Yasovarman

Izvor: Wikipedija
(Preusmjereno sa stranice Yasovarman I)
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu

Yasovarman I (kmerski: ព្រះបាទយសោវរ្ម័នទី១) bio je angorski kralj koji je vladao od 889. do 910.

Nakon smrti kralja Indravarmana I izbio je dinastički rat između dva sina Yasovarmana. Na kraju je pobijedio Yaovarman. Prema tumačenju L.P. Briggsa Yasovarmana otac nije smatrao svojim nasljednikom, pa je Yasovarman u svojim natpisima ignorirao i njega i Jayavarmana II, osnivača angkorske dinastije, te izradio složena porodična stabla koja su ga povezivala sa drevnim državama Funan i Chenla.[1]

Yasovarman se pokazao kao veliki kralj. Samo u prvoj godini vladavine je sagradio preko 100 manastira (ašrama) u svojoj državi; svaki od njih je služio asketama kao i odmor kralja za vrijeme putovanja. U 893. je gradio Indratataka Baray (rezervoar) koji je bio počeo njegov otac. U sredini jezera (danas isušenog) sagradio je hram Lolei. Istovremeno je počeo graditi novi rezervoar za svoju prijestolnicu, poznat kao Yashodharatataka ili Istočni Baray, osam puta veći od prethodnog.

Najveće Yasovarmanovo dostignuće bilo je preseljenje prijestolnice iz Hariharalaye u Yashodharapuru, gdje je kambodžanska država imala svoje sjedište sljedećih 500 godina. Tamo su sagrađeni i najpoznatiji spomenici kao Angkor Wat. Kao razlog premještanja se spominje prenatrpanost stare prijestolnice hramovima sagrađenim od njihovih prethodnika i kraljeva želja da gradi vlastite. Također je sagradio put kojim je povezao staru sa novom prijestolnicom.

Yasovarman je umro 910. i dobio posthumno ime Paramashivaloka.

Prethodi:
Indravarman I
Car Angkora
889–910
Slijedi:
Harshavarman I

Izvori[uredi | uredi kod]

  1. Briggs, The Ancient Khmer Empire page 105

Literatura[uredi | uredi kod]

  • Coedes, George. The Indianized States of Southeast Asia. East-West Center Press 1968
  • Higham, Charles. The Civilization of Angkor. University of California Press 2001.
  • Briggs, Lawrence Palmer. The Ancient Khmer Empire. Transactions of the American Philosophical Society 1951.