Zagreb Pride

Izvor: Wikipedia
Broom icon.svg Ovom članku ili jednom njegovom delu je potrebno sređivanje da bi se dobio kvalitetniji članak. Sređivanje podrazumeva dodavanje interviki-veza, kategorizaciju, unutrašnje povezivanje, razlamanje teksta i slična uređivanja, kako bi se dobio karakter pravog Vikipedijinog članka.
Pogledajte kako se menja strana za pomoć, ili stranu za razgovor. Uklonite ovaj template kada završite.

Zagreb Pride je manifestacija koja se održava u lipnju, a sastoji se od raznih programskih djelova od kojih je najznačajnije javno okupljanje i Povorka ponosa, koje se tradicionalno održava u subotu najbližu 27. lipnja koji se uzima kao Međunarodni dan ponosa. U organizaciji sudjeluje skupina građana i građanki okupljenih u Organizacijski odbor uz logističku podršku pojedinih udruga za ljudska prava (LGBTIQ osoba).

Zagreb Pride[uredi - уреди]

Gay Pride Zagreb 2002.[uredi - уреди]

29. lipnja. 2002. u Zagrebu je održan prvi LGBTIQ Pride - Gay Pride Zagreb 2002 - "Iskorak Kontra predrasuda"., kojim se željelo upozoriti javnost na sustavnu diskriminaciju i kršenje ljudskih prava seksualnih manjina u Hrvatskoj. Po prvi puta su pripadnici LGBTIQ populacije zajednički istupili u javnosti. Usprkos tome što je sama manifestacija bila miroljubivog karaktera na skup je bačen suzavac, a za vrijeme i poslije manifestacije povrijeđene su i maltretirane 32 osobe.

Uhićeno je 27 osoba, a nitko nikada nije bio procesuiran za kazneno vandalizma i napada suzavcem, iako je policija sve snimala kamerama. [1]

Ovo je ujedno bio i jedini Pride na kojem su se okupile i osobe iz državnog vrha; bio je prisutan ministar unutrašnjih poslova Šime Lučin, te saborske zastupnice Đurđa Adlešić i Vesna Pusić te zastupnik talijanske manjine Furio Radin sa suprugom.

Podršku prvom izlasku hrvatske LGBTIQ zajednice u javnost dali su, između ostalih, OESS, Europska komisija, Vijeće Europe i visoki povjerenik UN-a za ljudska prava u Hrvatskoj Juan Pablo Ordonez, koji je također bio u povorci.

Okupljeni na pozornici, organzator i organizatorice ispred Organizacijskog odbora govorili su o tom činu kao ukazivanje na postojanje LGBTIQ populacije, kao preporodu gejeva i lezbijki i o potrebama "iskoračenja" u javnost, jer biti diskriminiran nije privatna stvar.

Prvim zagrebačkim gay prideom započeo je druga etapa gej i lezbijskog aktivizma, koju njezini akteri nazivaju LGBTIQ aktivizmom, a koja se nastavlja i danas. Od tog dana, prema riječima jednog od govornika na skupu, Damira Hršaka, tadašnjeg podpredsjednika Iskoraka, zauvijek se promijeno položaj te zajednice u hrvatskom društvu:

Wikicitati „»Od danas više nema povratka u tišinu! Od danas prestajemo biti nevidljivi!« (govor Damira Hršaka na pozornici u parku Zrinjevac)“
()

Organizatori pridea: Iskorak - centar za prava seksualnih i rodnih manjina i Lezbijska grupa Kontra

Zagreb Pride 2003.[uredi - уреди]

Zagreb Pride 2003., - "Opet ponosno" (dodatak „gay“ se već 2003. iz naziva izbacuje kako bi događaj bio LGBTIQ sveinkluzivan), bio je posvećen uvođenju antidiskriminacijskih odredbi u hrvatske zakone i Zakonu o istospolnim zajednicama. Organizatori: Iskorak - centar za prava seksualnih i rodnih manjina i Lezbijska grupa Kontra

Zagreb Pride je 2004.[uredi - уреди]

Zagreb Pride je 2004., "Vive la difference", je uzeo za tematiku diskriminaciju transrodne populacije i homofobne izjave koje su te godine izrečene od strane nekih katoličkih svećenika i dužnosnika prema LGBTIQ osobama. [2] Taj Pride, osim što su ga podržale po prvi puta i osobe iz estradnog života nastupajući na Prideu, izazvao je i najviše kontroverzi koje su kulminirale čak i isprikom pojedinih članica lezbijske zajednice zbog "nemoralnog ponašanja na Prideu" i "napada" na Katoličku crkvu. [3] Organizator: Lezbijska grupa Kontra

Zagreb Pride je 2005.[uredi - уреди]

Zagreb Pride 2005 - "Ipak Pride!", kao podrška Zakonu o registiranom partnerstvu, organizirala je u tjedan dana neformalna feministička grupa Epikriza nakon odustajanja Iskoraka, nekoliko dana prije nego što se Pride trebao dogoditi, opravdavajući se kako koncept Pridea - povorke ponosa iritira građane Zagreba. [4] Nakon medijskih protesta LGBTIQ aktivista i aktivistica protiv odluke udruge Iskorak, pojavila se dotad nepoznata grupa Epikriza koju su podržali prošli LGBTIQ aktivisti i aktivistice, organizatori prošlih Prideova [5], financijski grupa Kontra, a logistički Centar za mirovne studije [6]. Bio je to prvi Zagreb Pride kojeg nije organizirao Organizacijski odobr.

Gotovo sva sredstva za organizaciju tog Pridea, možda i dijelom zbog neiskusnih aktivistica, pod pravom ucjenom policije da će zabraniti skup, utrošena su na zašitare koji su vrijeđali goste i gošće heteroseksističkim ispadima, naguravali osobe u povorci, a sve to pod uvjetima policije – dva zaštitara na jednu osobu iz povorke. Od te godine odlučeno je da ta osiguravajuća kuća više nikada neće biti angažirana za zaštitu Zagreb Pride-a [7] [8]. Organizator: Neformalna skupina građana EPIKRIZA

Internacionala Pride 2006., Zagreb[uredi - уреди]

Prvi istočnoeuropski Pride, a istovremeno i peto Pride događanje u Zagrebu, bila je manifestacija Internacionala Pride 2006., Zagreb - "Živ(j)eti slobodno!". Manifestacija je od strane medija najavljivana kao Balkanski Pride, Komunistički Pride, a queer koncepcijom obrnutog diskursa odlučeno je prihvatiti gotovo sve predrasude koje su se vezivale organizaciji uz Balkan i Istočnu Europu, te je jednoglasno prihvaćeno ime prvog istočnoeuropskog Pride-a; Internacionala Pride 2006, Zagreb – "Živ(j)eti slobodno". Ovim imenom također se u političku platformu Pride-a uključen i radnički-sindikalni pokret (uz još prije uvršten mirovni, ekološki, feministički, LGBTIQ, pokret za životinjska prava), kao znak solidarnosti i međusobne podrške. [9] Na prvoj queer Internacionali, odnosno prvom istočnoeuropskom Prideu sudjelovali su aktivisti i aktivistice 13 zemalja iz oko 30 organizacija iz Slovenije, Hrvatske, Srbije, Bosne i Hercegovine, Makedonije, Kosova, Albanije, Poljske, Slovačke, Rumunjske, Bugarske, Litve i Latvije, a glavna poruka okupljenih bila je sloboda okupljanja, kretanja i izražavanja i ukazivanje na problematiku nasilja na Prideovima u Istočnoj Europi. Također podržane su i ohrabrene sve države koje u svojim zemljama nemaju Pride da se podrže u njegovoj organizaciji.

Internacionala Pride trajala je 3 dana. Otvorena je izložbom udruge Miks u prostorima Matice Hrvatske, održan je okrugli stol na temu slobode okupljanja i Pride nasilja, ponuđen je filmski program u kinu Tuškanac Queer Zagreba na temu "queer i sport", a vrhunac manifestacije bila je tradicionalna Pride povorka ponosa s prigodnim programom na Zrinjevcu na kojem su nastupali One Piece Puzzle iz Rijeke, Salome iz Ljubljane, Queer Beograd te gošće iz Rumunjske, Gabrella and Cristella iz grupe Diversity. Organizator: Regionalni pride odbor, neformalna skupina građana

Zagreb Pride 2007., Zagreb[uredi - уреди]

Šesti zagrebački pride najavljen je za 7 srpnja. Po prvi puta u šest godina organiziranja Zagreb Pridea mijenja se ruta povorke i mjesto okupljanja i programa. Nova ruta Zagreb Pridea započinje okupljanjem na Trgu maršala Tita, a središnji program Zagreb Pridea održat će se na samoj zagrebačkoj "špici", Trgu Petra Preradovića, popularnom Cvjetnom trgu.

Javne osobe na Pride-u[uredi - уреди]

Od javnih osoba na Prideovima u Zagrebu podršku su svojim prisustvom dale slijedeće osobe: Šime Lučin (SDP, tada ministar unutarnjih poslova), Vesna Pusić (HNS), Furio Radin (saborski zastupnik talijanske manjine i predsjednik Odbora za ljudska prava i prava nacionalnih manjina) i supruga Helena Štimac - Radin (predstojnica Vladina ureda za ravnopravnost spolova), Jelka Glumičić (aktivistica za ljudska prava iz Karlovca, nominirana za Nobelovu nagradu za mir), Andrea Feldman (2002 članica LS-a), supruga premijera iz 2002. Ivice Račana - Dijana Pleština (savjetnica u MVPEI), Godana Lukač-Koritnik (pravobraniteljica za ravnopravnost spolova), Juan Pablo Ordonez (do 2002 visoki povjerenik za ljudska prava UN-a.), Drago Pilsel (teolog i novinar Index.hr portala i Novog lista - voditelj prvog Pridea), Vesna Teršelič (aktivistica za ljudska prava, nominirana za Nobelovu nagradu za mir, voditeljica prvog Pride-a), Vilim Herman (2002 zastupnik HSLS-a, kasnije LIBRA-e, sada SBHS), Mario Kovač (redatelj koji međutim nije stigao sudjelovati na prvom Pride-i i voditi ga, jer je netom prije okupljanja, na Kvaternikovom trgu, pretučen i opljačkan), Ida Prester (pjevačica i TV voditeljica), Đurđa Adlešić (HSLS, 2002 predsjednica saborskog odbora za nacionalnu sigurnost), Nina Violić (glumica, voditeljica trećeg Pride-a), Igor Hajdarhodžić (glumac), redateljica Snježana Banović i redatelj Krešimir Dolenčić, Sanja Sarnavka (feministkinja; B.a.B.e), Silvana Menđušić (novinarka), Petar Luković (novinar), Borivoj Radaković (književnik), Vesna Kesić (feministkinja, Zeleni za Zagreb), Biljana Kašić (feministkinja, koordinatorica Ženskih studija), Neva Tölle (Autonomna ženska kuća), predstavnici/ce Zelenih Dalmacije, Zelena akcija, Prijatelji životinja, Lezbijska organizacija Rijeka - (LORI), Zelene ljevice, Zoran Oštrić (eko-aktivist), forum mladih SDP-a), Iva Prpić (SDP-ova članica Gradske skupštine), Dražen Šimleša (sociolog, antiglobalist), Zoran Pusić (predsjednik Građanskog odbora za ljudska prava), Vladimir Stojsavljević (pročelnik zagrebačkog Gradskog ureda iz 2003.).

Podršku Zagreb Prideu su između brojnih organizacija slali i zagrebački gradonačelnik Milan Bandić, Maja Vučić (pjevačica grupe Divas i TV voditeljica), Milorad Pupovac (Srpski demokratski forum), te Ured Predsjednika RH.

Na Zagreb Prideu su nastupali i nastupale: Dunja Knebl, Lidija Bajuk, E.N.I., Lollobrigida Girls, Salome, One Piece Puzzle, Lava 303, Queer Beograd, Rene i Drvena Marija.

Popis Zagreb Prideova[uredi - уреди]

  • Gay Pride Zagreb 2002. - "Iskorak KONTRA predrasuda"

Vrijeme događanja: 29.6.2002.

Tema: Prvim izlaskom u javnost željeno se upozoriti na sustavu diskriminaciju i kršenje ljudskih prava seksualnih manjina u Hrvatskoj.

Video

Organizator: Iskorak - centar za prava seksualnih i rodnih manjina, Lezbijska grupa Kontra

  • Zagreb Pride 2003. - "Opet ponosno"

Vrijeme događanja: 28.6.2003.

Tema: Podrška zakonskim inicijativama za uvođenje seksualne orijentacije u zakonske odredbe (Obiteljski zakon, Zakon o ravnopravnosti spolova, Kazneni zakon i dr.).

Organizator: Iskorak - centar za prava seksualnih i rodnih manjina, Lezbijska grupa Kontra

  • Zagreb Pride 2004 - "Živjela različitost - Vive la difference!"

Vrijeme događanja: 19.6.2004.

Tema: Upozoravanje na homofobiju u Katoličkoj crkvi u RH; ukazivanje na problematiku tranfobije, potpora transrodnim osobama i njihova afirmacija. [10]

Organizator: Lezbijska grupa Kontra

  • Zagreb Pride 2005 - "Ipak Pride!"

Vrijeme događanja: 10.7.2005.

Tema: Podrška Zakonu o registiranom partnerstvu.

Organizator: Epikriza neformalna skupina građana

Podrška i logistika: Kontra i Centar za mirovne studije

  • Интерnacionala Pride 2006, Zagreb - "Živjeti slobodno" (na trienaest jezika i dva pisma)

Vrijeme događanja: 22. - 25.6.2006.

Tema: Sloboda okupljanja, kretanja i izražavanja, te ukazivanje na problematiku nasilja na Prideovima u Istočnoj Europi. [11]

Video

Službeni video film

Organizator: Regionalni Pride odbor, neformalna skupina građana

Podrška i logistika: Kontra (Hrvatska), Queer Zagreb (Hrvatska), Miks (Hrvatska), Kulturno-ulična gej akcija - kugA (Hrvatska), Centar za mirovne studije (Hrvatska), Ženska soba (Hrvatska), Inqueerzicija (Hrvatska), DIH (Slovenija), Udruženje Q (Bosna i Hercegovina), Queer Beograd (Srbija), Labris (Srbija), Spy (Srbija), Duga (Srbija), Gej-strejt alijansa (Srbija), Gayten LGBT (Srbija), NLO (Srbija), Lambda (Srbija), Žene na delu (Srbija), Masso (Makedonija), QESh (Kosovo), GISh (Albanija), Kampanja protiv homofobije (Poljska), Altera (Slovačka), ACCEPT (Rumunjska), Queer Bugarska (Bugarska), Litavska gej liga (Litva), Mozaīka (Latvija), Southeastern European Queer Network (SEEQ)

Simbolika i sadržaji Zagreb Pride-a[uredi - уреди]

Najpoznatija parola u angloameričkim zemljama je "We're here, we're queer, get used to it!" i "Out of the Closets and into the Streets" organizacije Queer Nation, te "Silence = Death", grupe ActUp, dok u Hrvatskoj se najviše koristi poznati slogan, a ujedno i ime kampanje Lezbijske organizacije Rijeka (LORI): "Ljubav je ljubav", kao i slogan srbijanskog gej i lezbijskog pokreta: "Gej je okej".

Transparenti su neizbježni dio svakog Pride-a. Najpoznatiji transparent glasi "Out and proud" i "2QT2BStr8", "I'm not gay but my boyfriend is", a na zagrebačkom mogli su se vidjeti i slijedeći natpisi: "Izađimo iz tišine", "Budimo hrabri/e", "Hvala božicama što sam lezbijka", "Ponosan sam peder", "Muka mi je od objašnjavanja", "Transrodno je zgodno", "I hetrići su ljudi", "Novosadske lezbejke šetaju za Srem, Banat i Bačku", "Nema seksa do registracije", "Homofobija je bolest", "Seksualnu edukaciju u škole", "Pederi i lezbe protiv pedofilije", "Živ(j)ela perverzija", "Volim koga hoću", "Ne u NATO, "Ništa mi neće ovi dan pokvarit", "Za brak spreman"...

Od kontroverznih poruka na plakatima bio je onaj iz 2004 "Volim Carlu del Ponte", a moguće interpretacije kreću se u rasponu od identifikacije s ikonom protu-desničarsko mislećeg puka, preko pritajene erotske žudnje neznanog autora ili autorice, sve do implikacija o transrodnosti haaške tužiteljice.

Vidi još[uredi - уреди]

Vanjske poveznice[uredi - уреди]