William FitzOsbern

Izvor: Wikipedia
William FitzOsbern
Nema slobodne slike
Rođen/a cca. 1020.
Umro/la 22. februar 1071
Flandrija
Uzrok smrti pogibija u ratu
Poznat/a po
Roditelji Osbern Stjuard
Rodbina

William FitzOsbern (francuski: Guillaume Fitz Osbern), punom titulom William FitzOsbern, 1. earl Hereforda; engleski: 1st Earl of Hereford; cca. 1020 - 22. februar 1071) bio je normanski plemić i vojskovođa, poznat kao jedan od najistaknutijih drugova Williama Osvajača i normanskih magnata u Engleskoj u prvim godinama nakon osvajanja.

Rodio se kao sin Osberna Stjuarda (Osbern de Crépon), nećaka vojvotkinje Gunnor, supruge vojvode Richarda I od Normandije, koji je kasnije služio kao skrbnik mladom vojvodi Williamu. Mlađi brat mu je bio Osbern FitzOsbern, kapelan na dvoru engleskog kralja Edwarda Ispovjednika i budući biskup Exetera.

Historijski izvori ga opisuju kao jednog od najgorljivijih zagovornika invazije Engleske, te kako je upravo on uspio raspršiti sumnje kod prema ratu najmanje sklonim normanskim baronima. Također je jedan od rijetkih Williamovih drugova za koga je dokumentirano da je lično sudjelovao u bitci kod Hastingsa 1066. godine, zahvaljujući kojoj je invazija završila s uspjehom.

Nakon nje je William ispočetka dobio nadzor nad otokom Isle of Wight. U februaru 1067. je proglašen earlom Hereforda, postavši prvi nositelj jedne od najranijih plemićkih titul koja čini današnje perstvo Engleske. Uz Hereford je dobio vlast nad Gloucesterom, Worcesterom i Oxfordshireom, ali i zadatak pacifikacije tamošnjeg anglosaksonskog stanovništva; za vrijeme Williamovog odsutstva u Normandiji iste godine, on i biskup Odo od Bayeuxa su vladali Engleskom u njegovo ime. U februaru ili martu 1069. mu je William dao novi zamak u Yorku, odakle je sudjelovao u kampanji pacifikacije današnjeg Midlandsa, te prvim normanskim napadima na današnji Wales.

Sljedeće godine je u susjednoj Flandriji došlo do građanskog rata izazvanog borbom za nasljedstvo preminulog grofa Balduina VI. Tada ga je Balduinova udovica Richilde od Hainauta pozvala u pomoć protiv Baludinovog brata Roberta, obećavši mu vlastitu ruku. William je na to pristao, prema nekim izvorima zato što se nadao steći vlast nad jednom od najbogatijih oblasti Evrope, a prema drugim zato što je u Richilde bio zaljubljen. Neki izvori čak navode da se za Richilde oženio. Samo nekoliko dana nakon tog događaja je došlo do kaotične bitke kod Cassela u kojoj je poginuo.

Prije Richilde je William bio oženjen za Adelize, kćer normanskog plemića Rogera I od Tosnyja. S njome je imao troje djece - starijeg sina Guillaumea de Breteuilla (William) koji je naslijedio njegove posjede u Normandiji, mlađeg sina Rogera koji je naslijedio njegove posjede u Engleskoj i Walesu, te kćer Emmu koja se udala za Ralpha de Gaela, earla od Norfolka.

Literatura[uredi - уреди]

  • David C. Douglas, "The Ancestors of William Fitz Osborn", English Historical Review, 59 (1944), 62–79
  • Chris P. Lewis, "The early earls of Norman England", Anglo-Norman Studies, 13 (1991), 207–23
  • Lynn Nelson, The Normans in South Wales, 1070–1171 (see especially pages 24–33 in chapter 2)
  • W.E. Wightman, "The palatine earldom of William fitz Osbern in Gloucestershire and Worcestershire (1066–1071)", English Historical Review, 77 (1962), 6–17
  • Remfry. P.M., The Herefordshire Beacon and the Families of King Harold II and the Earls of Hereford and Worcester (ISBN 1-899376-73-9)

Vanjske veze[uredi - уреди]

Prethodi:
novi položaj
earl Hereforda
Slijedi:
Roger de Breteuil