Evil Dead II

Izvor: Wikipedija
(Preusmjereno sa stranice Zla smrt II)
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Evil Dead II
poster filma
RežijaSam Raimi
ProducentSam Raimi
Bruce Campbell
Robert Tapert
Alex De Benedetti
Irvin Shapiro
ScenarioSam Raimi
Scott Spiegel
UlogeBruce Campbell
Sarah Berry
Dan Hicks
Richard Domeier
Kassie DePaiva
MuzikaJoe LoDuca
FotografijaPeter Deming
MontažaKaye Davis
DistribucijaRosebud Pictures
Datum(i) premijere13. ožujka 1987.
Trajanje85 min.
Zemlja Sjedinjene Američke Države
Jezikengleski
Budžet3.600.000 dolara
Kronologija
Prethodi: Sl(ij)edi:
Zla smrt
Evil Dead II na Internet Movie Database

Zla smrt II (eng. Evil Dead II) američka je horor komedija snimljena 1987. godine. Nastavak je filma Zla smrt iz 1981.. Scenaristi su Sam Raimi i Scott Spiegel, a režirao ga je Sam Raimi. U glavnoj ulozi je Bruce Campbell kao Ash Williams. Film je imao skromnu zaradu na američkim kinima, utrživši tek 5,9 milijuna $, čime je bio tek 102. najkomercijalniji američki film 1987.,[1] ali je s vremenom stekao kultni status i velike pohvale kritičara. Evil Dead II dobio je nastavak 1993., nazvan Army of Darkness.

Radnja[uredi | uredi kod]

Ash Williams i njegova djevojka Linda odlaze na romantični odmor u prividno napuštenu drvenu kolibu smještenu duboko u šumi (ovo je zapravo prerađeni početak prvoga nastavka filma). U kolibi Ash pronalazi audio snimku vlasnika kolibe, profesora Knowbyja, na kojoj su snimljeni prijevodi odlomaka iz knjige znane kao Necronomicon (Naturon Demonto ili Knjiga Mrtvih). Čitanje iz Knjige Mrtvih probudi drevne demone, zle sile koje mogu opsjedati ljude i živa bića. Prva žrtva je Linda, koja opsjednuta napada Asha te je on ubija odsijecanjem glave. Ash mora voditi borbu protiv demona, koji se koriste raznim trikovima ne bi li ga zaplašili i ubili. Oživljeno truplo njegove djevojke Linde ugrize ga desnu šaku, koja također postane opsjednuta te ju Ash odsječe motornom pilom.

U međuvremenu, u kolibu stižu profesorova kćer Annie, koja je pronašla neke odlomke iz Necronomicona, njezin dečko i profesorov asistent Ed Getley, te dvoje ljubavnika, Jake i Bobby Joe. Pronalaze Asha krvavoga te pomisle kako je on ubio profesora i njegovu ženu i zatvore ga u podrum. No, ubrzo se i sami susreću sa napadom demona te oslobađaju Asha. Ed biva ubijen, a Bobby Joe bježi šumu. Unatoč protivljenju, Ash je prisiljen, pod prijetnjom oružjem, krenuti u potragu za njome. Bivaju napadnuti, a Ash je opsjednut demonom (vidi Deadite Ash). Annie i Jake uspijevaju pobjeći natrag u kolibu, ali Jake ubrzo pogiba. U trenutku kada se opsjednuti Ash sprema ubiti Annie, ugleda Lindinu ogrlicu, što otjera demona. Ash tada učvršćuje motornu pilu umijesto odsječene šake desne ruke.

Ash i Annie shvaćaju da je jedini način da unište zlo čitanje odlomaka iz Knjige Mrtvih. Uspijevaju ubiti demona, ali također se otvara vremenski portal koji usisava sve pred sobom. Annie umire prije nego li ga uspije zatvoriti. Ash, njegov automobil, te dijelovi kolibe i okolna stabla bivaju usisana u vremenski vrtlog. Ash se nađe u 1300. godini, gdje ga dočekaju vitezovi kralja Arthura koji ga smatraju svojim spasiteljem. Napadne ih demon, kojega Ash ubije svojom sačmaricom. Proročanstvo o "Čovjeku koji je pao s neba" i izbavio ljudski rod od zla se ispunilo. Shvativši što se dogodilo i gdje se nalazi, Ash se psihički slama i počne vrištati. Film završava i počinje odjavna špica.

Povijest[uredi | uredi kod]

Koncept i ideja za nastavak rodila se već na snimanju prvog filma. Sam Raimi htio je vratiti Asha u prošlost, u srednji vijek, što je naposljetku dovelo do trećeg nastavka, Army of Darkness

Nakon izlaska The Evil Deada, Raimi snima Crimewave, hibrid između kriminalističkog filma i komedije. Producenti filma su bili Raimi, Joel i Ethan Coen. Irvin Shapiro, publicist koji je bio zaslužan za izdavanje i promociju The Evil Dead, predlaže Raimiju rad na drugom nastavku. Raimi odbija, smatravši da će Crimewave postati hit, ali Shapiro ipak službeno najavljuje nastavak.

Nakon slabog uspjeha Crimewavea kod publike i kritike, Raimi i Tapert, znajući da si ne mogu priuštiti još jedan neuspjeh, prihvaćaju Shapirovu ponudu. U isto vrijeme, susreću talijanskog filmskog producenta Dina de Laurentisa, vlasnika distribucijske tvrtke DEG. On je ponudio Raimiju projekt režiranja filmske adaptacije knjige Stephena Kinga (koju je napisao pod psudonimom Richard Bachman) Thinner. Raimi je odbio, ali de Laurentis ne gubi zanimanje za mladog filmaša.

Snimanje Thinnera bila je dio dogovora Kinga i de Laurentisa o adaptaciji nekoliko Kingovih uspješnih horrora. U to vrijeme, King je zauzet režiranjem prve u nizu tih adapatacija, Maximum Overdrive, temeljenu na njegovoj kratkoj priči Trucks. Igrom slučaja, našao se na večeri sa jednim od članova filmske ekipe koja je radila na nastavku The Evil Deada i saznao da imaju problema sa finaciranjem projekta. King, koji je bio obožavatelj prvoga nastavka, nazvao je de Laurentisa i zamolio ga da finacira film.

Iako prilično skeptičan, prihvaća ponudu nakon uspjeha prvog filma u Italiji. Raimi i Tapert zatražili su 4,000.000 dolara, no odobreno im je samo 3,600.000 dolara. Zbog toga, planirane scene u srednjem vijeku bile su izbrisane.

Obrada ili ne?[uredi | uredi kod]

Evil Dead II nije obrada prvoga nastavka niti je to trebao biti. Zbog zakonskih razloga, Sam Raimi nije mogao upotrijebiti snimke iz prvoga nastavka, te je morao ponovo snimiti neke scene u kojim se ukratko objašnjava radnja. Npr. u The Evil Deadu, Ash i njegovi prijatelji odlaze u kolibu u šumi, dok u Evil Deadu II u istoimenu kolibu odlaze Ash i njegova djevojka Linda. Evil Dead II koristi samo glavne elemente priče prvoga nastavka, odlazak u kolibu i buđenje demona, dok je ostatak filma potpuno novo iskustvo.

Produkcija[uredi | uredi kod]

Scenarij[uredi | uredi kod]

Iako su tek nedavno dobili potreban budžet, scenarij je bio dovršen mnogo ranije, već za snimanja Crimewavea. Raimi se udružuje sa Scottom Spiegelom, koji je ranije surađivao sa Campbellom i drugima na snimanju Super 8 filmova tijekom odrastanja u Michiganu. Većina tih filmova bile su komedije, i Spiegel je smatrao kako bi Evil Dead II trebao imati manje pravih horror elemenata od prethodnika, a više humora. Prvotno, početak filma je uključivao svih pet likova iz prvog nastavka, ali zbog štednje na budžetu, svi osim Asha i Linde izbačeni su iz scenarija. To je i glavni razlog nesuglasica oko toga je li Evil Dead II obrada ili ne.

Spiegel i Raimi napisali su većinu scenarija u njihovoj kući u Silver Lakeu, Los Angeles, Kalifornija gdje su živjeli sa prije spomenutom braćom Coen. Tamo su također upoznali glumice Frances McDormand, Kathy Bates i Holly Hunter, koja je poslužila kao inspiracija za lik Bobby Joe. Zbog raznih obaveza koje je Raimi imao sa Crimewaveom, a Becker sa filmom Thou Shalt Not Kill... Except, trebalo je prilično dugo vremena da scenarij bude dovršen.

Film je imao mnoge uzore, među kojima The Three Stooges i druge slapstick komedije; Ashova borba sa svojom odsječenom rukom potječe iz ranijeg Speigelova filma kojega je snimio kao tinejdžer, nazvanog Attack of the Helping Hand i inspiriranog TV reklamom za Hamburger Heleper.

Scena u kojoj soba oživljava i smije se Ashu nastala je iz interne šale između Raimija i Spiegela, u kojoj je Spiegel pomoću svjetiljke sa savijenim vratom oponašao Popajev smijeh. Humor Scotta Spiegela vidljiv je tijekom čitavog filma, najčešće u vizualnim šalama; npr. kada Ash zarobi svoju opsjednutu odsječenu ruku ispod vjedra, na vejdro stavi hrpu knjiga da joj onemogući bijeg. Knjiga na vrhu hrpe nosi naziv "Farewell to Arms". (Ovo je igra riječima; naime riječ arms na eng. znači ruke, ali i oružje. Naziv knjige zato ima dvostruko značenje: Zbogom oružju ali i Zbogom rukama.)

Snimanje[uredi | uredi kod]

Sa završenim scenarijem i osiguranom filmskom ekipom, snimanje je moglo započeti. Produkcija je započela u Wadesborou, Sj. Karolina ne mnogo udaljenome od de Laurentisovih ureda u Wilmingtonu. Iako je on htio da se film snima u njegovu studiju, filmska ekipa se osjećala neugodno u neposrednoj blizini producenta, pa su se preselili u Wadesboro. Steven Spielberg je u Wadesborou snimio film The Color Purple, a velika bijela kuća na farmi koja je služila kao vanjska lokacija u tom filmu, postala je produkcijski ured za Evil Dead II. Većina filma snimljena je u blizini kuće, ili u J.R. Fasion nižoj srednjoj školi, gdje se nalazio set sa unutrašnjošću drvene kolibe.

Produkcija nastavka nije bila ni približno kaotična kao na snimanju prvog filma, najviše zbog u međuvremenu stečenog filmskog iskustva Raimija, Taperta i Campbella. No, poznato je nekoliko duhovitih zgoda sa snimanja. Tako je štakora koji se pojavljuje u nekoliko scena filmska ekipa nazvala "Señor Cojones" . "Cojones" na španjolskome znači "testisi".

Ipak, bilo je poteškoća, najviše oko kostima Teda Raimija, redateljeva mlađeg brata koji je imao manju ulogu i u prvom nastavku. U Evil Deadu II glumi opsjednutu ženu profesora Knowbyja, Henriettu. Ted je trebao nositi kostim koji je prekrivao cijelo tijelo, izrađen od lateksa. Raimi se u kostimu preznojavao te su se nakon skidanja kostima iz njega cijedile doslovno litre znoja. Znoj se također vidi i na filmu, oko uha, u sceni gdje se Henrietta vrti iznad Ashove glave.

Filmska ekipa je također ubacila nekoliko šala i referenci na druge filmove u Evil Dead II. Tako u podrumu i ostavi s alatom na zidu visi rukavica Freddyja Kruegera, antagonista filma A Nigthmare on Elm Street i njegovih nastavaka. To je bila posveta sceni u istoimenom filmu u kojoj Nancy (Heather Langenkamp) na televiziji gleda The Evil Dead. Također, u prvom Evil Deadu vidimo poderani poster filma The Hills Have Eyes. Film The hills Have Eyes sadrži u jednoj sceni sličnu posvetu filmu Jaws.

Na zabavi povodom završetka snimanja, filmska ekipa održala je natjecanje talenata, gdje su Sam Raimi i Bruce Campbell otpjevali pjesmu Eight Miles High grupe The Byrds uz pratnju gitare.

Kritički odjek[uredi | uredi kod]

Zla smrt II ima 98% pozitivnih recenzija na siteu Rotten Tomatoes, malo manje od prvog filma.[2] Na sličnom siteu Metacritic, ima ocjenu 69/100.[3] Časopis Empire je hvalio film i nazvao ga "krvavim, virtuoznim, hiper-kinetičnim horor nastavkom/prepravkom koji iskorištava svaki trik u kinematografijskoj knjizi" a Caryn James je za The New York Times napisala da je "iskren, iako bizaran dokaz, da Sam Raimi ima talenta i razvija vještinu."[4]

Roger Ebert je filmu dao tri od četiri zvijezdice, nazvavši ga "razmjerno sofisticiranom satirom." Hvalio je film zbog smisla za nadrealno, komični tajming i niskobudžetni intenzitet. "Ako znate da su sve to specijalni efekti, a ako ste vidjeli puno drugih filmova i imate smisao za humor, imati ćete odlično vrijeme sa Zlom smrti 2."[5] Richard Harrington je za Washington Post umjereno hvalio film, iako je priznao da je "gluma izašla iz B filmova 1950-ih" te da je "ekspozicija nespretna", te zaključio: "A onda opet, tko je ikada rekao da je loš ukus lagan?"[6]

Entertainment Weekly je film rangirao na #19 mjestu na listi "50 kultnih filmova".[7] Sight and Sound ga je rangirao na #34 mjestu na listi 50 najsmiješnijih filmova. 2008., Empire ga je uključio na listi 500 najvećih filmova svih vremena, na #49 mjestu.[8]

Nagrade[uredi | uredi kod]

Nagrada Kategorija Nominirani Rezultat
Nagrada Saturn Najbolji horor film Nominacija
Najbolji specijalni efekti Vern Hyde, Doug Beswick, Tom Sullivan Nominacija
Najbolja šminka Mark Shostrom Nominacija
Katalonski međunarodni filmski festival Najbolji film Sam Raimi Nominacija
Fantasporto Nominacija

Izvori[uredi | uredi kod]

  1. „Evil Dead II (1987)”. Box Office Mojo. Pristupljeno 28. veljače 2013. 
  2. Evil Dead 2: Dead by Dawn Movie Reviews”. Rotten Tomatoes. Pristupljeno 28. veljače 2013. 
  3. Evil Dead 2: Dead by Dawn Film Reviews”. Metacritic.com. Arhivirano iz originala na datum 2010-08-04. Pristupljeno 28. veljače 2013. 
  4. Evil Dead 2 Movie Review”. The New York Times. 13. ožujka 1987. Pristupljeno 28. veljače 2013. 
  5. Roger Ebert (10. travnja 1987). „Evil Dead 2: Dead By Dawn”. Chicago Sun-Times (rogerebert.com). Arhivirano iz originala na datum 2012-06-03. Pristupljeno 28. veljače 2013. 
  6. Richard Harrington (30. travnja 1987). „Evil Dead 2: Dead By Dawn”. Washington Post (washingtonpost.com). Pristupljeno 28. veljače 2013. 
  7. „The Top 50 Cult Films”. Entertainment Weekly. May 23, 2003. 
  8. „The 500 greatest movies of all time”. Empire. Pristupljeno 28. veljače 2013. 

Vanjske poveznice[uredi | uredi kod]