Viktor Bernfest

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Viktor Bernfest
RođenjeViktor Samuel Bernfest
(1894-08-14)14. 8. 1894.
Garčin kod Broda na Savi, Austro-Ugarska Monarhija
Smrt23. 8. 1978. (dob: 84)
Zagreb, SFR Jugoslavija
PočivališteMirogoj, Zagreb
NacionalnostJugoslaven
EtnicitetŽidov[1][2]
DržavljanstvoSFR Jugoslavija
Zanimanjekipar
Suprug/aMila Wod
Nada Panac
DjecaStjepan Bernfest
Jurica-Đuro Bernfest
Renata Bernfest
RoditeljiHerman Bernfest
Neti (Bauer) Bernfest
RodbinaVilko Panac
(šogor)

Viktor Samuel Bernfest (Garčin kod Broda na Savi, 14. 8. 1894 - Zagreb, 23. 8. 1978), jugoslavenski akademski kipar i medaljer, i kraće vrijeme gradonačelnik Petrinje.

Biografija[uredi | uredi kod]

Viktor Bernfest u mlađim danima.

Viktor Samuel Bernfest je rođen 14. 8. 1894 u Brodu na Savi (danas Slavonski Brod) u židovskoj[2] obitelji Hermana i Neti Bernfest (r. Bauer).[3] Tijekom Prvog svjetskog rata Viktor je bio mobiliziran u Austro-ugarsku vojsku,[4] te poslan na rusko bojište gdje je bio zarobljen.[5] Po povratku s bojišnice, 1918 godine, Viktor se upoznao sa svojom budućom suprugom Milom Wod. U Zagrebu je iste godine započeo studij na istoj školi koju je završila Mila i to u klasi prof. Rudolfa Vladeca.[4][5] Uz Valdeca učitelji su mu bili Robert Frangeš Mihanović i Ivo Kerdić.[1] Povezani istim idealima i idejama o umjetnosti, Viktor i Mila su nastavili životni put zajedno, te otišli u Prag gdje je Viktor nastavio školovanje na praškoj Akademiji, prvo u specijalnoj kiparskoj školi kod profesora Jana Šturse, a potom u specijalnoj medaljerskoj školi cijenjenog češkog medaljera profesora Otokara Španiela kod kojeg je 1923 i završio studij.[4][5] Mila i Viktor su se u Pragu vjenčali i dobili prvog sina Stjepana. Zajedno su radili na seriji obiteljskih i intimnih portreta, posebice njihova sina. No, dok je Viktor još studirao, Mila se vratila u Kraljevinu Jugoslaviju i zaposlila se kao nastavnica modeliranja u Petrinji. Nakon završetka školovanja u Pragu, Viktor se vratio k obitelji u Petrinju gdje je dobio drugog sina Juricu. Nakon nekog vremena Viktor je dobio privremeni posao u školi u Petrinji. 1924 godine Viktor je sa suprugom zajednički izlagao u Zagrebu, u salonu Ede Ullrich, s 18 svojih i 7 supruginih radova.[1][2][4][6] Bio je član Diletanskog kazališnog zbora od 1925.[7] Početkom 1930-ih Viktor se rastao od supruge. Mila je odselila u Karlovac, dokle je Viktor ostao u Petrinji gdje je zasnovao novu obitelj. Bio je nagrađen prvom i s dvije druge nagrade na natječaju za projekt kovanog novca Kraljevine Jugoslavije. Međutim ti predlošci kasnije nisu izvedeni. Napisao je prikaz o svom učitelju Janu Štursi. U svom skulptorskom opusu izradio je "Ledu s labudom", portretno poprsje prof. Dursta, te "Glavu djevojĉice", zatim kompoziciju "Majka Banije", nekoliko grobnih plaketa i reljefa. Jedan od njegovih značajnih radova je reljef "Oplakivanje Krista" za grobnicu u Zagrebu petrinjske obitelji Gavrilović. Viktor je 1930-ih imao samostalnu izložbu u salonu Ullirch, koja je vrlo dobro prošla i kod kritike i kod publike. Robert Veith je tada pozvao "židovsku javnost da podrži ovog mladog umjetnika". Na podruĉju medaljerstva Viktor je napravio niz medalja. Najznaĉajnije su bile: medalja dr. Vilko Panac, "Ispitani čuvar lova", "Ispitani lovac", Ramiro Marcone i Giuseppe Masucci. Drugi svjetski rat donio je tragediju za Viktora i njegovu obitelj. Viktor je sudjelovao u Narodnooslobodilačkoj borbi (NOB), no 1942 godine bio je uhićen i deportiran u Koncentracijski logor Stara Gradiška. Nekoliko mjeseci kasnije od sigurne smrti ga je spasio njegov šogor, oftalmolog dr. Vilko Panac (kasnije isto poznat po spašavanju oca Lee Deutsch). Vrijeme provedeno u logoru duboko se usjeklo u Viktorovo sjećanje i odrazilo u njegovim kasnijim radovima. Nakon Viktorova oslobađanja uslijedila je još veća obiteljska tragedija kad je u prosincu 1944 godine uhićen njegov sin Jurica-Đuro kojeg je imao iz braka s Milom. Jurica-Đuro je ubijen u veljači 1945 godine.[1][2][4][6] Osim sina, Viktor je izgubio i brata Hinka, koji je pogubljen sa ženom i dvoje djece u koncentracijskom logoru Auschwitz.[3]

Nakon rata jedno kraće vrijeme je bio gradonačelnik Petrinje. 1946 izabran je za prvog predsjednika petrinjskog nogometnog kluba "Artur Turkulin", te Radničkog kulturno-umjetničkog društva "Artur Turkulin" 1948. bio je predsjednik organizacijskog odbora Festivala pjevačkih zborova SR Hrvatske u Petrinji od 1970 do 1972 godine.[7] Od 1950 godine s obitelji je živio u Zagrebu. Uz stalno zaposlenje i ostale društvene obveze nije mu ostalo vremena za umjetnički rad, premda je na portretima obitelji ili prijatelja, kao i na drugim manjim skulpturama, radio do kraja života. Velik dio svoga rada Viktor je posvetio medaljarstvu radeći uglavnom portrete i poprsja u profilu. Kod većine medalja izrađivao je samo avers, a dobar dio njih se danas nalazi, kao sadreni odljev, u Gliptoteci Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti (HAZU) u Zagrebu. U Brodu je izlagao 1973 godine, a 2008 godine mu je u Muzeju brodskog Posavlja organizirana velika retrospektivna izložba.[1][2][4][6] Viktor Bernfest umro je 23. 8. 1978 u Zagrebu i sahranjen je na zagrebačkom groblju Mirogoj.[8]

Reference[uredi | uredi kod]

  1. 1,0 1,1 1,2 1,3 1,4 Stribor Uzelac Schwendemann, 2010, str. 15
  2. 2,0 2,1 2,2 2,3 2,4 Stribor Uzelac Schwendemann, 2011, str. 106.
  3. 3,0 3,1 (en) Hinko Bernfest. Stranica svjedočanstva Stjepan Bernfest (nećak). Yad Vashem. Preuzeto 19. 7. 2014
  4. 4,0 4,1 4,2 4,3 4,4 4,5 Ha-Kol (Glasilo Židovske zajednice u Hrvatskoj); Vesna Domany Hardy; Dvije ukrštene životne priče isprepletene skulpturom; stranica 23, 24; broj 113, siječanj / veljača 2010
  5. 5,0 5,1 5,2 I.P. (22. 1. 2010). Mila Wod & Viktor Samuel Bernfest – izložba. Culturenet. Preuzeto 24. 3. 2014
  6. 6,0 6,1 6,2 Bernfest, Viktor (Samuel). Leksikografski zavod Miroslav Krleža. Preuzeto 24. 3. 2014
  7. 7,0 7,1 Ivica Golec, 1999, str. 24
  8. Gradska groblja Zagreb: Viktor Bernfest, Mirogoj RKT-163A-II-181

Literatura[uredi | uredi kod]

Partizanska spomenica 1941. Segment isključivo posvećen Narodnooslobodilačkoj borbi.
  • Uzelac Schwendemann, Stribor (2010). Leksikon mrtvih (Prilog za prouĉavanje povijesti brodske Židovske zajednice), Slavonski Brod: Muzej Brodskog Posavlja. ISBN 978-9536357461 Uneseni ISBN nije važeći.
  • Uzelac Schwendemann, Stribor (2011). Židovski brod, Slavonski Brod: Posavska Hrvatska, Muzej Brodskog Posavlja. ISBN 978-9536357-94-9
  • Alujević, Darija (2008). Viktor Samuel Bernfest (katalog izložbe), Slavonski Brod: Muzej Brodskog Posavlja. ISBN 978-953-7116-14-9
  • Golec, Ivica (1999). Petrinjski biografski leksikon, Petrinja: Matica hrvatska Petrinja. ISBN 978-953-96060-2-0