Rotterdam

Fabrika van Nelle
Fabrika van Nelle
Svjetska baština – UNESCO
	Nizozemska
Registriran:	2014.
Vrsta:	Kulturno dobro
Mjerilo:	ii, iv
Ugroženost:	no
Referenca:	UNESCO

Rotterdam
; Zastava	; Grb
	Geslo: Sterker door strijd (Jače zbog borbe)
Država	Nizozemska
Provincija	Južna Holandija
	Vlast
- gradonačelnik	Ahmed Aboutaleb (PvdA)
	Površina
- Ukupna	319km²
- Kopno	206km²
- Voda	113km²
	Stanovništvo (2023)
- Grad	663 900 (2.)
- Gustoća	3,040 sta./km²
Vremenska zona	CET (UTC+1)
- Ljeto (DST)	CEST (UTC+2)
Poštanski broj	3000-3089
Pozivni broj	(+31) 010
	Službene stranice; rotterdam.nl
Karta
	Rotterdam

Rotterdam je grad u Nizozemskoj. Službeno postoji od 1328. godine kada ga je Grof Willem III proglasio gradom koji se širio okolo brane (dam) na rijeci Rotte (tako je i dobio ime, Rotte-dam). On je, po populaciji, drugi najveći grad Nizozemske odmah nakon glavnoga grada, Amsterdama, i najveći grad pokrajine Južne Holandije. Grad bez okolice broji oko 665.000 ljudi u 2023. godine. Gravitacijska zona Rotterdama pokriva površinu na kojoj živi 350 milijuna Ijudi. On je centar trgovine, brodarstva, industrije i distribucije.

Luka Rotterdam[uredi | uredi kod]

U Rotterdamu se ukrcavaju velike količine tereta kojima su destinacije luke širom svijeta. Rotterdam je najveća luka u Europi i sedma u svijetu koja godišnje ostvari oko 300 milijuna tona prometa. Najveća svjetska poslovna luka je postala 1962. dok je kasnije taj naslov preuzeo Singapur i zatim Šangaj po podacima iz 2004. godine. Nalazi se na obali rijeke Nieuwe Mass, jednom od tokova delte Rajne i Meuse zahvaljujući kojima je luka Rotterdam uzvodno odlično povezana sa pograničnom zonom Basela, Švicarske i Francuske. Drugim riječima, luka je smještena na ušću rijeke Rajne duž 40 km od centra Rotterdama do Sjevernog mora. Luka direktno zapošljava skoro 70.000 ljudi. Izraženo brojevima, u luku godišnje "navrati" 30.000 brodova i 120.000 barži. Više od 500 redovnih linijskih brodova isplovljava iz Rotterdama prema 1000 luka širom svijeta. Da bi luka s tolikom količinom prometa normalno funkcionirala, potrebna je primjena najmodernije tehnologije, ali i izuzetna organizacija rada. Pretpostavke za to stvara lučka uprava (Rotterdam Municipal Port Management) koja u ime grada izdaje na korištenje (putem koncesija) zemljišta i infrastrukturu poduzećima koja nadalje obavljaju sve lučke i industrijske djelatnosti. Koordinacijski centar se brine o svakom uplovljavanju/isplovljavanju broda u/iz luke koje se u prosjeku događa svakih 5 minuta. Luka Rotterdam otvorena je za prihvat i prekrcaj brodova 24 sata dnevno, 365 dana u godini. Sve to čini ju lukom velike važnosti za mnoge gospodarske subjekte širom Europe, a prvenstveno za Nizozemsku.

Glave aktivnosti luke čine petrokemijska industrija i preuzimanje/transport robe. Važno je tranzitno središte tereta i robe između europskog kontinenta i prekomorskih luka. Iz Rotterdama se prijevoz robe vrši putem broda, riječkih tegljača, željeznicom ili cestom. Rotterdam se putem Betuwe, brze željeznice za prijevoz robe, spaja sa Njemačkom.

Prokopom umjetnog kanala i otvorenja riječkog prometa Nieuwe Waterweg (Novi Riječni Put) 1872. godine, luka Rotterdam je omogućila povezivanje morskih ruta sa deltom Meuse-Rhine. Kanal je dug app 6.5 km od brana na delti do Maeslantkeringa (“Maeslant barijera“). Veliki broj mapa prikazuje Scheur kao dio Novoga Riječnoga Puta što bi iznosilo dužinu od app 19.5 km.

Početkom 20. st., gravitacijski centar luke se pomjerio zapadnije prema Sjevernom Moru. Pokrivajući 105 km2, luka Rotterdam se danas proteže više od 40 km. U centru se nalazi povijesna lučka jezgra koja uključuje Delfshaven; Maashaven/Rijnkaven/Feijenoord kompleks; luke okolo Nieuw-Mathenesse-a; Waalhaven; Vondelingenplaat; Eemhaven; Botlek; Europoort-a koje se smjestilo uzduž Calandkanaal-a, Novoga Riječnoga Puta i Scheur-a (nastavci rijeke Nieuwe Maas) te iskrčeno područje Maasvlakt-e koji izlazi prema Sjevernom Moru. Izgradnja nastavka projekta Maasvlakta je dobilo zeleno svjetlo od strane politike 2004. godine ali je ideja stopirana od strane Raad van State-a (Grofovsko Državno vijeće koje savjetuje sabor i parlament pri donošenju i upravljanja zakona) 2005. godine iz razloga što pitanje okoliša nije dovoljno dobro uzeto u obzir. Pa ipak, 10. oktobra 2006. je pribavljeno odobrenje da se započne izgradnja 2008. sa ciljem isplovljavanja prvoga broda 2013. godine.

Geografija[uredi | uredi kod]

Rotterdam je podiljenjen na sjeverni i južni dio rijeke Nieuwe Maas koji se spaja sa (od zapada prema istoku): tunelima Benelux-a i Maast-a; Erasmus-ovim mostom; podzemnim hodnikom; podzemnom željeznicom Willem te mostovima Wilemsbrug, Koningennebrug, Van Brienenoordbrug. Podignuti most "De Hef" (sačuvani povijesni spomenik kulture) se nalazi između Noodrereiland-a (Sjevernog Otoka) i juga Rotterdama.

Centar grada se nalazi na sjevernoj obali rijeke Nieuwe Maas dok se u novije vrijeme gradska jezgra širi prema centralnim dijelovima južnoga Rotterdama poznatim pod nazivom De Kop van Zuid (Glava Juga, tj. sjeverni dio južnoga Rotterdam-a). Iz unutrašnje jezgre, Rotterdam se pruža prema Sjevernom Moru putem dominantne lučke zone.

Izgrađen ponajviše iza brana, veliki dijelovi Rotterdama su ispod razine mora. Primjerice, sjevernoistočni dio Rotterdama premašuje 6 metara ispod razine mora dok se najniža točka Nizozemske (6.76 metara) nalazi odmah istočno od Rotterdama, u pokrajini Nieuwekerk aan den Ijssel.

Rijeka Rotte se više ne spaja direktno sa rijekom Nieuwe Maas. U ranim 80-im, njezina korita vode su ispumpana putem cijevi jer je bila na putu druge po redu Rotterdamske podzemne željeznice.

Muzeji[uredi | uredi kod]

Rotterdam ima puno muzeja. Nabrojati ćemo samo neke od njih: Boijmans-van Beuningen, NAI (nizozemski arhitekturski institut), the Historisch Museu, Volkenkundig Museum (strani ljudi i kulture), KunstHal (dizajner: Rem Koolhaas), centar suvremene umjetnosti Witte de With te Brandweermuseum (muzej vatrogasaca).

Kultura[uredi | uredi kod]

Upravo su višestoljetna pomorska orijentacija i višestruka prometna povezanost s cijelim svijetom utjecale na oblikovanje kozmopolitskoga nizozemskog društva koje se ističe po izrazitoj etničkoj, rasnoj i vjerskoj toleranciji. S tim je u vezi i činjenica kako je Nizozemska prva zemlja u Europi koja je legalizirala istospolne brakove (2000.) i eutanaziju (2001.), a prostitucija i posjedovanje manjih količina lakih droga već se dugo toleriraju. Grad je jednoga od najvećih europskih mislioca - humanista Erazma Rotterdamskog.

Pored Porta, Rotterdam je 2001. godine bio Europski glavni grad kulture. Ima svoj vlastiti orkestar, Filharmonijski Orkestar Rotterdama sa svjetski poznatim dirigentom (Valery Gergiev), veliku kogresnu i koncertnu zgradu De Doelen te popriličan broj kazališta (sa novim Luxor kazalištem) i kina dvorana. Ahoy kompleks u južnom dijelu grada se koristi za pop koncerte, sportska događanja poput teniskih turnira i drugo. Na sjeverozapadu grada se nalazi zoo Diergaarde Blijdorp koji uključuje morski akvarij Oceanium.

Renesansa novijega doba uključuje održavanje "Ljetnog Karnivala", Dance Parade-a, Rotterdam 666-a, pop festival "Metropolis" te Svjetski Dan Luka. U Januaru se održava Međunarodni Filmski Festival, u Junu Internacionalni Festival Pjesnika, Jazz Festival Sjevernog Mora u Juliju. Valery Gergiev Festival, Septembar u Rotterdam-u, Svijet Witte de With-a se održavaju u Septembru. Slika grada je da je to grad radnika koji se ne bave nevažnim stvarima. Poznati je izraz medju Nizozemcima: "Amsterdam za zabavu, Den Haag za živjeti, Rotterdam za raditi". Još jedna, popularna od strane građana Rotterdama, kaže: "Novac se zarađuje u Rotterdamu, dijele ga u Haagu a u Amsterdamu prosipa".

Početkom osamdesetih je imao bogatu hip hop scenu, sredinom devedesetih je poznato po hard core-u, brzoj elektronskoj muzici – Gabber.

Svjetska baština[uredi | uredi kod]

Fabrika van Nelle se nalazi na obali kanala reke Šie na industrijskom polderu Spanse u sjeverozapadnom Roterdamu. Izgrađena je u periodu od 1925. do 1931. godine po projektu holandskog arhitekte Lindert van der Vlugta u saradnji sa partnerom Johanesom Brinkmanom i inžinjerom J.G. Vibengom, stručnjakom u gradnji armiranim betonom. Nakon izgradnje postala je simbol moderne i funkcionalističke kulture međuratnog perioda. Istaknuti arhitekti su fabriku opisali kao najljepši spektakl modernog doba (Le Corbusier 1932.) i pjesmu u čeliku i staklu (Robertson 1930.).^[1]

Fabrika je i svjedoči o dugoj komercijalnoj i industrijskoj istoriji Nizozemske na polju uvoza i prerade prehrambenih proizvoda iz tropskih zemalja, i njihovu industrijsku preradu za marketing u Evropi.

Godine 2015, fabrika se našla na vrhu liste 25 najljepših fabrika na svijetu.^[2] Na listu UNESCO-ove svjetske baštine uvrštena je 2014. god.^[3]

Sastoji se od kompleksa fabrika, sa fasadama koje su uglavnom od čelika i stakla, u kojima se u velikoj mjeri koristi princip zida zavjese. Zamišljena je kao 'idealna fabrika', otvorena prema vanjskom svijetu, čiji su se unutrašnji radni prostori razvijali prema potrebama, a u kojoj se dnevno svjetlo koristilo za pružanje ugodnih radnih uslova.