Wuyue

Izvor: Wikipedia
Disambig.svg Za ostala značenja v. Wuyue (razvrstavanje).
吳越
? [[Datoteka:Coats of arms of None.svg|border|30px]]
907–978 [[Datoteka:Coats of arms of None.svg|border|30px]] ?
Glavni grad Qiantang (glavni dvor)
Yuezhou (istočni dvor)
Jezik/ci srednjokineski
Vlast monarhija
Kralj
 - 907-932 Qian Liu
 - 932-941 Qian Yuanguan
 - 941-947 Qian Zuo
Historijska era Period Pet dinastija i Deset kraljevstava
 - smrt posljednjeg kralja 886
 - pad dinastije Tang 907
 - priznanje sizerenstva Songa 978
Valuta kineska gotovina, kineska kovanica

Kraljevina Wuyue (pojednostavljeni kineski: 吴越国tradicionalni kineski: 吳越國pinyin: Wúyuè Guó) je bila kineska država koja je postojala na obali današnje provincije Zheijang u 10. vijeku, odnosno bilo jedno od Deset kraljevstava nastalih nakon pada dinastije Tang. Njen osnivač je bio Qian Liu, vojni guverner koji je 902. godine od dinastije Tang ishodio status princa od Yuea na području pod svojom vlašću. Kada je godine 907. svrgnut Ai, posljednji car dinastije Tang, Qian Liu je iskoristio priliku da sebe proglasi kraljem nezavisne države. Ime joj dao prema drevnim državama Wu i Yue.

Wuyue se graničila sa državom Min na jugu i državom Južni Tang na sjeveru i zapadu. Iako nije imala prostranu teritoriju niti posebno veliki broj stanovnika, pokazala se najdugovječnijom, a prema mišljenju nekih suvremenih historičara i najuspješnijom od svih Deset kraljevstava. To se tradicionalno tumači povoljnim geografskim položajem kao i orijentacijom lokalnog stanovništva na pomorstvo i trgovinu, što su Qian Liua i njegove nasljednici nastojali iskoristiti da akumuliraju materijalno bogatstvo; također je bila razvijena i intenzivna diplomatska aktivnost, kako prema nominalnim vladarima Pet dinastija na sjeveru Kine, tako i prema Japanu i Koreji. Ponekad se spominje kako se upravo pod vlašću Wuwuyea na području današnjeg Šangaja stvorila kultura koja se smatra zasebnom u odnosu na ostatak Kine.

Wuyue je prestala postojati kada je, suočen s vojnim pohodom nove carske dinastije Song, posljednji kralj Qian Chu odlučio mirno priznati njenu vlast. Zbog toga mu je dozvoljeno da kraljevsku titulu formalno zadrži do smrti. Nakon toga su njegovi potomci zadržali istaknut položaj u regiji.

Vladari[uredi - уреди]

Poglavari Kraljevstva Wuyue 907-978
Hramska imena Posthumna imena Lična imena Periodi vladavine Imena ere i njihove dužine
kineski pinyin šangajski kineski pinyin šangajski kineski pinyin šangajski
太祖 Tài Zǔ Tha Tsu 武肅王 Wǔ Sù Wáng Vu Soh Waon 錢鏐 Qián Liú Zi Leu 907-932 Tianyou (天祐):907

Tianbao (天寶):908-912
Fengli (鳳歷):913
Qianhua (乾化):913-915
Zhenming (貞明):915-921
Longde (龍德):921-923
Baoda (寶大):924-925
Baozheng (寶正):926-931

世宗 Shì Zōng Sy Tson 文穆王 Wén Mù Wáng Ven Moh Waon 錢元瓘
(錢傳瓘)
Qián Yuánguàn
(Qián Chuánguàn)
Zi Nyoe Cioe
(Zi Zoe Cioe)
932-941 Changxing (長興):932-933


Yingshun (應順):934
Qingtai (清泰):934-936
Tianfu (天福):936-941

成宗 Chéng Zōng Zen Tson 忠獻王 Zhōng Xiàn Wáng Tson Shie Waon 錢佐
(錢弘佐)
Qián Zuǒ
(Qián Hóng Zuǒ)
Zi Tsu
(Zi Ghon Tsu)
941-947 Tianfu (天福):941-944


Kaiyun (開運):944-946

Did not exist N/A N/A 忠遜王 Zhōng Xùn Wáng Tson Sen Waon 錢倧
(錢弘倧)
Qián Zōng
(Qián Hóng Zōng)
Zi Tson
(Zi Ghon Tson)
947 Tianfu (天福):947
nije postojalo N/A N/A 忠懿王 Zhōng Yì Wáng Tson I Waon 錢俶
(錢弘俶)
Qián Chù
(Qián Hóng Chù)
Zi Tsoh
(Zi Ghon Tsoh)
947-978 Qianyou (乾祐):948-950


Guangshun (廣順):951-953
Xiande (顯德):954-960
Jianlong (建隆):960-963
Qiande (乾德):963-968
Kaibao (開寶):968-976
Taiping Xingguo (太平興國):976-978

Qian Chu kao priznao careve dinastije Song kao svoje sizerene 978. te nastavio vladati kao kralj Wuyuea do svoje smrti 988.


Literatura[uredi - уреди]

  • Chavannes, Edouard. "Le royaume de Wou et de Yue", T'oung Pao 17: 129-264 (1916).
  • Mote, F.W. (1999). Imperial China (900-1800). Harvard University Press. str. 11, 15, 22–23. ISBN 0-674-01212-7. 
  • Pan, Guangdan (1937). Prominent Families of Jiaxing in the Ming and Qing Dynasties. Shanghai: The Commercial Press. 
  • Worthy, Edmund H. (1983). "Diplomacy for Survival: Domestic and Foreign Relations of Wü Yueh, 907-978". u: Rossabi, Morris. China among Equals: the Middle Kingdom and its Neighbors, 10th-14th centuries. Berkeley: University of California Press. str. 17–44.