Vesna Parun

Izvor: Wikipedia

Vesna Parun (Zlarin, 10. travnja 1922.- Stubičke Toplice, 25. listopada 2010.) je bila hrvatska pjesnikinja, koja se smatra jednom od najistaknutijih ličnosti hrvatske poezije i književnosti za djecu u drugoj polovici 20. vijeka.

Biografija[uredi - уреди]

Vesna Parun rođena je 10. april 1922. na otoku Zlarinu blizu Šibenika, gdje joj je otac radio kao općinski činovnik koji je često bio premještan i ostajao bez posla, zbog čega je brojna obitelj (četvero djece) živjela u prilično teškim uvjetima. Zato je Vesna dobar dio djetinjstva i mladosti provela kod tete i tetka u Splitu, u Biogradu na Moru i u Šibeniku. Otac Ante rodom je s otoka Prvića, a majka Antica sa Šolte. Osnovnu školu je završila na Visu, a gimnaziju je pohađala u Šibeniku i Splitu gdje je 1940. maturirala. Bila je odličan učenik i već se od 14. godine uzdržavala podučavanjem. U jesen 1940. upisala je studij romanistike na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Onda je došao rat, bježanje u Split, povratak u Zagreb (1942.). Tada su živjeli u Sesvetama kod Zagreba gdje joj je otac radio u općini. Odatle joj je brat otišao u partizane i ubrzo poginuo. U to vrijeme često je obolijevala. Poslije završetka rata nastavila je studij na Filozofskom fakultetu, ali je tada upisala čistu filozofiju. 1947. radila je na pruzi Šamac - Sarajevo, oboljela je od tifusa, a u isto je vrijeme doživljavala krize zbog nesretne ljubavi koja je trajala od 1938. Sve su to bili razlozi prekida studija. Od 1962. do 1967. boravila je u Bugarskoj gdje se udala, razvela i doživjela novi niz nedaća. Od tada je živjela uglavnom u Zagrebu i radila kao slobodni književnik. No nakon pola stoljeća u Studentskom gradu, u zagrebačkoj Dubravi, u Badelovoj ulici 15 (danas Vile Velebita), Vesna Parun svoj je skromni dom 2000., iz nevolje, zauvijek napustila i, vjerujući da je riječ o privremenom smještaju iz zdravstvenih razloga, smjestila se u Stubičkim Toplicama. Ondje je još krajem 1970-ih upoznala svoju najveću životnu učiteljicu, prosjakinju Magdicu. Njeno višegodišnja izolacija iz javnog života je prekinuta godine 2007. kada je na izborima podržala Demokratsku stranku žena.

Za svoj pjesnički rad dobila je značajne i brojne nagrade i priznanja. Za zbirku "Pjesme" (1948.) dobila je Nagradu Matice hrvatske, za zbirku "Crna maslina" (1955.) dobila je Nagradu grada Zagreba, za stihovani dječji roman "Mačak Džingiskan i Miki Trasi" (1968.) dobila je Nagradu Grigor Vitez, 1972. dobila je kao najuspješniji dječji pjesnik Zmajevu Nagradu Matice srpske u Novom Sadu, a 1970. u Parizu je dobila Diplomu za poeziju. Njena zbirka "Zore i vihori" (1947.) po mnogo čemu označava važan datum u razvojnom tijeku novije hrvatske poezije.

Poezija[uredi - уреди]

  • "Zore i vihori", 1947.,
  • "Pjesme", 1948.,
  • "Crna maslina", 1955.,
  • "Vidrama vjerna", 1957.,
  • "Ropstvo", 1957.,
  • "Pusti da otpočinem", 1958.,
  • "Ti i nikad", 1959.,
  • "Koralj vraćen moru", 1959.,
  • "Konjanik", 1961.,
  • "Jao jutro", 1963.,
  • "Bila sam dječak", 1963.,
  • "Vjetar Trakije", 1964.,
  • "Pjesme", 1964.,
  • "Gong", 1966.,
  • "Otvorena vrata", 1968.,
  • "Ukleti dažd", 1969.,
  • "Tragom Magde Isanos", 1971.,
  • "Sto soneta", 1972.,
  • "I prolazim životom", 1972.,
  • "Stid me je umrijeti", 1974.,
  • "Olovni golub", 1975.,
  • "Apokaliptičke basne", 1976.,
  • "Ljubav bijela kost", 1978.,
  • "Čitač snova", 1978.,
  • "Izabrane pjesme", 1979.,
  • "Mapa Magdica", 1979.,
  • "Šum krila, šum vode", 1981.,
  • "Salto mortale", 1981.,
  • "Izabrana djela", 1982.,
  • "Grad na Durmitoru", 1988.,
  • "Kasfalpirova zemlja", 1989.,
  • "Indigo grad", 1990.,
  • "Sonetni vijenci", 1991.,
  • "Tronožac koji hoda", 1993.,
  • "Začarana čarobnica", 1993.,
  • "Izbor iz djela", 1995.,
  • "Ptica vremena", 1996.,
  • "Smijeh od smrti jači", 1997.,
  • "Pelin basne", 1998.,
  • "Spužvica i spužva", 1999.,
  • "Političko Valentinovo", 2000.,
  • "Grijeh smrti",2000..

Proza[uredi - уреди]

  • "Pod muškim kišobranom", 1987.,
  • "Krv svjedoka", 1988.,
  • "Hrvatska kraljica", 1999.,
  • "Noć za pakost - moj život u 40 vreća", 2001.

Dječja poezija[uredi - уреди]

  • "Patka Zlatka", 1957.,
  • "Tuga i radost šume", 1958.,
  • "Zec mudrijan", 1958.,
  • "Kornjačin oklop", 1958.,
  • "Mačak Džingiskan i Miki Trasi", 1968.,
  • "Mačak na mjesecu", 1969.,
  • "Miki Trasi i baka Pim Bako", 1968.,
  • "Miki slavni kapetan", 1970.,
  • "Karneval u Kukljici", 1974.,
  • "Poznanstvo s danima malog Maksima", 1974.,
  • "Igre pred oluju", 1979.,
  • "Dvanaest slikovnica o psima", 1983.,
  • "Hoću ljutić, neću mak", 1983.,
  • "Roda u školi", 1988.,
  • "Pokraj Kupe kad se vrapci skupe", 1989.,
  • "Moj prijatelj šišmiš", 1990.,
  • "Uspavanka za poljubac", 1995.,
  • "Kroz prozorčić zime", 1995.,
  • "Pčela, duga i mlin", 1997.,
  • "Tri morske pustolovke", 2000.,
  • "Morska kočijica", 2001.

Dramska djela (izvedena)[uredi - уреди]

  • "Marija i mornar",
  • "Apsirt",
  • "Magareći otok, oliti homo homini asinus",
  • "Škola za skitnice".

Nagrade i priznanja[uredi - уреди]