Velika Plana

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Za ostale upotrebe, v. Velika Plana (razvrstavanje).
Velika Plana

Grb
Grb
Osnovni podaci
Država  Srbija
Upravni okrug Podunavski
Opština Velika Plana
Stanovništvo
Stanovništvo (2022) 16210
Geografija
Koordinate 44°19′20″N 21°04′16″E / 44.322333°N 21.071166°E / 44.322333; 21.071166
Nadmorska visina 107 m
Velika Plana na mapi Srbije
Velika Plana
Velika Plana
Velika Plana (Srbije)
Ostali podaci
Poštanski kod 11320
Pozivni broj 026
Registarska oznaka VP


Koordinate: 44° 19′ 20" SGŠ, 21° 04′ 16" IGD

Velika Plana je gradsko naselje u Srbiji u opštini Velika Plana u Podunavskom okrugu. Prema popisu iz 2002. bilo je 16210 stanovnika (prema popisu iz 1991. bilo je 17197 stanovnika).

Geografske odlike[uredi | uredi kod]

Manastir Pokajnica kod Velike Plane

Velika Plana se nalazi na levoj obali Velike Morave. Kroz Veliku Planu prolazi auto-put Beograd - Niš kao i pruga Beograd - Niš - Skoplje.

Istorija[uredi | uredi kod]

Velika Plana je starije naselje. Pominje se u vreme Austrijske Srbije kao naseljeno mesto pod imenom Plana. Ranije je ovo naselje bilo i Selištu, pored Morave, odakle su se premestili na današnje mesto zbog stalnih poplava i pomerenja Moravskog korita. Staro groblje iz doba kada je Plana bila u Selištu, pored Morave, locirano je u Gloži. Tu se nalaze spomenici iz 1761. i 1764. godine. U Bukovici su se iskopavali prstenje i kosti, a ima tragova od zidina. I ovde ima tragova od starog groblja. U ataru Velike Plane je i manastir Koporin, za koji narod misli da ga je podigao despot Đurađ, mada istorijska nauka smatra da je to učinio Despot Stefan, koji je najverovatnije tu i sahranjen (a i ktitorski natpis je takav).

Godine 1732. pominje se u Plani knez Dmitar, tada je selo imalo 26 domova (hlebov). Godine 1818. Plana je imala 98 a 1822. g. 111 kuća. Godine 1846. u Plani je bilo 182 kuće, a po popisu iz 1921. g. Plana je imala 995 kuća sa 5107 stanovnika. Iz crne Gore su preci Tatinaca (Stefanovića) i Mijatovića (Slavnića, Radosavljevića, Radojkovića i Petronijevića). Od Sjenice su Despotovići, sa Kosova su došli Nedeljkovići, Šulkići, Jeremići (danas raznim prezimenima), zatim ima u znatnom broju doseljenika od Vidina, iz Poletkovca, iz krajinske Koprivnice, od Paraćina, iz okoline Kruševca. itd. (podaci krajem 1921. godine).[1][2]

Privreda[uredi | uredi kod]

Velika Plana bila je poznata po klaničnoj industriji. Prvo je firma Klefiš i Zojs 1889. osnovala klanicu za svinje, pernatu živinu i izvoz jaja, a već sledeće godine to je uradio i Vilhelm Šumaher. Do početka Prvog svetskog rata obe klanice su napredovale i osavremenjivale se. U periodu između dva svetska rata podignute su još dve klanice: Tonija Klefiša i ortačka Mike Jovanovića iz Velike Plane sa Brankom Stanišićem iz Beograda. Posle Drugog svetskog rata u Velikoj Plani se osavremenjuju ciglana „Progres“, fabrika namestaja „Zvezda“, „IPK Srbija 10. oktobar - industrija mesa Plana“, „Perkon“, mlinsko-pekarsko i trgovačko preduzeće „Napredak“, „Goša-montaža“, štamparija i mnoga druga preduzeća i prodavnice.

Lider u privredi Velike Plane danas je ciglana „Progres AD“.

Turizam[uredi | uredi kod]

Velika Plana ima velike mogućnosti u oblasti turizma i ugostiteljstva, ponajviše zbog značajnih kulturno-istorijskih spomenika, a najznačajniji su manastir Koporin, prvo grobno mesto Karađorđa Petrovića i Crkva Zahvalnica i stare crkve brvnare iz XVIII i XIX veka (Pokajnica, stare crkve u Krnjevu i Lozoviku).

Najznačajniji segment u ponudi i razvoju turizma ovog kraja svakako predstavlja etno selo „Moravski konaci".

Demografija[uredi | uredi kod]

Stanovništvo opštine je raznorodno, doseljavano iz raznih krajeva, sa raznih geografskih i etničkih prostora. Najviše je došlo sa Kosava i Crne Gore, a pojedina sela zahtevaju migracije iz Bugarske i Homolja. Porodice su dolazile različitim putevima, grupno ili pojedinačno.

U naselju Velika Plana živi 12.923 punoletna stanovnika, a prosečna starost stanovništva iznosi 39,4 godina (38,2 kod muškaraca i 40,6 kod žena). U naselju ima 4988 domaćinstava, a prosečan broj članova po domaćinstvu je 3,25.

Ovo naselje je velikim delom naseljeno Srbima (prema popisu iz 2002. godine).

Grafik promene broja stanovnika tokom 20. veka
Demografija
Godina Stanovnika
1948. 7347 [3]
1953. 8343
1961. 9922
1971. 12657
1981. 16175
1991. 17197 16423
2002. 17387 16210
Etnički sastav prema popisu iz 2002.
Srbi
  
15820 97.59%
Crnogorci
  
71 0.43%
Makedonci
  
38 0.23%
Hrvati
  
26 0.16%
Jugosloveni
  
26 0.16%
Romi
  
23 0.14%
Goranci
  
14 0.08%
Mađari
  
11 0.06%
Albanci
  
10 0.06%
Slovenci
  
6 0.03%
Bugari
  
6 0.03%
Rusi
  
5 0.03%
Nemci
  
3 0.01%
Vlasi
  
3 0.01%
Bunjevci
  
2 0.01%
Česi
  
1 0.00%
Ukrajinci
  
1 0.00%
Rumuni
  
1 0.00%
Muslimani
  
1 0.00%
nepoznato
  
54 0.33%


Poznatije ličnosti[uredi | uredi kod]

Reference[uredi | uredi kod]

  1. Podaci su uzeti iz: „Naselja“ knj.13 (dr. B. M. Drobnjaković.: Smederevsko Podunavlje i Jasenica)) i iz „Letopisa“ varošice Velika plana
  2. Literatura „Letopis Podunavskih mesta“(Beč 1998) period 1812 – 1935 g. Letopisa, po predanju, Podunavskih mesta i običaji nastanak sela ko su bili Dosenjenici čime se bavili meštani i poreklo doseljenika
  3. Knjiga 9, Stanovništvo, uporedni pregled broja stanovnika 1948, 1953, 1961, 1971, 1981, 1991, 2002, podaci po naseljima, Republički zavod za statistiku, Beograd, maj 2004, ISBN 86-84433-14-9
  4. Knjiga 2, Stanovništvo, pol i starost, podaci po naseljima, Republički zavod za statistiku, Beograd, februar 2003, ISBN 86-84433-01-7

Korišćena literatura[uredi | uredi kod]

  • Izvor Monografija Podunavske oblasti 1812—1927. objavjeno (1927 g.)„Napredak Pančevo“
  • „Letopis“: Podunavska mesta i običaji Marina (Beč 1999 g.). Letopis period 1812 – 2009 g. Sastavio od Pisanih tragova, Letopisa, po predanju mesta u Južnoj Srbiji, mesta i običaji nastanak sela ko su bili Doseljenici čime se bavili meštani i poreklo doseljenika
  • Napomena — u uvodnom delu autor je dao kratak istorijski pregled ovog područja od praistorijskih vremena do stvaranje države Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca.

Spoljašnje veze[uredi | uredi kod]