Vitus Bering

Izvor: Wikipedia
Vitus Bering

Portret Vitusa Beringa oko 1730. / 33
Portret Vitusa Beringa oko 1730. / 33

Puno ime Vitus Jonassen Bering
Informacije
Rođenje 1681.
Horsens,  Danska
Smrt 19. decembar 1741.
otok Bering (Kamčatka)

Vitus Bering (Horsens, 1681. - otok Bering (Kamčatka), 19. decembar 1741.) znan i kao Ivan Ivanovič Bering, bio je jedan iz plejade velikih moreplovaca i istraživača 18. vijeka, Danac koji je plovio za Ruse i prvi istražio Beringov prolaz i Aljasku i tako utabao put za rusku ekspanziju u te krajeve. [1]

Biografija[uredi - уреди]

Nakon plovidbe do Indije Bering se pridružio floti ruskog cara Petra Velikog kao potporučnik. Car ga je 1724. postavio za komandanta ekspedicije koja je trebala istražiti dali su Azija i Sjeverna Amerika povezane kopnom ili ne  ? Rusko Carstvo je u to vrijeme bilo s jedne strane zainteresirano za ekspanziju u Sjevernu Ameriku, poput ostalih evropskih zemalja, a s druge strane htjeli su istražiti mogućnost plovnog puta uz obale Sibira do Kine.

Već je Semjon Dežnjev - 1648. oplovio Beringov prolaz, ali se za to nije znalo sve do 1736. [1] Bering se uputio na plovidbu 13. jula 1728. iz sibirskog poluotoka Kamčatka prema sjeveru, u augustu je preplovio Beringov prolaz i uplovio u Arktički ocean. Loše vrijeme onemogućilo mu je precizno razgledavanje, pa nije ni vidio sjevernoameričku obalu, ali je ispravno zaključio da se ona ne spaja sa Azijom. [1]

Velika sjeverna ekspedicija[uredi - уреди]

Za vladavine carice Ane Bering je dobio priliku za drugu ekspediciju. Njegov jednostavni plan se nakraju pretvorio u Veliku sjevernu ekspediciju koja je trajala od 1733 do 1734. Ekspedicija je uspjela kartografirati najveći dio arktikčke obale Sibira. Bering je - 4. juna 1741. otplovio iz Kamčatke na brodu Sv. Petar, u pratnji Alekseja Čirikova na brodu Sv. Pavle. [1]Oluja ih je razdvojila pa je Čirikov sam oplovio i otkrio nekoliko Aleutskih otoka, s druge strane Bering je uplovio u Aljaški zaljev - 20. augusta. Iz opreznosti da sigurno vrati brod i posadu, nije se upuštao u detaljno istraživanje već je iz sigurne udaljenosti oplovio jugozapadnu obalu Aljaske, Poluotok Aljasku i Aleute. [1]

Zbog dugotrajne plovidbe patio je od skorbuta (kao i čitava posada), pa mu je značajno opala koncentracija - pa mu se početkom novembra brod nasukao na hridine Otoka Bering pored Kamčatke. Nakon njegove pogibije samo se nekolicina mornara uspjela dočepati Sibira i donjeti vijesti o neslućenim mogućnostima za lov na krznaše i bogatim krajevima koje su vidjeli uz Aljasku i Aleute. [1]

Izvori[uredi - уреди]

  1. 1.0 1.1 1.2 1.3 1.4 1.5 "Vitus Bering" (engleski). Encyclopædia Britannica. http://www.britannica.com/EBchecked/topic/61919/Vitus-Bering. pristupljeno 10. 10. 2013. 

Vanjske veze[uredi - уреди]