Vojin Nikolić

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
VOJIN NIKOLIĆ
Datum rođenja16. novembar 1914.
Mesto rođenjaMiločani, kod Nikšića
Kraljevina Crna Gora
Datum smrti22. oktobar 1999. (85 god.)
Mesto smrtiBeograd
Savezna Republika Jugoslavija
Član KPJ od1933.
Učešće u ratovimaNarodnooslobodilačka borba
Narodni heroj od10. jula 1952.
Odlikovanja
Orden narodnog heroja
Orden narodnog heroja
Orden ratne zastave
Orden ratne zastave
Orden partizanske zvezde
Orden partizanske zvezde

Vojin (Vojo) Nikolić (Miločani, Nikšić, 16. novembar 1914Beograd, 22. oktobar 1999) bio je general-pukovnik JNA i narodni heroj.

Biografija[uredi | uredi kod]

Rođen je u porodici crnogorskog oficira. Završio je gimnaziju u Nikšiću, gde se uključio u napredni omladinski pokret.

Studentski dani[uredi | uredi kod]

Septembra 1933. upisao se na Tehnički fakultet Beogradskog univerziteta i iste godine primljen je u KPJ. Već sledeće godine je postao sekretar Fakultetskog komiteta i član Univerzitetskog komiteta KPJ.

U aprilskoj provali 1935. godine u Beogradu bio je uhapšen i u istražnom zatvoru je proveo više od šest meseci.

Bio je član prvog Akcionog odbora studenata Beogradskog univerziteta i jedan od organizatora aprilskog štrajka studenata u borbi za ukidanje višegradskog koncentracionog logora. Aprila 1936, zbog organizovanja studentskog štrajka, bio je isključen s fakulteta na godinu dana, i proteran u rodno mesto, odakle se ilegalno vratio u Beograd i na Tehničkom fakultetu formirao partijsku organizaciju. Pored rada na univerzitetu bio je instruktor Mesnog komiteta partije za Beograd u organizacijama preduzeća vazduhoplovne industrije „Ikarus“, „Beometal“ i tekstilne industrije. U vreme štrajka aeronautičara je uhapšen jer je bio provaljen kao jedan od organizatora i rukovodilaca. Podvrgnut je mučenjima, ali su nastojanja policije da iznude bilo kakvo priznanje ostala bez rezultata. Posle istrage, bio je upućen u koncentracioni logor u Bileći; ali, kako je, dok je sprovođen, logor bio raspušten – proteran je u rodno mesto. On se ipak ponovo vraća u Beograd i biva izabran za sekretara Univerzitetskog komiteta i člana Mesnog i Okružnog komiteta KPJ za Beograd.

U fazi borbe KPJ protiv fašizacije zemlje bio je predsednik Studentskog odbora za odbranu zemlje na Beogradskom univerzitetu i studentski predstavnik u Radničkom odboru omladinskih organizacija.

Drugi svetski rat[uredi | uredi kod]

Rat ga je zatekao u Beogradu, gde je, po direktivi Partije, radio na specijalnim zadacima. Posle objave rata javlja se u dobrovoljce za odlazak na albanski front. Nakon kapitulacije Jugoslavije vraća se u Beograd, a potom odlazi na rad u Niš. Pošto je provaljen, preko Prokuplja i Kosova prelazi u Crnu Goru.

Po odluci partijskog rukovodstva Crne Gore, 9. jula 1941. upućen je za delegata PK u zapadnu Boku, a istovremeno je delovao i kao instruktor Okružnog komiteta za Nikšić. Od tada do maja 1943. jedan je od organizatora i rukovodilaca borbe u nikšićkom okrugu. Maja 1943. imenovan je za političkog komesara 4. proleterske brigade, a 1944. godine za komesara 2. udarnog korpusa.

Nakon Drugog svetskog rata[uredi | uredi kod]

Posle rata je bio na brojnim istaknutim položajima: komesar Vojne oblasti, pomoćnik ministra narodne odbrane, državni podsekretar u DSNO, generalni direktor Jugoslovenskih železnica, predsednik Odbora za narodnu odbranu Savezne skupštine, član CK Crne Gore i član prvog saziva Saveta federacije.

Pored Ordena narodnog heroja, kojim je odlikovan 10. jula 1952, nosilac je i brojnih drugih odlikovanja.

Literatura[uredi | uredi kod]

  • Narodni heroji Jugoslavije, drugo izdanje, Mladost, Beograd, 1975.
  • „Narodni heroj Vojo Nikolić“, Nikšićke novine, 28. oktobar. 1999.
  • Mala enciklopedija Prosveta, Prosveta, Beograd, 1968.
  • Vojna enciklopedija, drugo izdanje, Vojnoizdavački zavod, Beograd, 1973.
  • Milica Damjanović, Napredni pokret studenata Beogradskog univerziteta, Nolit, Beograd, 1966.
  • Milomir Marić, Deca Komunizma, Mladost, Beograd, 1989.

Spoljašnje veze[uredi | uredi kod]