UN-ov program hrane za naftu

Izvor: Wikipedija
(Preusmjereno sa stranice UN-ov program Nafta za hranu)
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu

UN-ov program hrane za naftu je od godine 1996. do 2003. provođen od strane Ujedinjenih naroda s ciljem da se ublaže patnje iračkog civilnog stanovništva izazvane naftnim embargom i drugim ekonomskim sankcijama koje su UN ustanovile nakon iračke invazije na Kuvajt godine 1990.

Irak je teško stradao u zaljevskom ratu, a posljedice su bile pogotovo teške po civilnu infrastrukturu. Režim Sadama Huseina je koristio nestašice hrane i lijekova u propagandne svrhe, tvrdeći da ih Irak može u dovoljnim količinama nabaviti jedino ako mu se prikupljanje sredstava prodajom nafte. Godine 1995. je američka vlada Billa Clintona među posljednjima pristala na te prijedloge, iako se protivila daljoj liberalizaciji za koju se zalagala Francuska. Godine 1996. je donešena UN-ova Rezolucija 986 na temelju koje je otpočeo program.

Program je uključivao prodaju nafte čiji je prihod išao u posebne humanitarne fondove, odnosno u fond za plaćanje ratnih reparacija. Ukupno je prikupljeno oko 65 milijardi US$.

Program je okončan nakon američke invazije na Irak, odnosno krajem 2003. kada su sankcije Iraku, sada pod američkom okupacijom, i formalno ukinute.

Zahvaljujući okupaciji, američka vlada je došla u posjed velikog brojka dokumenata i svjedoka koji su ukazali na to da je samo dio sredstava prikupljenih programom završio na predviđenom mjestu. Ostatak je bio zloupotrijebljen kroz klupko pronevjera i korupcije u koje je bio uključen veliki broj tvrtki, država, pa i najviših funkcionara UN, uključujuće osobe bliske generalnom sekretaru Kofiju Annanu. Isto je tako izašlo na vidjelo kako su tokom Programa stvorene bliske poslovne i druge veze između svih tih subjekata s jedne, te Sadama Huseina i njegovog režima s druge strane.

Američka vlada Georgea W. Busha je sva ta otkrića poslije iskoristila u propagandne svrhe, nastojeći plasirati tezu kako su se mnoge vlade i pojedinci invaziji na Irak protivile isključivo u svrhu zaštite vlastitih ekonomskih i političkih interesa, a ne iz humanitarnih ili principijelnih razloga.