Tvrđava Svetog Mihovila

Pogled na tvrđavu svetog Mihovila s tvrđave Barone

Tvrđava Svetog Mihovila ili Tvrđava Svete Ane je drevna utvrda i povijesna građevina u gradu Šibeniku. Uzdiže se na vrhu stare gradske aglomeracije, na kamenoj uzvisini 70 m nad morem a kroz svoju burnu historiju često je mijenjala ime. Ova tvrđava svojevrsni je epicentar Šibenika, mjesto na kojem su pronađeni najstariji dokazi postojanja civilizacije na šibenskom prostoru. Današnji Šibenik započeo je svoj život najprije kao plemenska hrvatska utvrda – castrum – nakon sto su se Hrvati u velikoj seobi spustili do jadranskih obala i izgradili pri samom ušću rijeke Krke sred prostrane prirodne luke na strmoj visokoj litici kaštel, podno kojeg se na obroncima prema moru izgrađuje gradsko naselje, danas predjeli Gorica i Dolac. Castrum Sancti Michelis se po kronologiji Šibenika Ive Livakovića prvi put spominje 998., a prema Josipu Ćuzeli 1105. godine. Izgrađen je radi kontrole i obrane ulaska u šibenski zaljev i kanjon rijeke Krke, kojom se moglo doploviti do tada najvažnijeg grada Skradina (lat. Scardona) koji postoji od antičkih dana. Kroz historiju je dominantna točka šibenskog fortifikacijskog sustava. Kroz vrijeme je tvrđava dograđivana i osuvremenjivana, rušena i ponovno izgrađena, a u srednjem vijeku je dobila svoju konačnu formu. Danas se tvrđava promatra kao kompleks funkcionalno povezanih dijelova: Kaštela sv. Mihovila (citadele), predprostora uz južnu i istočnu stranu kaštela, barbakana (podzida) na zapadnoj i sjevernoj strani te “dvostrukih bedema”.

Naziv tvrđave

Crkvica i groblje sv. Ane ispod sjeveroistočne kule kaštela

Prema historijskim izvorima iz 1359. saznajemo da se na prostoru kaštela nalazila najstarija crkva u Šibeniku pa se navodi:

in castro Sibinicensi in ecclesia sancti Michaelis

Nosila je titular sv. Mihovila, pa se prema njoj i tvrđava u 14. st. naziva Castrum Sancti Michelis. Posljednji hrvatsko-ugarski zapovjednik Petar Mišlin (1387-1437) poduzeo je značajnije radove na kaštelu a o veličini radova govori i podatak da se tvrđava u tvom razdoblju zvala njegovim imenom. Prilikom sklapanja ugovora o predaji spominje se Castrum Petrum de Mislgien (Utvrda Petra Mišlina). Početkom 15. stoljeća crkvu nazivaju ste Marie e sti Michaelis de castro, a u drugoj polovici 15. stoljeća ste Marie fortilicie Sibenicensis, jer se u crkvi nalazila "čudotvorna" slika Gospe od zdravlja ili od kaštela koju su štovali. Dolazak mletačke posade 1416. g. je otežao nesmetano štovanje, te je zabilježeno kako se slika od 1450. nalazi u katedrali sv. Jakova koja se tad gradila. Kroz 16. st. crkvica se zvala Kapela od Slavne Bogorodice od brijega i Kapela Gospe od Kaštela. Krajem 16. st. spominje se ponovno kaštel pod imenom sv. Mihovila. Kada je godine 1663. udario grom u barutanu na tvrđavi, nastradala je i crkvica u njoj i "čudotvorna" slika Gospe od Kaštela. Prilikom njezina popravka nabavljen je kip sv. Ane pa su se otada i crkva i tvrđava počele nazivati sv. Anom. Crkvica je sagrađena na predtvrđavinskom prostoru uz istočnu stranu kaštela jer su stalne vojne posade onemogućavale pristup unutar samog kaštela. Austrijska uprava donosi odluku o rušenju crkve u kaštelu 1802. No i nakon te godine nalazimo je na tlocrtnim prikazima fortifikacija. Smatra se da su ostatke crkvice sv. Mihovila unutar kaštela srušili austrijski vojnici nakon 1818. Te godine je car Franjo I posjetio Šibenik te ga detaljno opisao u svom dnevniku pa tako navodi: «Grad je opasan visokim bedemima koji obuhvaćaju i zamak sv. Ane».

Na prikazima Šibenika iz 16. i 17. st. kraj kaštela stoji samo Il Castello. Kod tlocrta fortifikacija Vincenza Coronellija rađenih oko 1667. kad su već izgrađenje Tanaja i Barone, kaštel se naziva Castello Vecchio (tal. Stari kaštel) kao i na tloctu G. Justera iz 1708. godine. Na svim "situacijskim" planovima iz vremena Austro-Ugarske stoji naziv Castel St. Anna. Naziv Tvrđava sv. Ana stoji i na svim planovima grada kroz 20. st. Devedesetih godina 20. st. u općoj izmjeni svih toponima i naziva ulica tvrđavi se vraća ime sv. Mihovila iz 16. st., iako već stoljećima nema sakralnog objekta tog sveca na njoj, a kako bi se oživjelo štovanje gradskog patrona po kojem se u Šibeniku tad nije zvao niti jedan objekt, sakralni ili povijesni.. Nakon što se početkom milenija tvrđava uredila za razgledavanje, turistička zajednica je postavila smeđe pješačke putokaze s natpisom Kaštel sv. Mihovil. Josip Ćuzela koji je magistrirao na temi srednjevjekovna fortifikacijska arhitektura Šibenika, u svojoj knjizi "Šibenski fortifikacijski sustav" razdvaja pojmove Tvrđave sv. Mihovila i Kaštela sv. Mihovila tako što unutar odlomka "Tvrđava sv. Mihovila" ima pododlomak "Kaštel sv. Mihovil" kao jednom od djelova jedinstvenog sustava Tvrđave. Andrej Žmegač koji na preddiplomskom studiju povijesti umjetnosti u Splitu predaje izborni kolegij «Hrvatska fortifikacijska arhitektura», u svojoj knjizi Bastioni jadranske Hrvaske koristi samo naziv Kaštel sv. Mihovila, a ne utvrda kako npr. naziva sv. Ivana i sv. Nikolu. No odkako je 2011. započela revitalizacija kaštela kao ljetne pozornice u svim službenim dokumentima tog projekta i službenim web stranicama se pojavljuje samo naziv Tvrđava svetog Mihovila. No mnogi šibenčani zbog crkvice sv. Ane i istoimenog groblja koje se nalazi unutar fortifikacije tradicionalno je zovu tvrđavom svete Ane kako se zvala od 17. st. Tvrđavu sv. Ane možemo naći i na planu grada na službenim stranicama grada Šibenika i na mrežnom izdanju Hrvatske enciklopedije se također koristi naziv "današnja tvrđava sv. Ane".

• 
  Castello Vecchio di Sebenico oko 1667.
• 
  Tvrđava sredinom 17. st.
• 
  Tvrđava sv. Ane, isječak plana s početka 19. st.
• 
  Tvrđava sv. Ane, isječak iz plana iz 1805.
• 
  Tvrđava sv. Ane 1854.

Historija

Utvrda je najstariji dio grada, sa začetcima još iz kasnobrončanog doba. Na ovom mjestu je prvenstveno nastala ilirska gradina, vrsta utvrđenog naselja koje se nekoć gradilo na uzvisinama.

Kaštel svetog Mihovila

U sjeveroistočnom su dijelu pronađeni ostaci materijalne kulture, keramika iz željeznog doba pretpovijesti, pa je sigurno da su Hrvati tvrđavu podigli na mjestu gdje je nekoć postojao gradinski punkt starih Ilira. Citadela je jednom ili više puta doživjela potpuno ili parcijalno rušenje. Na sačuvanim zidovima kaštela se može iščitati slojevitost u gradnji pojedinih dijelova tvrđave. Utvrđeno kako je uvijek iznova građen unutar istih tlocrtnih gabarita. Najstariji dijelovi ziđa su iz 13. st., a uz njih nalazimo one građene u 14. st., te popriličan dio ziđa 15. i 16. st. Obnove poduzete nakon dvaju rušenja eksplozijama barutane u 17. i 18. st. su također čitljive na ziđu.

Pogled s sjeveroistočne kule na preprostor i ulaz na istočnom zidu ispod jugoistočne kule

Najranije zabilježeno rušenje kaštela je izveo mletački dužd Ordelafo Faledro 1116. godine. O samom izgledu kaštela u to doba ne znamo ništa. Ponovno je srušen u 13. st., i to od strane samih građana u naumu da ga ne nasele templari koji su u Šibenik došli između 1221. i 1227. godine pa se u to razdoblje može datirati i rušenje. Vjerojatno su porušili samo zgrade unutar kaštela kako ih templari ne bi nastanili. Šibenik 1378. g. s flotom od 36 galija napada mletački admiral Vettore Pisani, koji je zahvaljujući slabim zidinama na morskoj strani uspio doprijeti do grada, no ne i do kaštela, od kog je dvaput odbijen. Bijesni Mletci su u nemogućnost da zaposjednu kaštel opljačkali i zapalili grad. U 13. i 14. st. se zasigurno datiraju kvadratne kule i dio kortine na istočnoj strani. Potkraj 14. i početkom 15. st. je nalogom hrvatsko-ugarskog kralja Žigmunda, a po projektu Petra Mišlina, citadeli dograđen zapadni podzid (barbakan) smješten uz kaštel od dvostrukih bedema. Ovom prilikom su otvorena mala vrata na sjeverozapadnom dijelu kortine. Ona su omogućavala izlaz na šetnicu podzida. 1409. kad je Dalmacija prodana Mlečanima Šibenik nije mirno pristao na mletačku vlast. Šibenčani su počeli s pripremama za obranu grada, obnovivši i ojačavši gradske zidine i kule kamenom namijenjenim gradnji katedrale. Nakon 38 mjeseci duge opsade Mlečani uspijevaju 1412. ući u grad. Po točki 6. ugovora o predaji Šibenčani su tražil se da se potpuno uništi Utvrda Petra Mišlina kako se tad zvao kaštel te da Mlečani ne grade nikakve utvrde u gradu i njegovom kotaru kako bi mletačku vlast ograničili na političku ne i vojnu. Mlečani su započeli rušenje kaštela, vjerojatno južnih i istočnih zidova između kula kako ne bi otvorili rupu u fortifikacijskom sustavu grada. No vještom diplomacijom uspijevaju uvjeriti građane da odustanu od točke 6. zbog ugovora zbog njihove sigurnosti, pa su Mlečani započeli obnovu kaštela 1416. godine. Obnova je obavljena u nekoliko mjeseci pa je očito da su u prethodne tri godine odugovlačili s rušenjem kaštela po ugovoru. Na istočnom zidu kaštela je sačuvan grb Biaggia Dolfina, šibenskog kneza i kapetana u razdoblju između 1415. i 1417. godine pa se pretpostavlja da je tada obnovljena kortina između istočnih kola i probijena nova vrata kaštela. Direktnu vezu s morem su ostvarili izgradnjom “dvostrukog bedema” zbog nepovjerenja prema građanima i sigurne opskrbe tvrđave. Tad su unutar kaštela izgrađene i dvije cisterne za vodu. Odmah nakon obnove tvrđava ima posadu od šezdeset mletačkih vojnika a 1419. pada na četrdeset vojnika zbog manje opasnosti od hrvatsko-ugarskih postrojbi koje su se nalazile u kotaru. Možemo pratiti stalno nadograđivanje i pojačavanje tvrđave kroz izvještaje iz 1421. i 1422. s obzirom na razvoj oružja. Znamo i da radovi nisu bili gotovi ni 1440. godine kad se u izvještaju šibenskog kneza spominje da su neki zidovi kaštela još drveni. A 1454. općina traži od Mlečana da se odobri obnova kule na kaštelu s kopnene strane. Kula je trebala šetnicu i krunište te krov. Osim toga tad su i obnovljene dvije cisterne.

Današnja tvrđava u tlocrtu ima formu nepravilnog četverokuta. Perimetralni zidovi kaštela su fragmentarno sačuvani, dok jugozapadni dio kaštela nedostaje. Na istočnom dijelu su sačuvane dvije kvadratne, a sjevernom dvije poligonalne kule. U 15. st. je imao tlocrt sličan današnjem, s tim što su mu u 16. st. pridodate poligonalne kule na sjevernoj strani. Spomenute kule na istočnoj strani su povezane visokom kortinom. Na vrhu kortina završava recentnim zidom. Izgrađena je poslije sjeveroistočne kvadratne ugaone kule, i logično tome, na nju prislonjena. Ulaz u kaštel se nalazi na kortini uz južnu kulu. Izveden je u gotičkom stilu, u formi prelomljenog luka bez ukrasa. Iznad vrata je postavljen grb s trokutastim štitom na kom su izvedena tri paralelno postavljena dupina venecijanske obitelji Dolfin. Pobliže sredini kortine, na višoj poziciji od Dolfinova, sačuvan je grb koji je pripadao Moisiju Grimaniju, koji je obavljao funkciju šibenskog kneza u razdoblju između 1430. i 1432. godine. Iznad grba se pak nalazi poprilično reljefni prikaz mletačkog lava. Lijevo od mletačkog lava je postavljen grb Antonija Michelija, šibenskog kneza i kapetana u razdoblju od 1561. do 1563. godine. Desno od lava se nalazi grb Alviza Correra, kaštelana tvrđave za vladavine Antionija Michelija. Tada su izgrađene dvije poligonalne kule na sjevernom zidu tvrđave. Po jednakoj tehnici gradnje je zaključeno da su izvedene istodobno. Na sjeverozapadnom uglu tvrđave, naknadno su otvorena vrata.

Eksplozijom barutane 1663. godine su stradale uglavnom zgrade u unutrašnjem prostoru kaštela. Ona koja se dogodila 1752. je bila toliko razorna da je kamenje letjelo sve do mora. Razorila je i dio sjeverne kortine, koja je kasnije bila prepravljena drukčijom tehnikom građenja. Južni zid tvrđave je većim dijelom uništen, sačuvan je tek manji dio uz kvadratnu kulu na jugoistočnom dijelu tvrđave. Prema prikazima iz 2. polovine 16. stoljeća znamo da je južna kortina imala krunište i tri kvadratne kule. Na istočnoj strani kaštela su sačuvane dvije ugaone kule kvadratnog oblika. U unutrašnjosti one sjeverozapadne je sačuvana cisterna. Na jugoistočnoj ugaonoj kuli su vidljivi tragovi rušenja, te ponovnog građenja. Ona je slabije sačuvana. Zid parapeta na šetnici je izgrađen u 19. st. Tvrđava je rekonstruirana u razdoblju od 1822. do 1832. godine. Na jugoistočnoj kuli je 1911. godine bija je izgrađena semaforska stanica koja je regulirala ulaz i izlaz brodova iz šibenske luke.

Predtvrđavinski prostor

Pogled sa sjevernog barbakana na sjeveroistočnu kulu šibenskog kaštela

Predtvrđavski prostor je izgrađen uz kaštel na rubu litice prema istoku i jugu. Širina prostora je mala te je definirana zidom kaštela s jedne strane i rubom litice s druge. I zidno platno također odaje više faza izgradnje. Ulazna vrata u predprostor tvrđave nalaze se na istočnoj strani zida, a okrenuta su na sjever. Zid koji ide prema zapadu završava na jugozapadnom uglu kaštela u polukrugu. Na samom kraju prema sjeveru izgrađena su druga ulazna vrata u predprostor tvrđave. Na kojima stoji uklesana 1832. godina, no sudeći po oblikovanju smatra se da su znatno starija.

Zapadni i sjeverni barbakan

Zapadni podzid zauzima važno mjesto u prostornoj organizaciji obrane kaštela. Ovo snažno fortifikacijsko ojačanje je izgrađeno zapadno i jugozapadno od kaštela, s visokim zidinama i kulama. Najslabije branjena strana kaštela bila je ona koja se pruža prema sjeveru i zapadu. Na sjeverozapadnom uglu kaštel nije imao kulu, a obrana kaštela bila je dodatno otežana brežuljkastim terenom. Logično je da je blago položen teren bio je pristupačan neprijatelju. Upravo radi ojačanja obrane izrađen je sjeverni podzid, definiran visokim zidom koji je od sjeverozapadnog ugla tvrđave imao smjer protezanja prema zapadu, a zatim je gotovo pod pravim kutem išao prema moru do litice četrdesetak metara udaljene od mora. Na mjestu gdje je zid bio najbliži moru sagrađena su vrata koja su vodila u podzid iz pravca luke, znači bila su u funkciji posrednog povezivanja tvrđave s morem. Do njih su iz nivoa podzida vodile stepenice isklesane u živoj stijeni. Nisu u cijelosti sačuvana. Po današnjim ostacima vidi se da su imala prelomljeni luk gotičkih karakteristika. Vrijeme izgradnje zapadnog podzida datira se u kraj 14. i početak 15. st. Na sjevernoj strani pod zidovima kaštela uočava se sjeverni podzid koji se protezao od sjeverozapadne kule prema zapadu do nekadašenjeg ulaza u predprostor ispod poligonalne kule zapadnog podzida.

Dvostruki bedemi

Prikaz kaštela, podzida i dvostrukih bedema 1575. godine

Mlečani su nastojali ostvariti izravnu vezu s morem. U tu svrhu je izgrađen zid koji usporedno s postojećim gradskim zidom formira prostor u obliku prilaznog puta kaštelu koji nazivamo "dvostruki bedem". U svom tlocrtnom prikazu kaštela sv. Mihovila Coronelli ga naziva „strada del soccorso“, što znači „cesta spasa“. Gradnja zidova dvostrukih bedema je predstavljala izuzetno težak graditeljski zahvat zbog strmih stijena koje se naglo obrušavaju. U 40 m dužine dvostruki bedema trebalo je svladati visinsku razliku od 28 m. Zbog velike strmine graditelji su zid gradili stepeničasto, a šetnica zida ima nekoliko nivoa međusobno povezanih kamenim stepenicama. Zanimljivo je da istraživanjima „dvostrukih bedema“ nisu pronađeni ostaci stepeništa. Car Franjo I., koji je u Šibeniku boravio 1818. godine navodi da se kaštelu na brdu prilazilo stepenicama između dvaju zidova, te se očito radilo o drvenoj konstrukciji stepeništa. Gradnja "dvostrukih bedema" znatno je pobojšala obranu kaštela osobito u slučaju pobune građana jer je omogućavao opskrbu kaštela namirnicama i oružjem s mora, a mogli su poslužiti i kao odstupnica u slučaju da kaštel bude osvojen.

Revitalizacija

Članak iz 1960. o projektu ljetne pozornice na tvrđavi sv. Ane

Dugo je ova tvrđava bila pod vojnom upravom te je relativno nedavno otvorena za javnost. Projekt uređenja tvrđave je ideja još iz 1950-ih za što su se čak izdvajala sredstava nekadašnjeg samodoprinosa. Arhitekt Harold Bilinić koji zaslužan za posljeratnu obnovu Šibenika u razdoblju od 1948. do 1954. a posebno rive i obnovu Gradske vijećnice napravio je prvu poznatu skicu projekta ljetne pozornice na prostoru podzida u obliku grčkog amfiteatra. 70-ih godina su krenuli radovi na čišćenju tvrđave a 80-ih godina 20. st. javile su se ideje da se tvrđava preuredi u ljetnu pozornicu, no ona su zaustavljena zbog arheoloških istraživanja.

Od 2012. do 2014. izvodili su se infrastrukturni radovi na površini tvrđave od 2600 m², koji su obuhvaćali uređenje ljetne pozornice s gledalištem na otvorenom te uređenje podzemnog dijela u kojem se nalazi muzejska zbirka i više pomoćnih prostorija s različitim sadržajima.

28. 4. 2012. je počelo obnavljanje sredstvima iz pretpristupnog EU fonda IPAIIIC – BRI u iznosu 60% i Grada Šibenika. Plan je bio da na ljeto 2014. zaživi kao otvorena ljetna pozornica, amfiteatralnog tipa, odnosno tipa grčkog teatra sa 1077 sjedećih mjesta, prema projektu arhitekta Tomislava Krajine i suradnika. Uređen je i podzemni dio u kojem se nalazi muzejska zbirka i više pomoćnih prostorija s različitim sadržajima koje su sve međusobno povezane. U podrumski prostor tvrđave ukomponirane su cisterne za vodu koje su jedine cjelovito sačuvane podzemne dvorane a prolazne su i premoštene s drvenim mostićem sa staklenom ogradom. Tvrđava je tako postala prepoznatljivi spomenik kulturne baštine dostupan posjetiteljima i mjesto koje pomovira kulturni turizam organizacijom različitih kulturnih, glazbenih i scenskih događanja.

Tvrđava svetog Mihovila u daljini

Sama revitalizacija nije prošla bez problema i kritika. U početku se radio o političkom prepucavanju između HDZa koji je tad bio u opoziciji i SDPa koji je imao gradonačelnika i zamjenika gradonačelnika Franka Vidovića koji je zamislio i najviše radio na ovom projektu. Nakon što su morali biti probijeni bedemi na tri mjesta zbog izlaza za evakuaciju gledatelja, istupio je konzervator Josip Ćuzela koji je optužio investitore, dakle, Grad i izvođače za devastaciju kulturnog dobra koje se stoljećima čuvalo da bi se danas, prilagođavajući se projektu, oskvrnulo. On je smatra da se na tvrđavi dogodio kulturocid te da se, umjesto da se sadržaj koji se na njoj gradi prilagodi tvrđavi, događa suprotno, da se ta povijesna utvrda iz 13. stoljeća prilagođava novom sadržaju. Konzervator Miro Škugor je odbio sve optužbe o devastaciji jer su "takve intervencije na spomenicima kulture normalne svugdje u svijetu i da je to što se događa „ sloj“ koji će na tvrđavi ostaviti današnje vrijeme", koja se kroz stoljeća često rušila, gradila, nadograđivala, gubila i dobivala sadržaje. Poznati kulturni djelatnik Pavle Roca je također projekt nazivao kulturocidom te se suprostavio već započetom predloženom projektu, predlažući montažnu pozornicu koja ne bi toliko izmijenila izgled tvrđave. Također su iznesene sumnje u mogućnosti održavanja kompleksa i kulturnog programa koji će se tu održavati. Kritičan je bio i prema tome što objekt više neće biti javan iako se i prije revitalizacije naplaćivao ulaz u tvrđavu. I usred kampanje za lokalne izbore 2013. nastavile su se teške optužbe, pa se tako par dana pred drugi krug za izbor gradonačelnika pojavila vijest o prijavi devastacije arheologinje Tijane Jurković raznim međunarodnim institucijama koje brinu o kulturi.. Nakon tijesne izborne pobjede HDZ-ova kandidata za gradonačelnika Željka Burića, kritike su prestale, radovi su nastavljeni a projektu su dodani još neki neplanirani sadržaji poput lifta za invalide i opremu.

Pogled na tvrđavu svetog Mihovila s tvrđave Tanaja

Svečano otvorenje se odigralo 7. 7. 2014. glazbeno-scenskim spektaklom u kojem je sudjelovalo više od 70 izvođača među kojima su bili Josipa Lisac i Maksim Mrvica, pred simboličnih (za Šibenik) 1066 gledatelja. Tvrđavu je otvorio predsjednik Ivo Josipović koji je tom prigodom rekao: "Otvaranjem ove pozornice Šibenik je dobio pravo uzletište duše, mjesto koje je nekad služilo za ratovanje, sad pripada umjetnicima".

Na renomiranoj manifestaciji Dani hrvatskog turizma 2014. u organizaciji Ministarstva turizma, Hrvatske gospodarske komore i Hrvatske turističke zajednice tvrđava svetog Mihovila je proglašena za "Turističku atrakciju godine" nakon što je u samo četiri mjeseca od otvorenja, tvrđavu posjetilo više od 100 tisuća posjetitelja.

Kulturna scena na Tvrđavi

Tvrđava je tijekom zadnjih godina postala pozornica za istaknute kulturne događaje u gradu, tako da je ugostila brojne kazališne i glazbene predstave: Stereo Mc's, Rade Šerbedžija,Daleka obala, Let 3, Neno Belan, Asaf Avidan, Marc Almond, The Stranglers, Anna Oxa, Michael Kiwanuka, Jacob Collier, Darko Rundek, Kruder & Dorfmeister, Mario Biondi, Róisín Murphy, Laura Pergolizzi, Jack Savoretti, Mate Skračić Adaptive Quartet, Bajaga i mnogi drugi.

Panorama Šibenika s jugoistočne kule tvrđave svetog Mihovila

Spoljašne veze

• Službena stranica objekta: svmihovil.sibenik.hr Arhivirano 2019-05-28 na Wayback Machine-u
• Tvrđava kulture Šibenik

Bibliografija

• „Šibenik”. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Zagreb: Leksikografski zavod Miroslav Krleža. 2021. Pristupljeno 08. 02. 2023. 
• Ćuzela, Josip (2005). Šibenski fortifikacijski sustav. Šibenik: Gradska knjižnica "Juraj Šižgorić". ISBN 9789536163830. 
• Kalauz, Ksenija (1997). Katalog izložbe Sveti Mihovil zaštitnik Šibenika. Šibenik: Županijski muzej Šibenik. 
• Livaković, Ivo (2002). Tisućljetni Šibenik. Šibenik: Gradska knjižnica "Juraj Šižgorić". 
• (PDF) Pederin, Ivan (1983). Car Franjo I o Šibeniku u svom putnom dnevniku iz 1818. godine. 29–30. Zadar: Radovi Zavoda za povijesne znanosti HAZU u Zadru. 
• Žmegač, Andrej (2009). Bastioni jadranske Hrvatske. Zagreb: Institut za povijest umjetnosti. ISBN 9789530612785.