Ustanak lijevih esera

Izvor: Wikipedia

Ustanak lijevih esera (ruski: Восстание левых эсеров, također poznat i kao lijevoeserski metež (ruski: левоэсе́ровский мяте́ж), ali i treća ruska revolucija je naziv za pokušaj obaranja boljševičkog režima u Sovjetskoj Rusiji od strane lijevih esera, koji se zbio u Moskvi 6. jula 1918. Lijevi eseri, koji su od oktobarske revolucije bili u savezu sa boljševicima, sa njima su se počeli razilaziti po pitanju poštovanja brest-litovskog mira, temeljem koga su se značajni ogromni dijelovi dotadašnjeg Ruskog Carstva našli pod okupacijom Centralnih sila; eseri su se zalagali da se mirovni sporazum raskine a Sovjetska Rusija ponovno uđe u prvi svjetski rat na strani Antante. Nakon što njihovi prijedlozi nisu prihvaćeni na 5. sveruskom kongresu sovjeta, eseri su pokrenuli ranije planirani puč protiv boljševika. Kao dio plana je 6. jula izveden atentat na Wilhelma von Mirbacha, njemačkog ambasadora u Moskvi, a koji je za cilj imao isprovocirati oružani sukob Njemačke i boljševika. Ustanici su nakratko uspjeli zauzeti nekoliko strateških objekata u Moskvi i uhapsiti šefa Čeke Feliksa Dzeržinskog. Boljševičko vodstvo na čelu sa Lenjinom je, međutim, do sljedećeg jutra uspjelo mobilizirati dovoljno snaga za kontraudar, a među kojima su glavninu činili pripadnici divizije Latvijskih strijelaca. Oni su opkolili sjedište pučista te ih nakon kraće artiljerijske vatre natjerali na predaju. Tako je ustanak završen. Zahvaljujući ustanku su lijevi eseri stavljeni izvan zakona u Sovjetskoj Rusiji (iako će im godine 1919. biti dozvoljen rad). Pokušaj eserke Fani Kaplan da likvidira Lenjina nekoliko mjeseci kasnije je doveo do pokretanja kampanje Crvenog terora.

Izvori[uredi - уреди]

Vanjske veze[uredi - уреди]