Velika Greda

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Velika Greda


Kulturni Dom

Osnovni podaci
Država  Srbija
Pokrajina Vojvodina
Upravni okrug Južnobanatski
Opština Plandište
Stanovništvo
Stanovništvo (2022) 1374
Gustina stanovništva 45 st./km²
Geografija
Koordinate 45°14′22″N 21°01′27″E / 45.239333°N 21.024166°E / 45.239333; 21.024166
Nadmorska visina 74 m
Površina 30,2 km²
Velika Greda na mapi Srbije
Velika Greda
Velika Greda
Velika Greda (Srbije)
Ostali podaci
Poštanski kod 26366
Pozivni broj 013
Registarska oznaka


Koordinate: 45° 14′ 22" SGŠ, 21° 01′ 27" IGD

Velika Greda je naselje u Srbiji u opštini Plandište u Južnobanatskom okrugu. Prema popisu iz 2002. bilo je 1374 stanovnika (prema popisu iz 1991. bilo je 1508 stanovnika).

Geografski položaj i opis mesta[uredi | uredi kod]

Velika Greda se nalazi u središnjem delu opštine Plandište. Kroz selo prolazi magistralni put i željeznička pruta ZrenjaninVršac. Velika Greda se nalazi u Ilanxanskoj deprsiji, a izgrađena je na višem i suvljem terenu. Prostire se na nekoliko gredica čije je apsolutna visina 77 m a južno od naselja nadmorska visina terena je niža i za 2 m. Pravac pružanja sela je jugozapadseveroistok. Selo je dugo 2800 m a široko oko 650 m. Atar je izdužen u pravcu sever - jug a dužina mu je 5,5 km a najveća širina 3,5 km. Podzemne vode u ataru su relativno visoke.

Velika Greda spada u naselje izduženog oblika i jedino je takvo u opštini. Spada u panonski tip i ima pravougaoni oblik. Postoje tri dužne ulice i osam poprečnih. Najveća koncentracija kuća nalazi se u „glavnoj" ulici kuda prolazi magistralni put ZrenjaninVršac. Po arheološkoj karti Vojvodine kod Velike Grede nađeno je blago i oružje kao pojedinačni nalaz iz bronzanog doba koje traje od 1800-1000. godine pre nove ere. Velika Greda nema spomenika kulture ni prirodnih retkosti. Po arhitektonskim rešenjima pomenućemo dve vile iz perioda između dva svetska rata. Prvi vlasnici bili su Birg Konrad i Faul Adam. Postoji i neproverena priča da je u jednoj od vila pronađeno blago velike vrednosti. Podaci o Velikoj Gredi uzeti su iz Letopisa opština podunavskih oblasti Feliksa Milekera.

Sve su kuće prizemne, banatskog tipa sa gotovo istovetnim rasporedom i brojem prostorija. Uglavnom imaju po jednu veću sobu sa dva prozora i jednu manju, sa jednim prozorom do ulice, kuhinju u sredini i još jednu sobu do dvorišta. Kuće su imale i hodnik koji je ponegde bio i zastakljen. U dvorištu su se nalazile ekonomske zgrade za stoku i za skladištenje hrane.

Istorija[uredi | uredi kod]

Velika Greda - Na području današnje katastarske opštine Velike Grede nalazile su se dve pustare: Velika Greda i Zeldeš. Obe pustare su krajem 18-tog veka ustupljene zagrebačkom Kaptolu u zamenu za oduzeta dobra oko reke Kupe prilikom arondacije Karlovačke i Banijske vojne granice. Kaptol je tu naselio svoje kmetove iz Hrvatske, a zemlju im je dodelio između Neuzine, današnje Velike Grede i Banloka u Rumuniji. Car Franja I 29. juna 1800. ovo poljsko dobro ustupio je zagrebačkom nadbiskupu za zagrabačke feudaliste. Takozvanim „Čanatskim poglavljem" izvršeno je uvođenje u posed. Na tom poljskom dobru naseljena je Mađarima kolonija Zeldeš. Na toj koloniji bilo je 1837- 35 stanovnika, 1838 - 123, 1841 - 319, od kojih je vićina bila katoličke vere. Pripadali su mariolanskoj parohiji. Ova kolonija je 1848. razrušena od strane Srba iz alibunarskog tabora pa je 1850. godine, pošto je samo 43 stanovnika ostalo, raseljena. Veleposednik Đurđe Pačetić, jedan od doseljenika iz Hrvatske, naselio je 1850. godine na području pustare Velika Greda, Nemce iz Bačke kao radnu snagu za svoj posed i tako osnovao novo naselje koje je po njemu nazvano Đerđhaza. Naselje je ime promenilo 1919. godine u Đurđevo Selo, zatim u Đurđevac, a od 1924. postaje Velika Greda. Ovi prvi stanovnici, Nemci iz Bačke, od spahije su dobili po 800 kvadratnih hvati kućišta, 400 kvadratnih hvati bašte i po 2 lanca izlaza – pašnjaka. Razvoj novog sela tekao je vrlo sporo.

Stanovnici su bili pretežno siromašni radnici. Za prvih pedeset godina podignute su 122 kuće, dok je za drugih pedeset godina izgrađeno 308, a osetnije povećanje broja kuća u selu zapaženo je 1935. godine kada je opštinska uprava dodelila 78 placeva za gradnju kuća. Još od prvih dana Velika Greda je administrativno pripadala Hajdučici, a crkveno mariolanskoj parohiji.

Krajem 1920. godine na posede J. Čavoši i Torontalske banke u Veliku Gredu došli su prvi naseljenici, a izgradnja novog naselja 1 km od starog, počelo je 1923. Novo naselje je nazvano Kolonija Velika Greda. Tada je doseljeno 143 porodice: iz Like 10, Korduna 113 i Bosne i Hercegovine 19 i iz Crne Gore 1, kao dobrovoljci, kolonisti i autokolonisti. Prvi se doselio Mane Milošević 12. oktobra 1920. godine, a ostali su dolazili u manjim ili većim grupama. Prva grupa stigla je 8. aprila 1921. a nju su činile porodice Mihajla i Grujice Vujovića i Marka Novčića. Nakon 6 dana prispela je grupa od 8 porodica sa Korduna i to: Milovan Dražić, Nikola Došen, Milan i Dušan Kresojević, Milovan Opačić, Miladin Lapov, Petar Poznan i Mane Sedlar.

Grupna doseljavanja vršena su sve do kraja 1926. godine. Svako doseljeno domaćinstvo dobilo je kućište od 800 kvadratnih hvati za podizanje kuće. Prva kuća na koloniji podignuta je 1923. godine, do 1929. izgrađeno je 58 kuća a do 1939. još 64 kuće. Prvu kuću je podigao Mitar Ivetić a načinio je od naboja i pokrio crepom. Nekoliko kuća napravljeno je od drveta koje su novi doseljenici doneli iz starog kraja.

Škola se prvi put pominje 1852. kada je ovo naselje brojalo 322 stanovnika. Železnička stanica je otvorena 1. jula 1896. godine. Bogomolja je podignuta dvadesetih godina ovog veka. Nešto kasnije izgrađena je i katolička crkva koja se nalazila na mestu današnje ambulante. Srušena je posle 2-gog svetskog rata. Katoličko groblje nalazilo se na mestu današnjeg školskog dvorišta koje je posle Drugog svetskog rata izmešteno. Srpska vojska je ušla u Veliku Gredu 1918. godine, 1919. pripojena je zičidorfskom srezu, a 1924. vršačkom. Godine 1921. popisano je 905 stanovnika, najviše Nemaca 624 pa Mađara 234, Rumuna 33, Slovena 12, Srba 1 i drugih 1. Zemlja veleposednika oduzeta je 1919. g. i podeljena narodu u zakup.


Prvo Opštinsko predsedništvo u Velikoj Gredi izabrano je 16. novembra 1927. godine. Ovo Predstavništvo sačinjavali su Srbi i Nemci i to tako što je Nemac bio predsednik a Srbin beležnik. Ovakav sastav bio je sve do 1941. godie. Na dobrovoljačkoj koloniji pravoslavna crkva je podignuta 1933. godine dobrovoljnim radom Gređana, a osvećena je na Malu Gospojinu od strane dr Georgija episkopa banatskog. Podizanje ove crkve pomogao je i grad Vršac stoji u Letopisu SPC margitske parohije. Pravoslavno groblje je na današnjem mestu, severoistočno od sela. Ovo naselje školu ima od nastanka. Nastava je organizovana na nemačkom jeziku. Godine 1934. podignuta je na dobrovoljačkoj koloniji nova škola gde je nastava išla na srpskom jeziku. U Velikoj Gredi nastava je bila na nemačkom, u Koloniji na srpskom, a na mađarskom i slovenačkom jeziku u odeljenjima do 4 razreda sve do 1953. godine. Od tada je nastava samo na srpskom.

Tokom Drugog svetskog rata 87 stanovnika ovog sela oterano je u nemačko ratno zarobljeništvo. Aprila 1941. godine Velika Greda je zaposednuta od SS trupa i tada dobija nov naziv Đerđhaza. Taj naziv ostaje sve do 1. oktobra 1944. godine kada je ovo mesto oslobođeno i od tada je ponovo Velika Greda.

Posle Drugog svetskog rata od napuštene nemačke imovine i zemlje dobijene agrarnom reformom stvoren je zemljišni fond za nove doseljenike i mesne agrarne interesente. Godine 1948. iz Slovenije je doseljeno 63 porodice iz opština Trbovlje, Celje, Novo Mesto, Rakek, Krško, Litija i Ljubljana. Većina se vratila. Iz Makedonije iz opštine Kriva Palanka 1947. naseljeno je 18 porodica a iz Bosne iz okoline Jajca 8 porodica 1946. godine. Veliku Gredu je nakon 2 svetskog rata došlo ukupno 156 porodica i to: iz Banata 6, Bosne 13, Like 1, Korduna 4, Slovenije 105 i Makedonije 27 porodica. Od ovog broja 134 su doseljeni sa pravima spoljnih kolonista, a 22 porodice su autokolonističke. Prva grupa doseljenih došla je iz Slovenije s jeseni 1945. godine. Po Miloševu iseljeno je 80 slovenačkih porodica koje su se vratile u stari kraj i 2 makedonske porodice. Doseljeni stanovnici bavili su se uglavnom zemljoradnjom ali bilo je i rudara, krojača, mesara, kovača, stolara, trgovaca, najviše među Slovencima.

Zdravstveni centar u Velikoj Gredi gde se do kraja 1940-ih nalazila katolička crkva

Što se tiče broja stanovnika Velika Greda je po prvom zvaničnom popisu 1869. godine imala 528 stanovnika, 1880 - 519 a 1890. čak 1069 stanovnika. Početkom ovog veka 1910. godine imala je 1133, 1921. godine nešto manje - 906 a 1931. g. - 1422 stanovnika. Posle 2-gog svetskog rata godine 1948. ovo naselje je brojalo 1808 stanovnika a 1953. g. - 1946 duša i to je najveći broj. Godine 1961. Velika Greda je imala 1942 stanovnika, 1971 - 1775, 1981 - 1585 i po poslednjem popisu 1991. godine - 1508. Po etničkoj strukturi danas ima najviše Srba - 69,86%, Makedonaca - 12,29%, Mađara 12,29%, Jugoslovena - 5,6% .Rumuna 0,80% Nemaca 0,24%

Demografija[uredi | uredi kod]

U naselju Velika Greda živi 1099 punoletnih stanovnika, a prosečna starost stanovništva iznosi 41,1 godina (39,2 kod muškaraca i 43,0 kod žena). U naselju ima 479 domaćinstava, a prosečan broj članova po domaćinstvu je 2,87.

Ovo naselje je uglavnom naseljeno Srbima (prema popisu iz 2002. godine), a u poslednja tri popisa, primećen je pad u broju stanovnika.

Grafik promene broja stanovnika tokom 20. veka
Demografija
Godina Stanovnika
1948. 1808 [1]
1953. 1946
1961. 1942
1971. 1775
1981. 1585
1991. 1508 1443
2002. 1475 1374
Etnički sastav prema popisu iz 2002.
Srbi
  
960 69.86%
Mađari
  
169 12.29%
Makedonci
  
136 9.89%
Slovenci
  
20 1.45%
Slovaci
  
15 1.09%
Jugosloveni
  
14 1.01%
Rumuni
  
11 0.80%
Hrvati
  
7 0.50%
Bunjevci
  
7 0.50%
Nemci
  
4 0.29%
Muslimani
  
4 0.29%
nepoznato
  
1 0.07%


Reference[uredi | uredi kod]

  1. Knjiga 9, Stanovništvo, uporedni pregled broja stanovnika 1948, 1953, 1961, 1971, 1981, 1991, 2002, podaci po naseljima, Republički zavod za statistiku, Beograd, maj 2004, ISBN 86-84433-14-9
  2. Knjiga 2, Stanovništvo, pol i starost, podaci po naseljima, Republički zavod za statistiku, Beograd, februar 2003, ISBN 86-84433-01-7

Korišćena Literatura[uredi | uredi kod]

  • Izvor: Monografija Podunavske Oblasti 1812-1927, sastavio i napisao Dr. Vladimir Margan „Napredak Pačevo" (1929.)
  • Milleker, Felix. Geschichte der Gemeinde (1888.)
  • Letopisi opšina Podunavske oblasti - II banatski deo. Pančevo, 1929.
  • »Letopis « Opština u južnom Banatu: Banatska mesta i običaji Marina.(Beč 1999) .
  • Letopis Period 1812 – 2009 g. Sastavio od Pisanih tragova, Letopisa, po predanju o Banatskih mesta i običaji nastanak sela ko su bili Dosenjenici čime se bavili meštani

Napomene.

U uvodnom delu autor je dao kratak istorijski pregled ovog područja od praistorijskih vremena do ulaska Banata u sastav Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca. Najveći prilog u ovom delu čini Letopis i autor se trudio da ne propusti nijednu važnu činjenicu u prošlosti opisivanih mesta.

Spoljašnje veze[uredi | uredi kod]

Naseljena mesta opština Plandište

Plandište Banatski Sokolac Barice Velika Greda Veliki Gaj Dužine Jermenovci Kupinik Laudonovac Margita Miletićevo Markovićevo Stari Lec Hajdučica (Plandište)