Young Frankenstein
| Young Frankenstein | |
|---|---|
 kino poster | |
| Režija | Mel Brooks |
| Producent | Michael Gruskoff |
| Scenario | Mel Brooks Gene Wilder roman Frankenstein, or The Modern Prometeus Mary Shelley |
| Uloge | Gene Wilder Marty Feldman Peter Boyle Teri Garr Madeline Kahn |
| Muzika | John Morris |
| Fotografija | Gerald Hirschfeld |
| Montaža | John C. Howard |
| Distribucija | 20th Century Fox |
| Datum(i) premijere | 15. XII 1974. |
| Trajanje | 105 min. |
| Zemlja |  Sjedinjene Države |
| Jezik | engleski |
| Budžet | 2.780.000 $ |
| Young Frankenstein na Internet Movie Database | |
Mladi Frankenstein (eng. Young Frankenstein) američka je filmska komedija iz 1974. koju je režirao Mel Brooks. Glavne uloge tumače Gene Wilder, Marty Feldman, Peter Boyle, Teri Garr, Madeline Kahn, Cloris Leachman i Gene Hackman. Scenarij su zajedno napisali Brooks i Wilder. Radnja se odvija oko doktora Fredericka Frankensteina, koji ne želi imati ikakve veze sa svojim slavnim djedom Frankensteinom, ali silom prilika ipak završi u jednom dvorcu u kojem kreće stvarati čudovište od leša.
Film je parodija klasičnih filmova strave 1930-ih, 1940-ih i 1950-ih, poglavito raznih filmskih adaptacija slavnog romana Frankenstein Mary Shelley koje je producirao Universal. Većina laboratorijske opreme napravio je Kenneth Strickfaden za film iz 1931., Frankenstein. Kako bi pojačao ugođaj tog razdoblja, Brooks je film snimio u crno-bijelom, što je bila rijetkost za 1970-te, te stilizirao uvodnu špicu i prijelaze scena prema filmovima strave iz 1930-ih. Film također ima upadljivu glazbu koju je skladao Brooksov česti suradnik John Morris.
Mladi Frankenstein je bio i komercijalni i kritičarski uspjeh - zaradio je 86,27 milijuna $ u američkim kinima i bio treći najuspješniji film godine,[1] - časopis Total Film ga je stavio na 28. mjesto na listi "50 najboljih komedija svih vremena",[2] Bravo TV na 56. mjesto na listi "100 najsmiješnijih filmova",[3] dok ga je Američki filmski institut stavio na 13. mjesto na AFI-jevoj listi 100 godina... 100 smijehova.[4] 2003., Državni filmski registar ga je uključio na listu očuvanja zbog "kulturnog, povijesnog i estetskog značaja".[5] Nominiran je i za nekoliko nagrada.
Radnja[uredi | uredi kod]
Frederick Frankenstein je ugledni, ozbiljni doktor na jednom medicinskom sveučilištu, zaručen za Elizabeth, te koji se uvijek razbijesni čim netko spomene njegovog neslavnog djeda Frankensteina, sa kojim ne želi imati ikakve veze. Jednog dana dobije obavijest da je naslijedio imanje u Transilvaniji nakon smrti svojeg pradjeda. Frederick putuje do tog mjesta te upozna Igora i mladu pomoćnicu, Ingu. Oni ga odvedu do laboratorija njegovog djeda, a prostorija malo po malo probudi Frederickovo zanimanje. Nakon što pročita bilješke djeda, Frederick odluči nastaviti njegove eksperimente kako bi reanimirao jedan leš. Ipak, nespretni Igor je nabavio abnormalni mozak koji je usađen u leš. Udar munje reanimira leš.
U međuvremenu, mještani su uznemireni zbog nastavka čudnih pokusa jer već imaju loša iskustva sa prvim Dr. Frankensteinom. Među njima je i inspektor Kemp. No situacija izmakne kontroli kada iskre iz upaljača naljute biče koje pobjegne iz dvorca. Biće upozna mladu djevojku i slijepca. Frederick uspijeva uhvatiti biće te ga zatvoriti, te naposljetku prihvaća svoje nasljedstvo i sudbinu. Frederick održi predstavljanje bića u jednom kazalištu kako bi smirio publiku, ali svjetlost opet prestraši biće koje napadne ljude te ga policija stavi u lance. Biće opet pobjegne te nasrne na Elizabeth, koja je došla u posjetu. Elizabeth se potom zaljubi u biće zbog njegove neljudske snage i velikog penisa. Mještani pak kreću u lov na čudovište. Kako bi spasio situaciju, Frederick privuče čudovište glazbom violine te prebacuje dio svojeg intelekta na biće. Čudovište tako postane stabilno i sofisticirano, dok Inga sazna što je Frederick dobio zauzvrat od čudovišta - njegov penis.
Glavne uloge[uredi | uredi kod]
- Gene Wilder - Dr. Frederick Frankenstein
- Marty Feldman - Igor
- Peter Boyle - Čudovište
- Teri Garr - Inga
- Cloris Leachman - Gđa. Blücher
- Madeline Kahn - Elizabeth
- Kenneth Mars - Inspektor Kemp
- Richard Haydn - G. Falkstein
- Liam Dunn - G. Hilltop
- Danny Goldman - student medicine
- Gene Hackman - Harold, slijepac
Produkcija[uredi | uredi kod]
Mladi Frankenstein bio je treći i posljednji film u kojem su sudjelovali Gene Wilder i redatelj Mel Brooks. U intervjuu za Los Angeles Times 2010., Brooks je govorio kako je nastao film:[6]
Bio sam usred snimanja zadnjih par tjedana filma Vruća sedla negdje u dolini Antelope, a Gene Wilder i ja smo pili šalicu kave kada je je on rekao, imam ovu ideju o još jednom Frankensteinu. Ja sam rekao, ne još jedan — već smo imali sina Frankensteina, rođaka, nećaka i ne trebamo još jednog Frankensteina. Njegova idjea bila je jednostavna: što da unuk Dr. Frankensteina nije htio imati nikakve veze sa svojom obitelji. Sramio se tih luđaka. Ja sma rekao, "To je smiješno."
Za rzaliku od njegovih drugih filmova, Brooks se nije glumio u Mladom Frankensteinu, iako je podario glas za neke scene. Objasnio je i zašto:
- "Nisam smio biti u filmu. To je bio dogovor sa Geneom Wilderom. On [je rekao], "Ako ti nisi u njemu, ja jesam." On [je rekao], "Imaš naviku stalnu razbijati četvrti zid, htio ili ne htio. Ja to ne želim. Ne želim previše toga da bude, znaš, stalno obraćanje publici. Volim scenarij." Napisao je scenarij zajedno sa mnom. To je bio dogovor. I tako ja nisam bio u filmu, a on je. "[7]
Nagrade[uredi | uredi kod]
Oscari su nominirali film u dvije kategorije: za najbolji adaptirani scenarij (Mel Brooks, Gene Wilder) i zvuk (Richard Portman, Gene Cantamessa).
Zlatni globus je nominirao film u dvije kategorije: najbolja glumica - komedija ili mjuzikl (Cloris Leachman) i najbolja spredna glumica (Madeline Kahn).
Nagrada Saturn nagradila je film u pet kategorija: najbolji film strave, najbolja režija, najbolji sporedni glumac (Marty Feldman), najbolja šminka i najbolja scenografija.
Kritike[uredi | uredi kod]
Roger Ebert je filmu dao četiri od četiri zvijezdice:
- "Mladi Frankenstein je upravo onoliko smiješan koliko smo i očekivali od komedije Mela Brooksa, ali je i više od toga: pokazuje umjetničko sazrijevanje i sigurniju ruku od redatelja koji je prije naizgled bio spreman na doslovno sve samo da bi nasmijao. Ovdje je više samouvjereniji i manje razmetljiv. To je dijelom i zbog toga što mu žanr koji parodira daje snažnu priču na koju se može osloniti".[8]
Vincent Canby je dao četiri od pet zvijezdica:
- "Iako nema toliko urnebesnih šala kao Vruća sedla, ovo je dugoročno smiješniji film jer ima više discipline. Anarhija je pod kontrolom."[9]
Dennis Schwartz je pak bio manje zadovoljan te filmu dao 'trojku':
- "Većina šala je nezrela i nespretna... Najbolja parodija Frankensteina je Whaleov vlastiti film Frankensteinova nevjesta."[10]
Izvori[uredi | uredi kod]
- ↑ „Young Frankenstein”. Box office mojo.
- ↑ „Film & Movie Comedy Classics”. Comedy Zone. Pristupljeno December 16, 2008.
- ↑ „Bravo's 100 Funniest Movies”. Bravo (US TV channel). Published by Lists of Bests. Arhivirano iz originala na datum 2010-04-05. Pristupljeno November 21, 2010.
- ↑ „AFI's 100 Years... 100 Laughs”. American Film Institute. Pristupljeno November 21, 2010.
- ↑ „Young Frankenstein: Award Wins and Nominations”. IMDb. Pristupljeno November 21, 2010.
- ↑ Lacher, Irene. "The Sunday Conversation: Mel Brooks on his 'Young Frankenstein' musical". Los Angeles Times, August 1, 2010. Retrieved November 8, 2010.
- ↑ Steve Heisler (13.12. 2012) Mel Brooks on how to play Hitler, and how he almost died making Spaceballs A.V. Club
- ↑ Roger Ebert (1.1. 1974). „Young Frankenstein”. rogerbert.com.
- ↑ Vincent Candy (16.12. 1974). „Young Frankenstein”. New York Times.
- ↑ Dennis Schwartz (1.2. 2007). „Young Frankenstein - Most of the gags were juvenile”. Arhivirano iz originala na datum 2012-10-23. Pristupljeno 2014-05-24.
Vanjske veze[uredi | uredi kod]
- Young Frankenstein na sajtu IMDb
- Young Frankenstein na filmskoj bazi podataka TCM
- Young Frankenstein na Box Office Mojo-u
- Young Frankenstein na Rotten Tomatoes-u (en)
