Ugo od Suioa
Ugo od Suioa (italijanski: Ugo di Suio; fl. 1023–1040) bio je grof grada Suio u Vojvodstvu Gaeta. Historičari pretpostavljaju kako bi mogao biti sin izvjesnog Docibilisa magnificusa ("Veličanstveni", koji je pak vjerojatno bio sin Landolfa, sina Gregorija, vojvode Gaete, te Landolfove ljubavnice Polyssene (Pulessene).[1]
Ugo se prvi put spominje 1023. godine kada je u zamku Suio napravio donaciju opatiji Montecassiono.[2] U to vrijeme je bio teško bolestan, te se pretpostavlja da je na taj način htio pridobiti Božju naklonost,[3] On the ali je isto tako moguće da je, s obzirom na endemsku političku nestabilnost i nasilje u Vojvodstvu, htio pridobiti uticajnog zaštitnika u obliku opata Theobalda.[3] U svakom slučaju, Ugo se isticao odanođću vladajućem ogranku svoje dinastije - Docibilijancima - te je svoje povelje datirao prema godinama vladavine Giovannija V i njegovih regenata Emilije i Lea I, a u vrijeme kada su se drugi vazali proglašavali nezavisnima.[4] Kao mogući motiv se navode ekonomski interesi njegovog sina Giovannija u samoj Gaeti.[4]
Ugo je na svom mjestu ostao i nakon što je Pandulf IV od Capue osvojio Gaetu 1032.[3] Godine 1040. je novom poveljom potvrdio svoju donaciju opatu Riheriju, te je odredio da mu sin može uzeti polovicu zamka.[3]
Kada je umro, nije poznato; njegov sin Giovanni je na vlasti bio barem do 1079.[4]
Izvori[uredi | uredi kod]
Literatura[uredi | uredi kod]
- Skinner, Patricia. (1995). Family Power in Southern Italy: The Duchy of Gaeta and its Neighbours, 850-1139. Cambridge: Cambridge University Press. ISBN 0-521-46479-X.