Vlatko Marković
| |||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
Napomene | |||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|
* Nastupi i (golovi) u profesionalnim klubovima |
Vlatko Marković (Bugojno, 1. siječnja 1937. - Zagreb, 23. rujna 2013.), nogometaš, nogometni trener, počasni predsjednik Hrvatskog nogometnog saveza.
Potječe iz trgovačke obitelji. Završio je Fakultet fizičke kulture u Zagrebu (specijalnost nogomet). Vlatko Marković je poslije Brune Kneževića, prvi profesionalni nogometaš predsjednik HNS–a. Posebice je uspješan u financijskom osamostaljenju Saveza i pronalaženju sredstava za brojne djelatnosti Saveza, kojem je na čelu. Sredinom 2001., nakon 90–godišnjeg podstanarstva i mijenjanja adrese Saveza, konačno je, uz podršku FIFA–e i poslovnih prijatelja, HNS konačno uveo u vlastiti dom, u Kuću hrvatskog nogometa, u Rusanovoj 13 u Zagrebu.
Utemeljitelj je Nogometne akademije HNS-a, koja je u najkraćem roku osigurala najviši UEFA status, pravo na izdavanje UEFA PRO diplome, najviše stručno zvanje za trenere u Europi.
Prvi je Hrvat s nazivom predsjednika jedne Komisije u UEFA–i, predsjednik je Komisije za tehnički razvoj. Ostvario je odličnu suradnju HNS–a s brojnim nacionalnim savezima, te odigravanje prijateljskih utakmica s najjačim reprezentacijama Europe i svijeta. Osigurao je vrlo visoke iznose u poslovnom partnerstvu HNS–a, te stvorio široki krug sponzora. U razvoju hrvatskog nogometa dao je punu nogometnu samostalnost Udruzi klubova 1. HNL. Omogućio je davanje financijske, kao i pomoći u opremi brojnim amaterskim klubovima, kao i klubovima koji su pretrpjeli štetu prilikom agresije na Hrvatsku u Domovinskom ratu, te obnovi objekata.
Bolovao je od Alzheimerove bolesti, a posljednjih je dana dobio upalu pluća koja mu je dodatno pogoršala zdravstveno stanje. Umro je u Zagrebu u 76. godini.[1]
Igrač[uredi | uredi kod]
Kao nogometaš proveo je u kopačkama više od 15 godina. Na početku karijere nastupao je za Iskru iz Bugojna i Čelik iz Zenice. Kada je doputovao iz svog Bugojna na školovanje u Zagreb prijavio se za Dinamo, u kojem je nastupao punih deset godina. Potom je 4 godine igrao za momčadi bečkih klubova FC Austria i SK Rapid.
Reprezentativac[uredi | uredi kod]
U reprezentaciji bivše države nastupio je 16 puta (postigao je jedan autogol), prvi put protiv Mađarske u Beogradu (7. svibnja 1961., 2:4), a zadnji put 30. rujna 1962. u Zagrebu protiv Njemačke (2:3). Bio je sudionik Svjetskog prvenstva 1962. u Čileu, kada je YU–sastav osvojio 4. mjesto. Tom prigodom je bio izabran u najbolju momčad SP.
Trener[uredi | uredi kod]
Kao trener vježbao je najprije NK Zagreb, zatim belgijski Standard iz Liègea, francusku OGC Nice, HNK Hajduk Split, NK Dinamo Zagreb, te bečki SK Rapid gdje je bio trener i sportski direktor. Sa spomenutim klubovima osvajao je nacionalna prvenstva i kupove.
Izbornik[uredi | uredi kod]
S U–23 reprezentacijom bivše države osvajio je prvenstvo Europe. Kao izbornik u hrvatskoj reprezentaciji naslijedio je Stanka Poklepovića i u razdoblju od 29. travnja 1993. do 28. veljače 1994. samo je jednom vodio hrvatsku reprezentaciju u utakmici protiv Ukrajine (3:1).
Sportski djelatnik[uredi | uredi kod]
- Od 1974. do 1978. djelovao je kao instruktor FIFA–e.
- Sudjelovao je u FIFA–inom programu Coca–Cola.
- 1994. izabran je za dopredsjednika HNS–a, i predsjednika tehničke komisije.
- Tijekom tog mandata izabran je 1996. za člana UEFA-ine Komisije za tehnički razvoj.
- 1998. dolazi na čelo HNS–a i funkciju predsjednika obnaša nepuna tri mandata.
- 2000. izabran je za člana FIFA–ine komisije za nacionalne saveze.
- 2002. ulazi u FIFA-inu Komisiju za Goal–projekt.
- 2004. postaje predsjednik Tehničke komisije UEFA-e.
- 2012. proglašen je počasnim predsjednikom HNS-a
- Bio je član Hrvatskog olimpijskog odbora.
Nagrade i priznanja[uredi | uredi kod]
- 2002. godine dobitnik je Nagrade Matija Ljubek Hrvatskog olimpijskog odbora.
- 2005. godine dobio je Trofej podmlatka, najvišu nagradu Hrvatskog nogometnog saveza.
- 2006. godine Francuski predsjednik Jacques Chirac prvom je čovjeku hrvatskog nogometa dodijelio orden Viteza nacionalnog reda za izuzetne zasluge u promicanju nogometa u Francuskoj i svijetu, koji mu je u rezidenciji francuskog veleposlanika u Zagrebu uručio velikan svjetskog nogometa, tadašnji dopredsjednik Francuskoga nogometnog saveza, a današnji predsjednik UEFA-e, Michel Platini.
- Nositelj je titule Zmaja od Bosne srebrne u Družbi "Braća Hrvatskoga Zmaja".
- Dobitnik je godišnje Državne nagrade za šport "Franjo Bučar" za 2008. godinu.
- 2009. godine dobio je visoko UEFA-ino odlikovanje "Amicale des Anciens" za dugogodišnje aktivno sudjelovanje na raznim dužnostima u europskoj nogometnoj organizaciji.
Izvori[uredi | uredi kod]
- ↑ Preminuo bivši predsjednik HNS-a Vlatko Marković, vecernji.hr, pristupljeno 23. rujna 2013.
- Rođeni 1937.
- Umrli 2013.
- Hrvatski sportski djelatnici
- Hrvatski fudbaleri
- Dobitnici nagrade Franjo Bučar
- Treneri Hajduka
- Biografije, Bugojno
- Selektori fudbalske reprezentacije Hrvatske
- Dobitnici nagrade Trofej podmlatka HNS-a
- Fudbaleri ili nogometaši Dinama
- Jugoslavenski fudbaleri
- Jugoslavenski fudbalski treneri
- Hrvatski fudbalski treneri