Porfirije (patrijarh srpski)

Izvor: Wikipedija
(Preusmjereno sa stranice Patrijarh srpski Porfirije)
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Patrijarh srpski Porfirije

Porfirije februara 2021.

Osnovne informacije
Pomjesna crkva Srpska pravoslavna crkva
Eparhija Arhiepiskopija beogradsko-karlovačka
Arhijerejski čin patrijarh
Titula arhiepiskop pećki, mitropolit beogradsko-karlovački i patrijarh srpski
Način obraćanja Njegova svetost
– godine službe od 18. februara 2021.
– prethodnik Patrijarh srpski Irinej
Prethodna eparhija Mitropolija zagrebačko-ljubljanska
– godine službe 20142021.
– prethodnik Jovan Pavlović
Prethodna eparhija vikarni episkop bački
– godine službe 19992014.
Lični podaci
Svetovno ime Prvoslav Perić
Datum rođenja 21. 7. 1961. (1961-07-21) (62 god.)
Mjesto rođenja Bečej
 FNR Jugoslavija

Patrijarh srpski Porfirije (svetovno Prvoslav Perić; Bečej, 22. jul 1961) je 46. vrhovni poglavar Srpske Pravoslavne Crkve. Njegova puna titula glasi: „Njegova Svetost Arhiepiskop pećki, Mitropolit beogradsko-karlovački i Patrijarh srpski G.G.. Porfirije“

Sveti Arhijerejski Sabor Srpske Pravoslavne Crkve na svom zasedanju 18. februara 2021. godine u Spomen hramu Svetog Save u Beogradu izabrao je NJegovo Visokopreosveštenstvo Mitropolita zagrebačko-ljubljanskog dr Porfirija za Patrijarha srpskog.

Biografija[uredi | uredi kod]

NJegova Svetost Patrijarh srpski Porfirije (Perić) rođen je 22. jula 1961. godine u Bečeju od oca Radivoja i majke Radojke. Na krštenju je dobio ime Prvoslav. Osnovnu školu je završio u Čurugu, a Gimnaziju „Jovan Jovanović Zmaj” u Novom Sadu 1980. godine. Zamonašen je po činu male shime od svog duhovnog oca, tada jeromonaha dr Irineja (Bulovića), sadašnjeg Episkopa bačkog, u manastiru Visoki Dečani, na Tominu nedelju 28. aprila/11. maja 1986. godine. Diplomirao je na Pravoslavnom bogoslovskom fakultetu u Beogradu 1987. godine, kada ga je blažene uspomene episkop raško-prizrenski, potonji patrijarh srpski Pavle (Stojčević), u manastiru Svete Trojice u Mušutištu rukopoložio u čin jerođakona 8. juna 1987. godine. Postdiplomske studije pohađao je na Bogoslovskom fakultetu Nacionalnog i Kapodistrijskog univerziteta u Atini (1987–1990. godine).

U čin jeromonaha rukopoložio ga je Episkop bački dr Irinej, 21. novembra 1990. godine na Aranđelovdan, u manastiru Svetih Arhangela u Kovilju. Tada je postavljen za igumana te Svete obitelji, koja je doživela svoj preporod. Iguman Porfirije, posebno angažuje i na lečenju obolelih od bolesti zavisnosti. U tom cilju on 2005. godine formira terapijsku zajednicu „Zemlja živih”, koja je priznata kao najuspešniji projekat za lečenje narkomanije.

Sveti arhijerejski sabor Srpske pravoslavne crkve ga je na svom redovnom zasedanju 14. maja 1999. izabrao za vikarnog Episkopa jegarskog pri Eparhiji bačkoj

Doktorirao je 2004. godine na Bogoslovskom fakultetu Nacionalnog i Kapodistrijskog Univerziteta u Atini, odbranivši disertaciju na temu „Mogućnost poznanja Boga kod apostola Pavla po tumačenju svetog Jovana Zlatoustog“ (Τό δυνατόν τῆς γνώσεως τοῦ Θεοῦ εἰς τόν Ἀπόστολον Παῦλον κατά τόν Ἁγιον Ἰωάννην τόν Χρυσόστοµον). Od 2004. godine kada je izabran za docenta, zaposlen je na Pravoslavnom bogoslovskom fakultetu Univerziteta u Beogradu, gde je nasledio čuvenog psihijatra, akademika dr Vladetu Jerotića, na katedri Pastirske psihologije. Na Grupi za katihetsko i pastirsko bogoslovlje, dva puta je biran za docenta (2004, 2010) i jednom za vanrednog profesora (2015), kad izvodi nastavu na predmetima osnovnih studija Pastirsko bogoslovlje sa psihologijom i Teologija Novog zaveta, kao i na drugim predmetima master i doktorskog studijskog nivoa. Na Grupi za biblijsko bogoslovlje (2021) bio izabran za redovnog profesora, iz uže naučne oblasti Biblistika.

Savet Republičke radiodifuzne agencije (RRA) ga je izabrao 29. jula 2008. za svog predsednika.

Predsednik je Fondacije Privrednik. U periodu u od 2008 – 2014. bio je predsednik saveta srpskog regulatornog tela za elektronske medije, tada zvanog Republička radiodifuzna agencija .

U periodu 2010—2011. bio je episkop vojni, a zatim koordinator za saradnju Srpske Pravoslavne Crkve i Vojske Srbije.

Na redovnom majskom zasedanju 2014. godine, Sveti Arhijerejski Sabor Srpske Pravoslavne Crkve izabrao je dr Porfirija (Perića) za Mitropolita Eparhije zagrebačko–ljubljanske; iste godine 13. jula blaženopočivši patrijarh Irinej (Gavrilović) uveo ga je u mitropolitski tron u hramu Preobraženja Gospodnjeg u Zagrebu. Kao Mitropolit zagrebačko-ljubljanski radio je na duhovnoj i materijalnoj obnovi u Mitropoliji. Između ostalog, završio je obnovu hrama u manastiru Lepavina pored Križevaca, jednog od najstarijih duhovnih centara pravoslavnog naroda u Hrvatskoj.

Objavljeni naučni radovi[uredi | uredi kod]

  1. „Monaška pravila Jovana Rajića“, u: Jovan Rajić: Istoričar, pesnik i crkveni velikodostojnik, Zbornik radova naučnog skupa Povodom 275-godišnjice rođenja i 200- godišnjice smrti, Novi Sad, 4–5. oktobar 2001, 119-124.
  2. „Sveti Sava i sveti Vladika Nikolaj: dvojica svetitelja i ravnoapostolnih prosvetitelja“, Letopis Matice srpske 475.3 (2005), 375-379.
  3. [priređeno izdanje u saradnji sa I. Graorac, D. Obradović] Duhovnost i obrazovanje: dijalog sa delom Vladete Jerotića: zbornik radova sa naučnog skupa održanog 25. novembra 2005. godine u SANU – Ogranak u Novom Sadu, Beograd: Ars Libri, Zadužbina Vladete Jerotića, 2008.
  4. „Ἡ αγάπη ώς σύνδεσµος γινώσκοντος και γινωσκοµενου”, Philotheos 11 (2011), 64-76.
  5. [u koautorstvu sa D. Karan] „Ἡ αναζήτηση τής σχεσεως τής έκκλησιαστικής ποιµαντικής µέ τήν ψυχολογία“, ΘΕΟΛΟΓΙΑ (2014), 247-267.
  6. [u koautrostvu sa D. Karan] „Ό διάλογος τής έκκλησιαστικής ποιµαντηκής µε τήν ψυχολογία ώς έκφραση διακονίας τής ζωής του ανθρώπου“, Philotheos 14 (2014), 311-330.
  7. Licem k Licu. Biblijsko-pastirska promišljanja o Bogu, čoveku i svetu, Beograd: Pravoslavni bogoslovski fakultet Univerziteta u Beogradu – Institut za teološka istraživanja; Zagreb: Mitropolija zagrebačko–ljubljanska, 2015.
  8. [u koautorstvu sa D. Radić], „Dijalektika ‘prvoga’ i ‘posljednjeg’ Adama u antropologiji Apostola Pavla“, Bogoslovska smotra 85 (2015), 1007–1025.
  9. „Novozavetne osnove pastirskog bogoslovlja“, Bogoslovlje 1 (2015), 29-43.
  10. [u koautorstvu sa V. Tatalović] „Pripovest Jovanovog Jevanđelja o Vaskrsenju Hristovom (Jn 20–21)“, u: Srpska teologija danas – Zbornik radova naučnog skupa (Pravoslavni bogoslovski fakultet u Beogradu, 29-30. maj 2012), prir. B. Šijaković, Beograd: Pravoslavni bogoslovski fakultet 2013, 11-22.
  11. [u koautorstvu sa D. Karan], „Pastirsko prisustvo i delovanje Crkve u srpskom narodu tokom Prvog svetskog rata“, u: Pravoslavni svet i Prvi svetski rat – Zbornik radova sa međunarodnog naučnog skupa (Pravoslavni bogoslovski fakultet u Beogradu, 5-6. oktobra 2014), Beograd 2014, 112-140.

Monografska publikacija[uredi | uredi kod]

  1. Premudrost u Tajni sakrivena: Ogledi iz Teologije apostola Pavla, Beograd: PBF 2020.

Priređena izdanja[uredi | uredi kod]

  1. Bogoslovlje i duhovni život Karlovačke Mitropolije u okviru 800 godina Autokefalije Srpske Pravoslavne Crkve, ured. V. Vukašinović, P. Perić, Zbornik radova sa naučnog skupa (Beograd – Novi Sad, 16-17. decembar 2019), Institut za Liturgiku i crkvenu umetnost PBF UB, Beograd 2020. M36

Radovi u naučnim časopisima[uredi | uredi kod]

  1. „Pravoslavno poimanje sinodalnosti / sabornosti Crkve“, Bogoslovska Smotra 86 (2016), 297-310. M24
  2. „Svetopisemska eksegeza in psihologija: možnosti ustvarjalne sinergije“, Bogoslovni vestnik 80 (2020), 63-71. M23
  3. „Eshatologija apostola Pavla: Poslanice Solunjanimâ i Korinćanimâ“, Bogoslovlje 1 (2020), 21-34. M24
  4. „Pavlova teologija ’nove tvari’“, Teološki pogledi LIII (1/2020), 19-34. M51 (Kategorija časopisa od vodećeg nacionalnog značaja prema posebnoj odluci Univerziteta u Beogradu.)
  5. „Biblijski (hrišćanski) koncept mira“, Kultura polisa 42 (2020), 25-35. M51
  6. „Antropologija svetog apostola Pavla“, Zbornik Matice srpske za društvene nauke 174 (2/2020), 147-166. M24
  7. „Pojam µετάνοια u Starom i Novom Zavetu“, Edinost in dialog. Unity and Dialogue 76 (2020), u štampi (potvrda u prilogu). M24

Radovi sa međunarodnih naučnih konferencija[uredi | uredi kod]

  1. „Memoria e perdono: la riconcilliazone tra i popoli oggi“, Misericordia e perdono. Atti del XXIII Convegno ecumenico internazionale di spiritualita ortodossa, (Bose, 9-12 septembre 2015), Edizioni Qiqajon, Comunita di Bose, 2016, 355-369. M31
  2. „Iz smrti u život – Život u Crkvi kao jedini način prevazilaženja straha od biološke smrti“, Čovjek i smrt. Teološki, filozofski, bioetički i društveni pristup, ur. I. Markešić, T. Matulić, Zbornik radova sa Znanstveno-stručnog skupa Čovjek i smrt, Zagreb, 2017, 105-115.M31
  3. „Relation betwen Religion and Science: An Orthodox Point of View“, u: Science and Religion: Synergy not Skepticism, ur. A. Kurjak, F. A. Chervenak, Jaypee: The Health Sciences publisher, New Delhi-London-Panama, 2018, 73-82.M31
  4. „Pavlovo poimanje pravednosti Božije u tumačenju Svetog Jovana Zlatousta“, u: Sveti Jovan Zlatoust danas, Zbornik radova međunarodnog naučnog bogoslovskog skupa „Sveti Jovan Zlatoust danas“ (Istočno Sarajevo, 18-20. oktobra 2018), Foča, 2019, 27-44.M31
  5. „Misija Crkve u srpskom narodu kao plod autokefalije”, u: Osam vekova autokefalije Srpske Pravoslavne Crkve, tom I (Istorijski put Srpske Pravoslavne Crkve), ur. V. Puzović, V. Tatalović, Beograd: SAS SPC, PBF, 2020, 49-56. M33

Radovi sa domaćih naučnih skupova[uredi | uredi kod]

  1. „Monaška pravila Jovana Rajića u kontekstu otpora unijaćenju u XVIII stoleću u Karlovačkoj Mitropoliji“, Bogoslovlje i duhovni život Karlovačke Mitropolije u okviru 800 godina Autokefalije Srpske Pravoslavne Crkve, ured. V. Vukašinović, P. Perić, Zbornik radova sa naučnog skupa (Beograd – Novi Sad, 16-17. decembar 2019), Institut za Liturgiku i crkvenu umetnost PBF UB, Beograd 2020, 135-145. M61
  2. „Evropska recepcija biblijskog siromaštva“, u: Evropa i hrišćanske vrednosti: putevi biblijske recepcije, prir. N. Božović/V. Tatalović, Beograd: Biblijski institut PBF, Konrad Adanauer Stiftung, 2020, 137-148. M63

Izvor[uredi | uredi kod]

  • „Glasnik”, službeni list Srpske Pravoslavne Crkve, godina CI, februar 2021, broj 2, str. 60–64.

Spoljašnje veze[uredi | uredi kod]