Ustav Francuske (1793)

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Montanjarski ustav iz 1793. godine.

Ustav Francuske iz 1793. godine, znan još i kao Ustav godine I. i Montanjarski ustav,[1][2] donesen je 24. lipnja 1793. godine od strane Montanjara te potvrđen na narodnom referendumu tokom kolovoza iste godine. Bio je to drugi pisani ustav u Francuskoj te prvi donesen za perioda Prve Republike. Nacrt ustava izradio je Komitet javnog spasa, koji je proširen s devet na dvanaest članova u tu svrhu, a isti je prezentiran Nacionalnom konventu 10. lipnja. Konvent je novi ustav izglasao 24. lipnja. Nakon izglasavanja u Konventu, ustav je poslan na referendum koji je primjenjivao univerzalno pravo glasa za sve punoljetne muškarce (dakle, samo spolni i dobni cenzus), a za ustav je glasalo 1,784,377 od oko 1,800,000 birača.[3] Ipak, Konvent je unutrašnje i vanjsko ratno stanje smatrao dovoljnim razlogom da se održi na vlasti te je odgodio stupanje ustava na snagu. Iako je ustav bio izrazito dobro prihvaćen, a Montanjari su njegovim donošenjem i ratificiranjem stekli enormnu podršku, Konvent je njegovu primjenu 10. listopada 1793. odgodio na neodređeno vrijeme te je sazvao "Revolucionarnu vladu" do proglašenja mira.[4]

Tekst ustava inspiriran je Deklaracijom o pravima čovjeka i građanina iz 1789., kojoj je nadodala nekoliko novih prava: proglašena je nadmoć narodnog nad državnim suverenitetom, brojna ekonomska i socijalna prava (pravo udruživanja, pravo na rad i socijalnu zaštitu, pravo na javno obrazovanje), pravo na pobunu (čak i obvezu pobune u slučaju da država krši građanska prava) te ukidanje ropstva u tekstu koji će biti poznat kao Deklaracija o pravima čovjeka i građanina iz 1793. godine.

Iako izrazito demokratski orijentiran, ovaj ustav zbog ratnog stanja nikada nije stupio na snagu već se nalazio u svojevrsnom limbu dok je Komitet javnog spasa provodio krvavi teror. Službeni kraj ovog nikad formalno primijenjenog ustava uslijedio je 1795. godine, kada Termidorci donose novi ustav kojim formiraju Direktorij. Revolucionari iz 1848. bili su uvelike inspirirani ovim ustavom, čija su osnovna načela postala dio ideološkog uređenja Treće Repbulike.

Reference[uredi | uredi kod]

  1. Crowe, Michael Bertram. 1977. The Changing Profile of the Natural Law. str. 243
  2. Gupta, Madan Gopal. 1963. Government of the Fifth Republic of France. str. 16.
  3. Pertue, M., "Constitution de 1793," in Soboul, A., Ed. "Dictionnaire historique de la Revolution francaise," str. 283, Quadrige/PUF, Paris: 2005.
  4. Kennedy, M. L. "The Jacobin Clubs in the French Revolution: 1793-1795," str. 53. Berghahn Books, New York: 2000.

Vanjske poveznice[uredi | uredi kod]