Vatra svetog Elma

Izvor: Wikipedia
Vatra svetog Elma na jarbolima broda

Vatra svetog Elma (en. St. Elmo's fire ili Saint Elmo's light) je svetlosni efekat koji se javlja usled električnog pražnjenja u atmosferi. "Vatra" svetog Elma je zapravo plazma niske gustine i niske temperature. Efekat je vekovima poznat moreplovcima pošto se manifestuje na jarbolima brodova, uglavnom tokom nevremena. U moderna vremena efekat se manifestuje i na visokim stubovima dalekovoda i na isturenim ivicama aviona.

Naziv je dobio po svetom Elmu, zaštitniku moreplovaca. Električnu prirodu fenomena je prvi objasnio Bendžamin Frenklin.

Promatranja[uredi - уреди]

Vatra svetog Elma je tiho luminiscentno električno pražnjenje iz istaknutih zašiljenih objekata na Zemljinoj površini kao što su gromobrani, jarboli, tornjevi, dimnjaci, a može se vidjeti i na krilima aviona. Može se zapaziti čak na lišću, travi, pa čak na vrhovima rogova stoke.

Naučna objašnjenja[uredi - уреди]

Šiljasti predmeti izazivaju deformaciju električnog polja u svojoj okolini. Linije polja električnog potencijala su nad zašiljenim objektima gušće, te električno polje može premašiti kritičnu vrijednost (3 MV/m) i dolazi do električnog izboja elektrona u mlazu, do sekundarne ionizacije, praćene svjetlucanjima u obliku vijenca ili korone oko predmeta, koji je izazvala pojava. Veličina vijenca ovisi o jakosti naboja oko šiljka. Pri pozitivnom naboju je veći, a boja svjetlucanja je ljubičasta. Pri negativnom naboju vijenac je manji, a svjetlucanje je svjetlije i plavkasto. Dušik i kisik iz Zemljine atmosfere uzrokuju ljubičasta i plavkasta svjetlucanja; a to je sličan mehanizam koji uzrokuje da neonska cijev svijetli. Područje svjetlucanja je zapravo plazma, male gustoće izazvana razlikom potencijala iznad vrijednosti dielektričnog praga električnog proboja u zraku.

Historijski izvještaji[uredi - уреди]

U Kini se naziva vatra božice Mazu i vjeruje se da ona stvara vatru na jarbolima brodova da vodi izgubljene mornare.

U staroj Grčkoj jedna vatra se nazivala Helena, a dvije Kastor i Poluks.

U starom Rimu opisi vatru svetog Elma je opisao Julije Cezar i Plinije Stariji.

Antonio Pigafetta je zapisao u svome brodskom dnevniku vatru svetog Elma, dok je putovao sa Ferdinandom Magellanom na prvom putu oko svijeta.

Zabilježio ju je i Charles Darwin dok je bio na poznatom putovanju sa brodom “Beagle”, dok su bili na sidru u zaljevu rijeke La Plata.

Vatra svetog Elma je zabilježena i za vrijeme pada Carigrada koje je izvelo Osmansko carstvo 1453 godine. Često je viđena sa topa koji je bio smješten u Carigradskom hipodromu.

U hrvatskom govornom području je naziv vatra svetog Nikole stariji i zapisan je već u 15. st. u knjizi Dubrovčanina B. Kortuljevića (M.Vučetić, 2004).

26 kolovoza 1883 godine je britanski ratni brod “Charles Ball” svjedočio eksploziji vulkana Krakatoa i tada su primjetili veličanstvenu vatru svetog Elma na jarbolima uzrokovanu statičkim elektricitetom, koje je nastalo zbog kretanja malenih djelića stijena i kapljica vode u vulkanskom dimu.

Veličanstvena vatra svetog Elma je viđena 1995 godine dok su istraživači sa Sveučilista Aljaska letjeli iznad Amazone.

V. također[uredi - уреди]

Spoljašnje veze[uredi - уреди]