Émile Derlin Zinsou

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu
Émile Derlin Zinsou
Émile Derlin Zinsou


Mandat
17. srpnja 1968. – 10. prosinca 1969.
Premijer(i) Alphonse Alley (v.d.)
Predsjednik Maurice Kouandété (v.d.)

Rođenje 23. ožujka 1918.
Benin Ouidah, Benin
(tada Francuska Francuska Zapadna Afrika)
Smrt 28. srpnja 2016.
Benin Cotonou, Benin
Zanimanje liječnik, političar

Émile Derlin Zinsou (Ouidah, 23. ožujka 1918.Cotonou, 28. srpnja 2016.) bio je beninski liječnik, diplomat i političar, aktivan tokom perioda kada je zemlja bila znana kao Republika Dahomej. Zinsou je od 1968. do 1969. godine bio prvi civilni predsjednik Dahomeja još otkako je vojska svrgnula Sourou-Migana Apithyja 1965. godine, ali je isto tako uklonjen nakon što je izgubio podršku vojske 1969. godine.

Rodio se 1918. godine,[1] a nakon završene srednje škole odlazi u Dakar na studij medicine. Po završetku studija, isprva radi kao liječnik u francuskoj vojsci, nakon čega otvara privatnu praksu i uključuje se u kolonijalnu politiku.[2] Bio je jedan od suosnivača prve političke stranke u tadašnjem Francuskom Dahomeju, a inicijalno je surađivao s Apithyjem, a kasnije i s Justinom Ahomadégbéom-Tomêtinom. Bio je zastupnik u francuskoj Narodnoj skupštini i Senatu; tokom potonjeg mandata, formirao je blisko prijateljstvo s budućim senegalskim predsjednikom Léopoldom Sédarom Senghorom.

Nakon što je Dahomej stekao nezavisnost 1960. godine, Zinsou je postao veleposlanik u Francuskoj. U administraciji Huberta Mage, Zinsou je od 1962. do iznenadne smjene 1963. godine bio ministar vanjskih poslova. Na tu se poziciju ponovo vratio 1965. godine, kada ga je imenovao Christophe Soglo, ostavši do pada vojne vlade 1967. godine.[3] Nakon svrgavanja Sogloa, Zinsou je bio favorit vojske za civilnog predsjednika te je imenovan 17. srpnja 1968. godine, kao prvi civilni predsjednik nakon tri godine vojne vlasti. Taj je izbor bio vrlo zanimljiv jer je Zinsou bio izraziti antimilitarist; za mandata je uveo mjere protiv krijumčarenja, protumjere za štrajkove i učinkovitiji sustav prikupljanja poreza. Takva je politika uznemirila vojne krugove, koji su bili ljutiti na njegovu samostalnost u donošenju odluka, što je dovelo do toga da ga je 10. prosinca 1969. godine svrgnuo Maurice Kouandété, isti čovjek koji ga je godinu dana ranije i postavio na poziciju predsjednika. U upadu vojske u predsjedničku palaču, dva njegova zaštitara su ubijena, a on je ranjen. Na predsjedničkim izborima 1970. godine, Zinsou je dobio samo 3% ukupnih glasova te je odbio sudjelovati u radu Predsjedničkog vijeća te je otišao za Pariz.[4]

Iz Francuske se oštro protivio vojnoj vlasti pukovnika Mathieua Kérékoua, koja je uspostavljena nakon puča 1972. godine, a koja će tri godine kasnije dovesti do nastanka NR Benin. Nakon neuspješnog puča 1975. godine, kog je predvodio Janvier Assogba, Zinsou je optužen za sudioništvo te osuđen na smrt in absentia. Novi pokušaj puča s ciljem svrgavanja Kérékoua dogodio se 1977. godine, a predvodio ga je francuski plaćenik Bob Denard. U svojoj autobiografiji, Denard je napisao kako je Zinsou trebao biti novi čelnik Benina u slučaju uspješnog puča te da je čak sjedio i čekao vijesti u avionu pučista, spreman da se vrati u Benin; iako je Zinsou u više navrata demantirao ikakvu povezanost s neuspjelim pučem, Denardovu autobiografiju nije želio komentirati.

Nakon 17 godina egzila, Zinsou se 1990. godine vratio u Benin. Iako više nije imao aktivnu ulogu u nacionalnoj politici, imao je značajan diplomatski utjecaj. Tako je krajem 90-ih godina bio medijator u velikom kongoanskom sukobu,[5] a 2000. godine je bio prisutan na potpisivanju sporazuma o osnivanju Afričke unije. Preminuo je u svom domu u Cotonouu 2016. godine, u dobi od 98 godina.[6][7][8]

Reference[uredi - уреди | uredi izvor]

Literatura[uredi - уреди | uredi izvor]

  • Houngnikpo, Mathurin; Decalo, Samuel (2013). Historical Dictionary of Benin. Rowman & Littlefield. ISBN 0810871718.