Zlatko Plenković
Zlatko Plenković,[1] (Podgora, 28. srpnja 1917. – Zagreb, 25. ožujka 2003.), hrvatski inženjer, te gospodarstvenik. Diplomirao je 1942. na Tehničkom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, te je postao radnikom zagrebačke podružnice trgovačkoga društva Siemens AG, u kojoj je djelovao do 1945. godine. U novoutemeljenomu poduzeću »Rade Končar« stupio je 1956. na rukovodeću dužnost tehničkoga direktora. Osnivačem je i prvim direktorom Elektrotehničkoga instituta »Rade Končar« (1961.).[1] Institut je bio pretečom Više tehničke škole – Zagreb, kojoj je Plenković bio dekanom od 1973. do 1975. godine. Bio je i direktorom poduzeća »Rade Končar« – Industrijska elektronika. Na Elektrotehničkome fakultetu Sveučilišta u Zagrebu predavao je predmete Usmjerivači i Energetska elektronika. Plenković je bio suautorom sveučilišnoga udžbenika Energetska elektronika (1978.). Za prinos usmjerivačkoj tehnici dobio je najvišu republičku nagradu za znanstveni rad »Nikola Tesla« (1966.).
Profesor Plenković je oko 1945.[2] uveo u hrvatski jezik riječ usmjerivač kao prijevod njemačke riječi Stromrichter, uvedene u njemački jezik 1932. godine.[2]
Bio je počasnim članom Akademije tehničkih znanosti Hrvatske.[3]
Izvori[uredi | uredi kod]
- ↑ 1,0 1,1 Plenković, Zlatko, U: Slaven Ravlić, gl. ur., Hrvatska enciklopedija, 8. sv. : O – Pre, Zagreb : Leksikografski zavod Miroslava Krleže, 2006., ISBN 953-6036-38-X, str. 521.
- ↑ 2,0 2,1 August Kovačec, gl. ur., Hrvatska enciklopedija, 5. sv. : Hu – Km, Zagreb : Leksikografski zavod Miroslava Krleže, 2003., ISBN 953-6036-35-5, str. 188.
- ↑ Zlatko Plenković, Osam desetljeća Končara : zagovor gospodarskog nacionalizma // Tehničke znanosti : glasnik Akademije tehničkih znanosti Hrvatske (HATZ), Zagreb, Vol. 7 (br. 3) 2000., ISSN 1330-7207