DOI:10.1016/j.ympev.2005.05.010 (HTML abstract)

Vanjske poveznice[uredi | uredi kod]