Visoko u srednjem vijeku

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Info
Info
Ovaj članak je dio šireg članka: Visoko
Širenje bosanske države

Arheološkim iskopavanjima je dokazano da je uža i šira dolina Visokog bila rano središte tadašnje države i njenih kraljeva. Proširena dolina Bosne oko današnjeg Visokog je bila centar najvećeg poljoprivrednog regiona u srednjoj Bosni, stoga je i kraj oko Visokog bio idealan teren za razvoj političkog centra.[1][2]

Ima koja se spominju u starim izvorima i literaturi su: Vizoka, Uisochi, Vissokium, Vissochi, Visuki, Visochium.[3]

Historija[uredi | uredi kod]

Za današnje područje Visočkog polja se pretpostavlja, da je još u 10. vijeku, predstavljalo zametak u razvoju srednjovjekovne bosanske države koje spominje car Konstantin Porfirogenit.[4] Srednjovjekovno naselje Bosna (civitas Bosna) nalazilo se u visočkog polja, a u dokumentima se prvi put spominje krajem 12. vijeka. u naslovu bosanskoga biskupa (episcopus Bossenensis).[5] To raštrkano srednjovjekovno mjesto su činili: grad Visoki s predgrađem, zatim njegovo podgrađe Podvisoki, potom Mile u današnjim Arnautovićima te naselja Biskupići i Moštre u istoimenim savremenim selima.[6] Naselje smješteno u Visočkom polju i njegovoj okolini, dugo je imalo naziv Bosna što je predstavljalo najstariji i najuži sadržaj pojma Bosne kao teritorijalno-političke zajednice.[7] Grad Visoki na brdu Visočica prvi put spominje 1. septembra 1355. godine kada je u njemu ban Tvrtko I Kotromanić izdao Dubrovčanima povelju kojom im potvrđuje prava i povlastice.[8] Prvi bosanski kralj Tvrtko I Kotromanić je krunisan i pokopan u crkvi u Milama, gdje se nalazio i franjevački samostan, a bile su i mjesto održavanja stanka državnog sabora. Tvrđava Visoki je štitila podgrađe Podvisoki koji je bio jedno od najranijih primjera srednjovjekovne urbane sredine na užem području Bosne.[9] U Moštrima se nalazila kuća krstjana[10], gdje je Crkva Bosanska obavljala svoje javne poslove i imala visoko učilište bosanske vjerske organizacije.[11][12] U Biskupićima se nalazila crkva koju je sagradio prvi domaći bosanski ban, Kulin.

Priboje Masnović, dubrovački građanin i zapovjednik obrane Visokoga prilikom provale Osmanlija u Bosnu 1388.[13]

Visočka dolina[uredi | uredi kod]

U okolini Visokog je postojalo pet poznatih banskih i kasnije kraljevskih stolnih mjesta za vrijeme srednjovjekovne Bosne. Arheološkim iskopavanjima je dokazano da je visočka dolina bila kulturno i političko središte države Bosne, kraljevski dvor, mjesto odražvanja stanka, državnog sabora koji se tada zvao rusag.

Visočku dolinu, kako se često naziva središte srednjovjekovne bosanske države, su činili:

Visoki[uredi | uredi kod]

Ostaci Starog grada Visoki danas
Glavni članak: Stari grad Visoki

Stari grad Visoki je srednjovjekovni grad i tvrđava koji je postojao za vrijeme srednjovjekovne Bosne. Prvo spominjanje grada se desilo 1. septembra 1355., iako se pretpostavlja da je sagrađen još mnogo ranije. Osmanlijskim osvajanjem Bosne biva porušen. Danas je stari grad Visoki nacionalni spomenik Bosne i Hercegovine.

Podvisoki[uredi | uredi kod]

Glavni članak: Podvisoki

Podvisoki je naselje u Visokom i nekadašnje srednjovjekovno podgrađe starog grada Visoki. Bilo je trgovačko središte i povremeno stolno mjesto bosanskih kraljeva. Podvisoki je bio jedno od najranijih primjera srednjovjekovne urbane sredine na užem području Bosne. Osim kraljevskog dvora u Podvisokom se razvila kolonija dubrovačkih trgovaca sa kojima su održavani dobri odnosi. Tu će ostati sve do tridesetih godina 15. vijeka.

Mile[uredi | uredi kod]

Ostaci crkve u Milama, nacionalnog spomenika Bosne i Hercegovine
Glavni članak: Mile

Mile su bile kraljevsko stolno i saborno mjesto, te krunidbeno i grobno mjesto bosanskih kraljeva za vrijeme srednjovjekovne Bosne. Osim toga, u to vrijeme u Milama se nalazio i franjevački samostan. Mile su i sjedište franjevačke pokrajine - vikarije oko 1340. godine, zborno mjesto državnog sabora. Mile se nalaze u neposrednoj blizini Visokog, u današnjem naselju Arnautovići, na desnoj strani obale rijeke Bosne i blizu ušća rječice Goruše.

Moštre[uredi | uredi kod]

Povelja kralja Tvrtka izdata u Moštrima
Glavni članak: Moštre (srednji vijek)

Kuća krstjana bosanske crkve se nalazila u Moštrima, a tu su njeni prvaci obavljali sve javne poslove vezane za crkvu bosansku. U Moštrima se i povremeno nalazio kraljevski dvor odakle su pisane povelje. Tako je 1323. godine ban Stjepan izdao povelju knezu Vukoslavu, a kasnije i kralj Tvrtko I 1381. izdaje povelju Hrvoju Vukčiću.

Biskupići[uredi | uredi kod]

Ploča Kulina Bana, blizu njegove crvke, Biskupići kod Visokog
U Biskupićima je nađena ploča Kulina Bana iz 1193. godine, kao i ostaci crkve, zatim staro groblje i temelji zgrada iz tog perioda, dok se za "rodni list" (povelja Kulina Bana) Bosne ne zna tačno gdje je napisan, iako se pretpostavlja da je napisan negdje u ova četiri stolna kraljevska mjesta.

Ostala mjesta[uredi | uredi kod]

Osim ovih važnijih mjesta, tađer bitni lokaliteti vezani za srednjovjekovnu Bosnu su Sebinjski grad smješten jugoistočno od sela Sebinje, Čajanski grad u Gračanici koji je štitio puteve između Visokog i Bobovca te stari grad Bedem u Grajanima. Bitan je jedan slučajan pronalazak u vrijeme rata, tačnije 1994, kada su prilikom zemljanih radova među bedemima grada Visoki pronađeni izuzetno vrijedni materijali kao što su ukrašeni doprozornici, dovratnici i kamene plastike, i na svu sreću svi su materijali sačuvani u Visočkom muzeju

U selu Malo Čajno, na lokalitetu Zgonovi, gdje je kasnije nastalo i pravoslavno groblje, nalazi se skupina od 11 stećaka u obliku sanduka, kamena lošije kvalitete i srednje obrade. Na ovoj nekropoli je 1946.iskopan stećak u obliku ploče, na kojoj je plastično isklesana scena lova čovjeka na vepra, uz učešće pasa, te urezan oveći natpis na bosančici koji govori da je tu sahranjen veliki Nespina. Stećak se sada čuva u muzeju u Sarajevu.[14]

Povezano[uredi | uredi kod]

Bibliografija[uredi | uredi kod]

  • Tarik Ahić, Ahmed Handžija, Munib Smajović (1998). Visoko, privredno-kulturni informator
  • Desanka Kovačević-Kojić, Sarajevo (1978). Gradska naselja srednjovjekovne Bosanske države
  • Bešlagić, Šefik (2004) (bosanski), Leksikon stećaka, Svjetlost, Biblioteka kulturno nasljeđe Bosne i Hercegovine 
  • Mužić, Ivan (2008) (hrvatski), Vjera Crkve bosanske, Muzej hrvatskih arheoloških spomenika 

Reference[uredi | uredi kod]

  1. Anđelić 2004: str. 270-271, 284-285.
  2. Mužić 2008: str. 32-33
  3. dr. Julian Jelenić, Kraljevsko Visoko i samostan sv. Nikole, Sarajevo, 1906
  4. Filipović 2002: str. 203
  5. P. ANĐELIĆ, Bobovac i, 231-234.
  6. M. VEGO, Naselja bosanske, 19; ISTI, „Civitas Vrhbosna (postavljanje problema i rasprava)“, Naše starine, 1972, br. 13, 88; P. ANĐELIĆ, Bobovac i, 231-234.
  7. Vego 1982: str. 77
  8. „Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika”. old.kons.gov.ba. Pristupljeno 2019-05-07. 
  9. Greška u referenci: Nevaljana oznaka <ref>; nije zadan tekst za reference po imenu :7
  10. Anđelić 1984: str. 125
  11. Đ. Basler (njegovo nav. dj. p. 273.)
  12. Dr. Pavao Anđelić - Bobovac i Kraljeva Sutjeska : Sarajevo, 1973. 231-258.
  13. „Masnović | Hrvatska enciklopedija”. www.enciklopedija.hr. Pristupljeno 2019-05-10. 
  14. Bešlagić 2004: str. 45


Vanjski linkovi[uredi | uredi kod]