Wrangelov otok
Wrangelov otok
(ru) О́стров Вра́нгеля | |
|---|---|
 Lokacija Wrangelovog otoka | |
| Podaci | |
| Lokacija | Arktički ocean |
| Koordinate | |
| Država |  Rusija
|
| Glavno naselje | Ušakovskoje, Zvjozdni |
| Površina | 7608 km² |
| Broj stanovnika | 45.000 |
 | |
Satelitski prikaz otoka
| |
Wrangelov otok (ranije Wrangelova zemlja; izvornoruski: Остров Врангеля) otok u Arktičkom oceanu, između Istočnosibirskog i Čukotskog mora, sjeverozapadno od Beringovog mora, površine 7.300 km². Nalazi se na 180º meridijanu tj. datumskoj granici. Upravno pripada ruskom Čukotskom autonomnom okrugu.
Otkrio ga je američki kitolovac Long 1867. godine i dao mu ime Wrangel po ruskom istraživaču i admiralu Ferdinandu Petroviču Wrangelu koji ga je tražio 1823., ali nije dospio do njega.
Odlike[uredi | uredi kod]
| Prirodni sustav rezervata Vrangelovog otoka | |
|---|---|
 Svjetska baština – UNESCO | |
 | |
| Rusija | |
| Registriran: | 2004. (28. zasjedanje) |
| Vrsta: | Prirodno dobro |
| Mjerilo: | ix, x |
| Ugroženost: | no |
| Referenca: | UNESCO |
Otok je sačinjen od kristalnih škriljaca i granita. Otok je širok oko 125 km i ima površinu od 7.600 km². Sastoji se od južne obalne ravnice široke 15 km, središnjeg pojasa niskih planina i sjeverne obalne ravnice široke 25 km. Planinski vijenac "Centralne planine" proteže se od zapadne prema istočnoj obali (završavajući morskim liticama na obje strane) i dug je 145 km, a na najširem dijelu širok 40 km. Planine su visoke oko 500 metara, a najviša je Sovjetska planina (1.096 m).
Prosječna temperatura u siječnju - 22 °C, u srpnju 2,5 °C. Pokriven je ledom i tundrom. Fauna se satoji pretežno od bijelih medvjeda i polarnih lisica.
Na Vrangelovom otoku postoji vremenska postaja i dva ribarska sela naroda Čukči na južnoj obali zaljeva Somnitelnaja (Ušakovskoje i Zvjozdni).
Od 2010. godine Vrangelov otok je, zajedno s obližnjim otokom Herald (Остров Геральд), 60 km istočno, upisan na UNESCO-v popis mjesta svjetske baštine u Aziji i Oceaniji kao potpun subarktički i arktički ekosustav u izoliranom planinskom vijencu koji uključuje tajge, tundre i arktičke pustinje, te nedirnute slatkovodne sustave rijeka i jezera[1]. Na ovim otocima postoji jedinstvena flora i endemska vrsta tla koje je dom za više od 40 vrsta endemskih vrsta i podvrsta biljaka, insekata, ptica i sisavaca. Neke od njih su bio-relikvije što čini ove otoke bliže pleistocenu od bilo kojeg drugog krajolika na svijetu[2]. Na otoku Vrangelu je živjela posljednja populacija mamuta (prije 4.000 godine izumrli posljednji primjerci).
Izvori[uredi | uredi kod]
- ↑ http://whc.unesco.org/en/list/1234
- ↑ Vrangelov otok na stranicama Fundacije za zaštitu prirodne baštine. Posjećeno 18. veljače 2011. (en)
- D. Gray, The story of the Canadian Arctic Expedition of 1913-1918. 2003., Virtual Museum of Canada, Canadian Museum of Civilization, Gatineau, Quebec. (uključujući Loss of the Karluk and Wrangel Island)
Vanjske poveznice[uredi | uredi kod]
- Službena stranica Rezervata prirode Vrangelovog otoka (rus.)
- L. Gualtieri, The Late Pleistocene Glacial and Sea Level History of Wrangel Island, Northeast Siberia. Arhivirano 2017-07-19 na Wayback Machine-u Quaternary Research Center, University of Washington. (en)
- Ostali projekti
 | U Wikimedijinoj ostavi ima još materijala vezanih za: Otok Wrangel |