Vojko Kavić-Kardoš
Vojko Kavić-Kardoš | |
---|---|
Rođenje | Vojko Kardoš 13. 5. 1918. Zagreb, Austro-Ugarska Monarhija |
Smrt | juli 1941. (dob: 23) Koncentracijski logor Jadovno |
Nacionalnost | Jugoslaven |
Etnicitet | Židov[1][2][3] |
Državljanstvo | Kraljevina Jugoslavija |
Alma mater | Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu |
Zanimanje | kazališni glumac |
Roditelji | Franjo Kavić-Kardoš Olga (Kovacz) Kavić-Kardoš |
Rodbina | Aleksandar Kavić-Kardoš (brat) |
Vojko Kavić-Kardoš (Zagreb, 13. 5. 1918 – Koncentracijski logor Jadovno, 1941), jugoslavenski kazališni glumac-volonter.
Biografija[uredi | uredi kod]
Vojko Kavić-Kardoš je rođen 13. 5. 1918 u Zagrebu u zadnjim mjesecima Austro-Ugarske Monarhije. Potječe iz židovske porodice Franje i Olge Kardoš. Do početka Drugog svjetskog rata pohađao je Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, a od 1939 bio je i đak glumačke škole. U Hrvatskom narodnom kazalištu (HNK) u Zagrebu je radio kao glumac početnik. Okupacijom Kraljevine Jugoslavije tj. uspostavom marionetske Nezavisne Države Hrvatske (NDH), Vojko se zajedno s roditeljima i mlađim bratom Aleksandrom-Sašom pokrstio i prešao na katoličku vjeru. To mu nažalost nije spasilo život, jer su Vojka između 27. i 29. 6. 1941 uhapsile ustaše sa skupinom od 165 židovskih omladinaca. Bio je odveden u "radnu službu" u Koncentracijski logor Danica u Koprivnici, a potom u koncentracijski logor Jadovno kod Gospića gdje je i ubijen. Bile su mu samo 23 godine. Prijavu imetka Židova podnio je "Uredu za obnovu privrede Ministarstva narodnoga gospodarstva NDH" 24. 6. 1941, samo tri dana prije nego je uhapšen. U toj prijavi je naveo da posjeduje samo odjeću u u vrijednosti 3.000 YUD.[1] Tijekom Holokausta također su stradali Vojkov otac,[4] majka[5] i brat,[6] te ostala mnogobrojna rodbina.[7][8][9][10][11][12]
Reference[uredi | uredi kod]
- ↑ 1,0 1,1 Snježana Banović, 2012, str. 305
- ↑ (en) Vojko Kavic. Stranica svjedočanstva Emil Shomroni (prijatelj). Yad Vashem. Preuzeto 14. 3. 2015
- ↑ (en) Vojko Kardosh. Stranica svjedočanstva Emil Shomroni (prijatelj) i Ada Stamenković (sestrična). Yad Vashem. Preuzeto 14. 3. 2015
- ↑ (en) Franjo Kardos. Stranica svjedočanstva Ada Stamenković (nećakinja). Yad Vashem. Preuzeto 14. 3. 2015
- ↑ (en) Olga Kardos. Stranica svjedočanstva Ada Stamenković (nećakinja). Yad Vashem. Preuzeto 14. 3. 2015
- ↑ (en) Aleksander Kardos. Stranica svjedočanstva Ada Stamenković (nećakinja). Yad Vashem. Preuzeto 14. 3. 2015
- ↑ (en) Ladislav Kardos-Kremen. Stranica svjedočanstva Ada Stamenković (sestra). Yad Vashem. Preuzeto 14. 3. 2015
- ↑ (en) Nada Kardos. Stranica svjedočanstva Ada Stamenković (šogorica). Yad Vashem. Preuzeto 14. 3. 2015
- ↑ (en) Ernest Kardos. Stranica svjedočanstva Ada Stamenković (kći). Yad Vashem. Preuzeto 14. 3. 2015
- ↑ (en) Zlata Kardos. Stranica svjedočanstva Ada Stamenković (kći). Yad Vashem. Preuzeto 14. 3. 2015
- ↑ (en) Zlatko Kardos-Kremen. Stranica svjedočanstva Ada Stamenković (sestra). Yad Vashem. Preuzeto 14. 3. 2015
- ↑ (en) Vilko Kardos. Stranica svjedočanstva Ada Stamenković (sestra). Yad Vashem. Preuzeto 14. 3. 2015
Literatura[uredi | uredi kod]
- Banović, Snježana (2012). Država i njezino kazalište, Zagreb: Profil knjiga. ISBN 978-953-319-454-7