Kikinda

Izvor: Wikipedija
(Preusmjereno sa stranice Општина Кикинда)
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Kikinda


Trg srpskih dobrovoljaca u Kikindi

Grb
Grb
Osnovni podaci
Država  Srbija
Pokrajina Vojvodina
Upravni okrug Severnobanatski
Opština Kikinda
Stanovništvo
Stanovništvo (2022) Decrease 38065
Gustina stanovništva 222 st./km²
Geografija
Koordinate 45°49′28″N 20°27′33″E / 45.8245°N 20.459166°E / 45.8245; 20.459166
Nadmorska visina 73 m
Površina 17893.009 km²
Kikinda na mapi Srbije
Kikinda
Kikinda
Kikinda (Srbije)
Ostali podaci
Poštanski kod 23300
23301
23302
23303
23304
23306
23307
23308
23309
23310
Pozivni broj 0230
Registarska oznaka KI


Koordinate: 45° 49′ 28" SGŠ, 20° 27′ 33" IGD

Kikinda (mađarski: Nagykikinda, rumunjski: Chichinda Mare, slovački: Kikinda, rusinki: Кикинда) je grad u Srbiji, odnosno autonomnoj pokrajini Vojvodini. Nalazi se na 45.84° geografske širine, i 20.45° geografske dužine. Kikinda ima oko 38.000 stanovnika. Predstavlja administrativni centar Severnobanatskog okruga Srbije.

Geografija[uredi | uredi kod]

Mesne zajednice u Kikindi

U severnom delu Banata, u neposrednoj blizini srpsko-rumunske granice, prostire se administrativna jedinica grad Kikinda, središte ekonomskog i društvenog života ovog dela Vojvodine. U gradu su naseljena mesta: Mokrin, Iđoš, Bašaid (sa seocetom Bikač), Banatska Topola (sa Vincaidom), Rusko Selo, Novi Kozarci, Banatsko Veliko Selo, Nakovo i Sajan. Sedište je gradsko naselje Kikinda, naselje ravničarskog tipa, sa ušorenim ulicama koje se seku pod pravim uglom i prostranim trgom u centru grada.

Kikinda je udaljena od Beograda 127, a od Novog Sada 110 km. Od srpsko-rumunske granice grad je udaljen 7,5 km. Nadmorska visina tla je u rasponu od 77-84 metra. Grad se nalazi na Banatskoj lesnoj terasi. Do polovine 19. veka, grad je imao rečicu, Galacku, ogranak Moriša. Nakon velikih poplava 1857. godine, tok Galacke je odsečen od Moriša i pretvoren je u kanal za prikupljanje suvišne kišnice.

Historija[uredi | uredi kod]

Glavna ulica i katolička crkva u Kikindi

Po arheološkim nalazima, na mestu Kikinde bila su stara naselja, a 1423. godine, kao dobro Ugarskih kraljeva, spominje se mesto Nagkeken (što se tumači kao Nađ Kekenj). Takođe se 1462. pominje naziv Kewkend.

Tokom prve polovine 16. veka kikindski kraj je bio izložen sve češćim upadima osmanskih snaga, koje su tokom 1551. i 1552. godine osvojile čitavo to područje.[1]

Prema turskoj upravnoj podeli, Kikinda se nalazila u sastavu Galadske nahije, koja je naziv dobila po obližnjoj tvrđavi Galad. Ta nahija se nalazila u sastavu Čanadskog sandžaka, koji je pripadao Temišvarskom pašaluku.[2][3]

Za vreme Bečkog rata (1683-1699), šire područje je počevši od 1686. godine bilo zahvaćeno srpskim narodnim ustankom, pod zapovedništvom kapetana Novaka Petrovića.[4]

Iako je znatan deo tog područja tokom rata oslobođen, sve te oblasti su po slovu Karlovačkog mira (1699) vraćene pod osmansku vlast. Kikinda je konačno oslobođena tek za vreme Austrijsko-turskog rata (1716-1718), nakon čega je uključena u sastav habzburškog Tamiškog Banata.[5]

Naseljavanje[uredi | uredi kod]

Jedna od zgrada na Gradskom trgu, Varađaninova vila, deo Gradskog jezgra Kikinde.

Između 1750. i 1753. godine Srbi naseljavaju područje u dolini rečice Galacke (ogranak Moriša). Predvodnik prvih doseljenika je Kristifor Kenđelac. Bio je to prvi talas naseljavanja. Kikinda je dosta napredovala sredinom 18. veka. Već 1753. dobila je poštansku stanicu i postala je sedište Banatske srpsko-grčke privilegovane kompanije, a 1754. je dobila prvu osnovnu školu i postala sedište banatske milicije. Privilegovanim distriktom je postala 1774, a krajem veka je bila najveće naselje u današnjem srpskom delu Banata. Prva pozorišna predstava odigrana je na nemačkom 1796. Srbi su uglavnom došli iz Semlaka, Nađlaka, Čanada i drugih mesta duž Moriša i Tise. Drugi talas naseljavanja desio se krajem 18. i početkom 19. veka. Tada su se naselili i Nemci, Mađari, Jevreji, Italijani i Francuzi. U vreme najezde Osmanlija i Kikinda je, kao i cela Vojvodina, bila utočište prognanom stanovništvu.[6]

Velikokikindski dištrikt[uredi | uredi kod]

Godine 1774. carica Marija Terezija osniva Velikokikindski dištrikt (feudalna upravna jedinica). Kikinda postaje središte dištrikta, u kojem je bilo još devet naselja. Iste 1774. godine austrijski carski revizor Erler konstatuje (po starom!) da Velika Kikinda još pripada Tamiškom okrugu, Čanadskog distrikta. Tu su podupravni podured, poštanska kambijatura i održava se vašar a stanovnici su Srbi.[7] Ovaj događaj presudan je za istoriju Kikinde, jer tada počinje njen uspon zahvaljujući privilegijama u oblasti ekonomije, sudstva i politike. Povelja o formiranju dištrikta čuva se u kikindskom Arhivu. Dištrikt je ukinut 1876. godine.

Kraj 19. i početak 20. veka[uredi | uredi kod]

Pozorište u Kikindi

Godine 1893, dobija status slobodnog kraljevskog grada. Do početka Prvog svetskog rata, grad prolazi kroz period uspona i razvoja u privrednom, kulturnom, ekonomskom, društvenom i urbanom smislu. Upravo u ovom periodu formirano je gradsko jezgro kojim se i danas Kikinda ponosi. Ulice dobijaju nazive, a kuće se grade planski, u ulicama koje se seku pod pravim uglom. Najstarija pruga na prostoru Srbije je bila Kikinda-Temišvar.

Između dva svetska rata grad je bio u nepovoljnom položaju s obzirom na dve granice u zaleđu i u tom periodu dolazi do stagnacije i pada razvoja.[8] U periodu od 1922. do 1929. godine, Kikinda je bila deo Beogradske oblasti, zatim Dunavske banovine. Kikindski mlin je bio najveći u državi, ranije je mleo po 40 vagona žita dnevno, ali je usled krize bio dugo zatvoren (već osam godina u 1934).[9] Spomenik srpskim vojnicima na vojnom groblju osvećen je 2. juna 1935.[10] Sokoli su 1938. radili na isušivanju Števančeve bare.[11] Parohijski dom je izgrađen 1939.[12] U ovom periodu u Kikindi je bila znamenita porodica Budišin.[13]

Savremena historija[uredi | uredi kod]

U narodnooslobodilačkom ratu, 1941. godine u ovom kraju organizuje se oružani otpor u kome dejstvuju Kikindski, Mokrinski i Dragutinovački partizanski odredi. U Drugom svetskom ratu Kikinda je oslobođena 6. oktobra 1944. godine.[14] Nakon završetka rata, u socijalističkoj Jugoslaviji, tokom 70-ih i 80-ih godina 20. veka, Kikinda doživljava veliki privredni, ekonomski, kulturni i društveni napredak.

Klima[uredi | uredi kod]

Područje Kikinde sada u oblast umerenokontinentalne klime sa velikim godišnjim kolebanjima temperature. Prelazi između godišnjih doba su nagli, naročito između zime i proleća. Najčešći vetrovi su košava i severac. Poslednje godine ipak beleže veće prosečne temperature usled globalnog zagrevanja.

Prema podacima Hidrometeorološkog zavoda Srbije za period od 1981 do 2010 godine, godišnje u proseku padne 556,3 mm kiše i snega po kvadratnom metru. Broj kišovitih dana u proseku je 145, dok je prosečan broj dana sa snegom 23 dana. Prosečna relativna vlaga vazduha iznosi 73%. Najtopliji mesec je jul, sa izmerenim apsolutnim maksimumom od 40 °C, a najhladniji januar, sa apsolutnim minimumom od -27 °C.[15]


Klimatološki medijani za Kikinda
Mjesec jan-sij feb-velj mar-ožu apr-tra maj-svi jun-lip jul-srp aug-kol sep-ruj okt-lis nov-stu dec-pro godina
Srednji maksimum (°C) 3,0 5,6 11,7 17,7 23,1 26,0 28,5 28,4 23,5 17,7 10,0 4,1 16,6
Srednja dnevna (°C) −0,2 1,4 6,3 11,9 17,3 20,3 22,3 21,7 16,9 11,6 5,6 1,1 11,3
Srednji minimum (°C) −3,1 −2,3 1,6 6,4 11,3 14,3 15,8 15,5 11,5 6,8 2,1 −1,6 6,5
Precipitacija (mm) 34,3 26,8 33,1 43,8 53,9 75,5 56,1 49,6 50,4 41,1 45,2 46,5 5563


Kultura[uredi | uredi kod]

Pravoslavna crkva u Kikindi

Pored Narodnog muzeja, Istorijskog arhiva i drugih kulturnih institucija, u Kikindi ima dosta istorijskih spomenika: pravoslavne crkve u Kikindi i Mokrinu s radovima Teodora Ilića Češljara, zatim jedina suvača na teritoriji Vojvodine (pod zaštitom), neke građevine iz prve polovine XIX veka, spomenici borcima Kikindskog partizanskog odreda, pesniku revolucionaru Jovanu Popoviću (rad Aleksandra Zarina) i druga spomen-obeležja iz prošlosti. Uskoro se takođe očekuje postavka replike mamuta popularne KIKE u Narodnom muzeju u Kikindi (rad Miroljuba Stamenkovića i još četiri mlada vajara) u originalnoj veličini. U Kikindi od 1982. godine deluje Internacionalni simpozijum skulpture u terakoti Terra, čija zbirka od oko hiljadu skulptura predstavlja jedinstvenu zbirku moderne terakotne skulpture u svetu.

Demografija[uredi | uredi kod]

Vidi još: Demografska istorija Kikinde.

U naselju Kikinda živi 33901 punoletni stanovnik, a prosečna starost stanovništva iznosi 39,6 godina (38,2 kod muškaraca i 40,9 kod žena). U naselju ima 14607 domaćinstava, a prosečan broj članova po domaćinstvu je 2,86.

Ovo naselje je uglavnom naseljeno Srbima (prema popisu iz 2002. godine).

Demografski podaci

<duv>

Grafik promene broja stanovnika tokom 20. veka
Demografija
Godina Stanovnika
1948. 28743 [16]
1953. 29635
1961. 34127
1971. 37691
1981. 41797
1991. 43051 42745
2002. 42675 41935


Etnički sastav prema popisu iz 2002.
Srbi
  
31317 74.67%
Mađari
  
5290 12.61%
Jugosloveni
  
1355 3.23%
Romi
  
841 2.00%
Hrvati
  
168 0.40%
Crnogorci
  
130 0.31%
Makedonci
  
106 0.25%
Rumuni
  
102 0.24%
Muslimani
  
65 0.15%
Nemci
  
52 0.12%
Albanci
  
47 0.11%
Slovaci
  
42 0.10%
Slovenci
  
28 0.06%
Rusi
  
18 0.04%
Ukrajinci
  
17 0.04%
Rusini
  
14 0.03%
Bugari
  
14 0.03%
Česi
  
13 0.03%
Bunjevci
  
6 0.01%
Bošnjaci
  
1 0.00%
nepoznato
  
196 0.46%
Demografski podaci

Mediji[uredi | uredi kod]

  • Kikindski portal
  • Televizija Kikinda - lokalna televizija
  • Ami Naksi Radio - lokalna muzičko-zabavna radio stanica
  • Kikindske - nezavisni nedeljnik
  • Nove Kikindske Novine - nedeljnik

Privreda[uredi | uredi kod]

Železnička stanica u Kikindi

Kikinda ima razvijenu industriju građevinskog materijala, pogone prehrambene industrije u okviru poljoprivrednog kombinata, livnicu željeza i tempera i drugo. U gradu je centar za rekreaciju, a u okolini su lovišta i ribolovna područja na kanalu Dunav-Tisa-Dunav. Teritorija grada Kikinde veoma je bogata nalazištima nafte i gasa. Još jedan značajan prirodni resurs je glina visokog kvaliteta. Upravo stoga, u gradu su najrazvijenije: metalska industrija, industrija građevinskog materijala, naftna i hemijska industrija. Plodno zemljište još je jedan prirodni resurs koji je uslovio razvoj prehrambene i prerađivačke industrije. Vodeće firme u metalnoj industriji, Livnica Kikinda (članica grupe Cimos Kopar) i Le Belier Kikinda, potekle su od nekadašnjeg kikindskog giganta, Livnice železa i tempera Kikinda. Oko 40% srpske proizvodnje nafte i gasa realizuje se na području NIS-ovog pogona Severni Banat. Nekada oslonci kikindske privrede Industrija građevinskog materijala Toza Marković i Metanolsko sirćetni kombinat (MSK), postoje i danas, ali posluju u znatno manjem obimu. Najznačajnije firme u oblasti prehrambene industrije su Banini, Prima produkt, Kikindski mlin, Mokrin mlek, Atler fontana, Grindeks. Od trgovinskih firmi, prisutne su Angropromet, Pro Media, Bas kompjuters.[18]

U gradu postoji centar za rekreaciju[19], a u okolini grada nalaze se lovišta i ribolovna područja na kanalu DTD.

Slavni ljudi[uredi | uredi kod]

Povezano[uredi | uredi kod]

Reference[uredi | uredi kod]

  1. Ivić 1929
  2. Zirojević 1970: str. 11-26
  3. Káldy-Nagy 2000: str. 191-192
  4. Nikolajević 1932: str. 422-427
  5. Samardžić 1986: str. 7-30
  6. „Biserka Ilijašev — Istorija Kikinde”. Arhivirano iz originala na datum 20. 01. 2015.. Pristupljeno 09. 10. 2014. 
  7. J.J. Erler: "Banat", Pančevo 2003.
  8. Kikinda na lokalnom informativnom servisu Civilon
  9. "Politika", 1. okt. 1934
  10. "Politika", 3. jun 1935
  11. "Politika", 28. dec. 1938
  12. "Vreme", 11. dec. 1939
  13. Šegrt, R. (5. 3. 2023). „POTOMCI ČUVENE LOZE DARIVALI PORTRETE PREDAKA: Sećanje na porodicu Budišin, najbogatiju i najpoznatiju u istoriji Kikinde”. Večernje novosti. Pristupljeno 5. 3. 2023. 
  14. Š., R. (6. 10. 2022). „PROŠLO JE 78 GODINA: Kikinda obeležila godišnjicu oslobođenja u Drugom svetskom ratu”. Večernje novosti. Pristupljeno 8. 10. 2022. 
  15. Republički hidrometeorološki zavod
  16. Knjiga 9, Stanovništvo, uporedni pregled broja stanovnika 1948, 1953, 1961, 1971, 1981, 1991, 2002, podaci po naseljima, Republički zavod za statistiku, Beograd, maj 2004, ISBN 86-84433-14-9
  17. Knjiga 2, Stanovništvo, pol i starost, podaci po naseljima, Republički zavod za statistiku, Beograd, februar 2003, ISBN 86-84433-01-7
  18. Privreda Kikinde
  19. Sportski centar Jezero

Vanjske veze[uredi | uredi kod]