Zablaće
Zablaće
| |
|---|---|
| Koordinate: 43°42′N 15°52′E / 43.700°N 15.867°E | |
| Država | Hrvatska |
| Županija | Šibensko-kninska |
| Grad | Šibenik |
| Prvi spomen | 1432. |
| Vlast | |
| - Predsjednik vijeća | Zoran Grgas |
| Vremenska zona | Srednjoevropsko vrijeme (UTC+1) |
| - Ljeto (DST) | Srednjoeuropsko ljetnje vrijeme (UTC+2) |
| Poštanski broj | 22 000 |
| Pozivni broj | 022 |
| Karta | |
  Zablaće Zablaće na karti Hrvatske | |
 Zablaće Zablaće na karti Šibensko-kninske županije | |
Zablaće, dio Šibenika na obali Šibenskoga kanala, 2 km zračne udaljenosti i 7 km cestom jugozapadno od središta grada. Nije fizički povezano s urbanim naseljem Šibenika no spada pod Šibenik zbog blizine i historijski veza. Administativno se danas naziva gradskom četvrti Zablaće.[1] Prvi se put spominje 1432. U srednjem vijeku ondje su djelovale solane, od kojih su sačuvani tek toponimi: Velika jezera i Mala solina, slana jezera između centra grada i Zablaća. Za osmanskih provala na to područje Zablaće je u dva navrata bilo razoreno (1510. i 1537) kao i njegove solane. Trgovina soli je Šibeniku u srednjem vijeku donosila najveću dobit i može se reći da je na temeljima te trgovine podignuta Šibenska katedrala. Proizvodnja soli prestala je polovicom XVIII. st. U XIX. i XX. st. dio stanovništva emigrirao je u prekomorske zemlje, velikim dijelom u SAD. Stanovništvo se kasnije počelo baviti vinogradarstvom, maslinarstvom, stočarstvom i ribarstvom.[2] Crkva sv. Ivana Krstitelja sagrađena je 1837., a župa utemeljena 1928.
U drugom svjetskom ratu omladinci i omladinke Zablaća masovno su se prodružili NOP-u i krenuli u borbu protiv fašističkog okupatora. Tridesettroje ih se nikad nije vratio[3] a i danas u centru Zablaća stoji spomenik borcima poginulima u NOB-u i žrtvama fašističkog terora od 1941. do 1945.[4] Za vrijeme rata u Zablaću je bio prvo talijanski a nakon uspostave NDH četnički logor u kojem su streljane mnoge žrtve fašističkog terora iz šibenskog područja.
Godine 1966. u neposrednoj blizini naselja počela je gradnja turističkog naselja Solaris čiji je četvrti i posljednji hotel Andrija završen 1971.[5] U samom mjestu Zablaće je tad sagrađen autokamp Zablaće.[6] Solaris je i danas jedan od najvažniji turističkih objekata u Dalmaciji.[7] Zablaće je poznato i po ljekovitom blatu, za koje je medicinski utvrđeno da je djelotvorno u liječenju reume.[2]
Reference[uredi | uredi kod]
- ↑ Četvrti i mjesni odbori Arhivirano 2020-05-13 na Wayback Machine-u, Službena stranica grada Šibenika
- ↑ 2,0 2,1 Zablaće Arhivirano 2014-07-29 na Wayback Machine-u, Turistička zajednica Šibensko kninske županije
- ↑ Žrtvama do pobjede i slobode, Općinski odbor SUBNOR-a Šibenik
- ↑ OBA SU STALA U ZABLAĆU POKRAJ ŠIBENIKA SPOJENI SU SPOMENICI IZ NOB-A I DOMOVINSKOG RATA, Slobodna Dalmacija
- ↑ Ivo Livaković: "Tisućljetni Šibenik", Gradska knjižnica "Juraj Šižgorić", Šibenik, 2002.
- ↑ Autokamp Zablaće
- ↑ Smještaj Arhivirano 2014-07-04 na Wayback Machine-u, Turistička zajednica grada Šibenika
Izvori[uredi | uredi kod]
- Zablaće, Hrvatska enciklopedija