Élisa Bonaparte

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Élisa Bonaparte
Marie Guilhelmine Benoist 001.jpg
Flag of the Grand Duchy of Tuscany (1840).svg Vojvotkinja od Toskane
Vladavina 3. ožujka 1809.1. veljače 1814.
Prethodnik Ferdinando III
Nasljednik Ferdinando III
Suprug Felice Pasquale Baciocchi
Djeca Felix Napoléon Baciocchi
Elisa Napoléone Baciocchi
Jérôme Charles Baciocchi
Frédéric Napoléon Baciocchi
Dinastija Bonaparte
Otac Carlo Buonaparte
Majka Letizia Ramolino
Rođenje 3. siječnja 1777.
Francuska Ajaccio, Francuska
Smrt 7. kolovoza 1820.
Italija Trst, Italija
(tada  Austrijsko Carstvo)
Pokop Basilica di San Petronio
Italija Bologna, Italija
Vjera katolicizam

Marie Anne Élisa Bonaparte Baciocchi Levoy, rođena kao Maria-Anna de Buonaparte (Ajaccio, 3. siječnja 1777. - Trst, 7. kolovoza 1820.) je bila francuska plemkinja, najstarija preživjela kći Carla Buonapartea i Letizije Ramolino. Rođena i krštena kao Maria-Anna, kasnije tokom života je službeno preuzela svoj nadimak, Élisa, kojeg je dobila od brata Luciena, kao ime. Élisa je bila mlađa sestra Josepha, Napoleona i Luciena, a starija od još dvojice braće i dvije sestre.

Kao kneginja od Lucce i Piombina te vojvotkinja od Toskane, Élisa je bila jedina od triju sestara koja je imala stvarnu političku moć. Ipak, njezini odnosi s ostatkom obitelji bili su relativno nategnuti zbog njezina oštra jezika. Kao vladarica, pokazivala je naglašen interes za umjetnost, posebice teatar, te je poticala razvoj iste u zemljama kojima je vladala.

Nakon Napoleonova pada je uhapšena od strane Austrijanaca, ali je ubrzo puštena u Trst s titulom grofice od Compignana. Tokom 1820. godine se razbolila i preminula, u dobi od 43 godine te tako postala jedina odrasla sestra koja nije nadživjela Napoleona (čak su ga i sva braća nadživjeli). Pokopana je u Bologni.