Volapik

Izvor: Wikipedia

Volapük ili Volapik je umjetni jezik koji je nastao krajem 19. vijeka.

Istorija[uredi - уреди]

Godine 1879 nemački kaluđer, Šlajer (Johann Martin Schleyer) objavio je svoj projekt novog jezika za upotrebu u cijelom svetu, kako reče: po savjetu Boga. Ideja je postala popularna, i novi jezik volapik stiče više od stotinak hiljada pristalica u Evropi i Americi. Beć 1889. postojalo je 316 udžbenika na 25 jezika, 283 klubova, i 25 novina i časopisa na tom jeziku.

Nasuprot tom ranom uspjehu, poslije desetak godina pokret se raspada zbog borbe za prevlast u pokretu, kao i zbog raznih reformskih pokušaja. Većina pristalica ideje o Međunarodnom jeziku prelazi u tabor osnivača esperantskog pokreta (počev od 1887.), i danas samo nekoliko desetina pretežno starih aktivista poznaje ili govori ovaj jezik. Godine 1931 Ari de Žon (Arie de Jong) izvršio je reformu volapika, koju prihvaćaju skoro svi onovremeni volapikisti.

Najznačajnije kolekcije građe o volapiku, danas se nalaze u Muzeju esperanta u Beču, la American Philosophical Society (Američkom filozofskom društvu) Filadelfija, Pensilvanija, [1], i Centre de documentation et d'étude sur la langue internationale u Šo de Fond, Švajcarska.

Izgovor i pisanje[uredi - уреди]

U volapiku piše se latinicom tako da svakom slovu odgovara jedna glasovna vrednost. U njegovom alfabetu ne postoje slova q, w, (a u prvom projektu) ni slovo r. U sljedećoj listi data su slova (alfabet) volapika , i glasovne vrednosti po međunarodnoj fonetskoj transkripciji:

a [a], ä [ɛ], b [b], c [dʒ] ili [tʃ], d [d], e [e], f [f], g [g], h [h], i [i], j [ʃ], k [k], l [l], m [m], n [n], o [o], ö [ø], p [p], r [r], s [s], t [t], u [u], ü [y], v [v], x [ks], y [j], z [ts]

Akcent pada na zadnji slog.

Reforma De Žon-a uvodi fonemu „r“ i menja nekoliko reči koji prvobitno imaju „l“ da bi bile prepoznatljivije. Naprimer , "lilöm" (= "kiša", od engleskog "rain") u reformisanom volapiku postalo je "rein".

Rečnik[uredi - уреди]

Šlajer je preuzeo fond riječi iz različitih evropskih jezika, lesto izmenjene do stepena teškog prepoznavanja. Naprimer, "vol" (svet) i "pük" (jezik) potiče od engleskih riječi "world" i "speech". Te su izmjene imale dva osnovna razloga: Šlajer je izbegao umetanje suglasnika, teške mnogima za izgovor i izbjegao je "r" , umjesto kojeg upotrebljava "l" jer oni čiji je maternji jezik kineski ne razlikuju te dve foneme. Ma da sa lingvističkog aspekta nevažne "deformacije" su dobrodošle protivnicima volapika da mu se narugaju. (Sada "logički" jezik ložban slično deformiše reči da bi ih uskladio sa svojim logičkim pravopisom).

Morfologija[uredi - уреди]

Gramatika volapika oslanja se na pravila preuzeta iz indoevropskih jezika sa pravilima, koja nemaju izuuzetaka: gramatički oblici tvore se dodavanjem na koren reči nepromenljivih gramatičkih dodataka, slično kao u nemačkom. Imenice imaju fleksije za 4 padeža: nominativ, genitiv, dativ i akuzativ. Glagoli dobijaju fleksije za vreme, svršen i nesvršen oblik , lice, broj i (u trećem licu) za pol subjekta. Množina se dobija pomoću nastavka "-s": "ob" = ja, "obs" = mi, itd. Reforme koje je izvršio De Jong su donekle pojednostavile gramatiku, izbegle su se donekle vrste reči sa fleksijama za pol kod zamenica i afikasa.

Spoljašnje veze[uredi - уреди]