Urokanska kiselina

Izvor: Wikipedia
Urokanska kiselina
Urocanic acid.svg
IUPAC ime
Identifikacija
CAS registarski broj 104-98-3
PubChem[1][2] 1178
MeSH Urocanic+acid
Jmol-3D slike Slika 1
Svojstva
Molekulska formula C6H6N2O2
Molarna masa 138,124 g/mol
Tačka topljenja

225 °C

 YesY (šta je ovo?)   (verifikuj)

Ukoliko nije drugačije napomenuto, podaci se odnose na standardno stanje (25 °C, 100 kPa) materijala

Infobox references

Urokanska kiselina je intermedijer u katabolizmu L-histidina.

Metabolizam[uredi - уреди]

Ona se formira iz L-histidina putem dejstva histidinske amonijačne lijaze (histidaze ili histidinaze) eliminacijom amonijaka.

U jetri se urokanska kiselina transformiše posredstvom urokanaze u 4-imidazolon-5-propionsku kiselinu i naknadno u glutaminsku kiselinu.

Klinički značaj[uredi - уреди]

Nasledna deficijencija urokanaze dovodi do povišenih nivoa urokanske kiseline u urinu, stanja poznatog kao urokanska acidurija.

Istorija[uredi - уреди]

Urokanska kiselina je prvi put izolovana 1874. iz psećeg urina,[3].

Vidi još[uredi - уреди]

Reference[uredi - уреди]

  1. Li Q, Cheng T, Wang Y, Bryant SH (2010). "PubChem as a public resource for drug discovery.". Drug Discov Today 15 (23-24): 1052–7. doi:10.1016/j.drudis.2010.10.003. PMID 20970519.  edit
  2. Evan E. Bolton, Yanli Wang, Paul A. Thiessen, Stephen H. Bryant (2008). "Chapter 12 PubChem: Integrated Platform of Small Molecules and Biological Activities". Annual Reports in Computational Chemistry 4: 217–241. doi:10.1016/S1574-1400(08)00012-1. 
  3. Jaffé, M. (1874). "Concerning a new constituent in the urine of dogs". Ber. Deut. Chem. Ges. 7: 1669–1673. 

Spoljašnje veze[uredi - уреди]