Tuathal Techtmar

Izvor: Wikipedia

Túathal Techtmar ("legitimni"),[1] sin Fíachu Finnolacha, bio je, prema irskim srednjovjekovnim legendama, veliki kralj Irske. Po predaji je, odnosno preko unuka Conna od Sto Bitaka predak dinastija Uí Néill i Connachta. Moguće je da je to ime nosilo i pred-kršćansko božanstvo.[2]


Legenda[uredi - уреди]

Túathal je bio sin prethodnog velikog kralja, svrgnutog u ustanku "podaničkih ljudi/naroda", a koji se vratio sa vojskom kako bi vratio prijestolje. Najstariji izvor za priču o Túathalu je pjesma Mael Mure od Othaina iz 9. vijeka. Prema njoj je Tuathalov otac Fíacha Finnolach, svrgnut od strane četiri pokrajinska kralja - Elim mac Conracha od Ulstera, Sanba (sina Cet mac Mágacha) od Connachta, Foirbrea od Munstera i Eochaida Ainchenna od [[Leinster]a]; Elim je nakon toga postao veliki kralj. Za vrijeme njegove vladavine je Irsku pogodila velika glad kao Božja kazna za odbacivanje legitimnog kralja. Túathal zajedno sa braćom Fiacha Cassánom i Findmallom te 600 ljudi je marširao na Taru i porazio Elima u bitci na brdu Achall. POtom je u bitkama pobijedio Ligmuinije, Gailióine, Fir Bolge, Fir Domnanne, Ulaide,klan Muma, Fir Ól nÉcmacht i Érainne te potom okupio sve irsko plemstvo na Tari kako bi ih natjerao da se zakunu na vjernost njemu i njegovim potomcima.[3][4]

Kasnije verzije priču su izbacile sve reference na učešće lokalnog plemstva u ustanku, a "podanički ljudi" su postali obični irski seljaci. Lebor Gabála Érenn[5] dodaje detalje o Túathalinom izgnanstvu. Majka Eithne Imgel, kćer kralja Albe (prvotno Britanije, kasnije Škotska), je bila trudna za vrijeme Fíachuovog svrgavanja, te je pobjegla u domovinu gdje je rodila Túathala. Dvadeset godina kasnije Túathal i majka su se vratili u Irsku, potom su im se pridružili Fiacha Cassán i Findmall, te su marširali na Taru da preuzmu prijestolje.

Annals of the Four Masters[6] navode priču o sličnom ustanku koji je nekoliko generacija prije voduo Cairbre Cinnchait protiv velikog kralja Crimthann Nia Náira. U ovoj verziji je Crimthannov sin Feradach Finnfechtnach budući kralj koji je izbjegao smrt u majčinom trbuhu, iako Annals potom navode da je na prijestolje došao samo pet godina kasnije. Priča se ponavlja nekoliko generacija poslije Elimovog ustanka protiv Fíachua, zajedno sa progonstvom i povratkom Túathala. Geoffrey Keating[7] dva ustanka spaja u jedan. Po njemu je Crimthann prijestolje neposredno dao svom sinu Feradachu, a Cairbre Cinnchaita, koga smatra potomkom Fir Bolga, navodi kao vođu ustanka prilikom koga je Fíachu ubijen na gozbi. Trudna Eithne potom bježi kao u drugim izvorima, a Cairbre vlada pet godina, umire od kuge i nasljeđuje ga Elim. Nakon što je Elim vladao dvadeeset godina, 20-godišnji ili 25-godišnji Túathal se iskrcava sa vojskom kod Inber Domnainna (Malahide Bay), povezuje sa braćom i njihovim ustanicima, maršira na Taru i tamo proglašava kraljem. Elim protiv njega vodi bitku na brdu Achall kraj Tare, ali je poražen i ubijen.

Túathal je borio u 25 bitaka protiv Ulstera, 25 protiv Leinstera, 25 protiv Connachta i 35 protiv Munstera. Nakon što je pokorio cijelu zemlju, sazvao je skupštinu na Tari, gdje je donio zakone i oduzeo teritorije četiri pokrajine da bi stvorio središnju pokrajinu Míde (Meath) oko Tare kao teritoriju velikog kralja. Sagradio je četiri tvrđave u Meathu: Tlachtga, gdje su druidi vršili žrtve na Samhain, na zemlji oduzetoj od Munstera; Uisneach, gdje se održavala svetkovina Beltaine, na zemlji oduzetoj od Connachta; Tailtiu, gdje se slavila Lughnasadh, na zemlji oduzetoj od Ulstera; i Tara, na zemlji oduzetoj od Leinstera.

Potom je zaratio sa Leinsterom, spalivši uporište Aillen (Knockaulin) i nametnuvši bórama - težak danak u stoci - na pokrajinu. Jedna od priča to tumači time što je Eochaid Ainchenn, kralj leinstera, oženio Túathalovu kćer Dairine, a potom Túathalu lagao da je umrla kako bi se oženio za njegovu drugu kćer Fithir. Kada je Fithir otkrila da joj je sestra živa, umrla je od sramote, a kada je to doznala Dairine, umrla je od tuge.

Túathal ili njegova supruga Baine su po predaji sagradili Ráth Mór, brdsku tvrđavu iz Željeznog doba čiji se ostaci danas mogu pronaći u Clogheru, Grofovija Tyrone. Poginuo je u bitci protiv Mal mac Rochridea, kralja Ulstera, kod Mag Linea (Moylinny kraj Larnea, Antrim). Njegov sin Fedlimid Rechtmar ga je kasnije osvetio.

Historijski kontekst[uredi - уреди]

Datumi[uredi - уреди]

Annals of the Four Masters navodi 56. kao godinu Tuathalovog izgnanstva, 76. kao godinu povratka i 106. kao godinu smrti. Keatingova Foras Feasa ar Érinn se sa time uglavnom slaže, navodeći 55. kao godinu izgnanstva, 80. kao godinu povratka i 100 kao godinu smrti. Lebor Gabála Érenn ga smješta nešto kasnije, navodeći da je izgnan u doba rimskog cara Domicijana (81-96), vratio se na početku vladavine cara Hadrijana (122-138) a poginuo u doba vladavine Antonina Pija (138-161).

Prvi gelski vladar?[uredi - уреди]

Učenjak T. F. O'Rahilly je pretpostavio da, kao i kod mnogih sličnih priča o "povratku izgnanih", Túathal zapravo predstavlja stranu invaziju koja je Irskoj nametnula novu vladarsku dinastiju, a čiji su propagandisti kasnije izmislili domaće porijeklo kako bi joj dali legiti,mnost. Po njemu je Tuathal ili njegov historijski ekvivalent zapravo vladao u 1. ili 2. vijeku pne. i predstavljao gelske osvajače koji su pokorili starosjedioce. Kasniji genealozi su za Tuathala stvorili divovski rodoslov kako bi ga učinili potomkom mitskog Míl Espáinea.[8]

Rimljani u Irskoj?[uredi - уреди]

Neki od historičara su, uzimajući u obzir datume srednjovjekovnih autora, počeli špekulirati da je priča o Tuathalu vezana uz navode rimskog historičara Tacita. On je navodio kako je Agrikola kao guverner rimske Britanije (78 - 84) ugostio irskog princa te ga nastojao koristiti kao izgovor za moguću rimsku invaziju Irske.[9] Međutim, ni Agrikola ni njegovi nasljednici nikada nisu osvojili Irsku. Posljednjih godina su arheološki nalazi doveli u sumnju opće uvriježeni stav da Rimljani nikada nisu nogom stali u Irsku. To se prvenstveno odnosi na rimske i rimsko-briatsmek artefakte u Leinsteru, odnosno ostatke tvrđave na rtu Drumanagh, dvadesetak kilometara sjeverno od Dublina, te grobnice na obližnjem otoku Lambay, nedaleko od mjesta gdje se Túathal navodno iskrcao, slično kao lokacije vezane uz Túathala kao što su Tara i Clogher. Međutim, nije jasno da li su ti artefakti dokaz vojne, diplomatske ili tek trgovačke aktivnosti. Moguće je, doduše, da su Rimljani mogli podržati Túathala ili nekoga poput njega kako bi dobili prijateljskog susjeda koji bi zaustavio irske prekomorske pljačkaške pohode.[4][10] Rimski pjesnik Juvenal u svojim Satirama pak spominje kako je "oružje otišlo preko obala Irske",[11].

Porodično stablo[uredi - уреди]

 
 
 
Feradach Finnfechtnach
 
 
 
 
 
 
 
 
 
Fíachu Finnolach
 
Eithne Imgel
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
Túathal Techtmar
 
Baine
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
Dairine
 
Eochaid Ainchenn
 
Fithir
 
Fedlimid Rechtmar
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
Conn Cétchathach
 
Eochaid Finn
 
 
Fiacha Suigde
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
Uí Néill
 
Connachta
 
*
 
*
 
Dal Fiachrach Suighe

Izvori[uredi - уреди]

  1. Dictionary of the Irish Language, Compact Edition, Royal Irish Academy, 1990, p. 582. O'Rahilly (1946), p. 170, vjeruje se da je Techtmar nastao od techt ("ičiu"), i značio "daleko putujući", "dolazeći izdaleka", i sl.
  2. Anne Ross Pagan Cletic Britain , Academy Chicago Publishers (1996), p225. Ross indicates the name may be derived from Teuto-valos meaning 'Ruler of the People'
  3. T. F. O'Rahilly, Early Irish History and Mythology, Dublin Institute for Advanced Studies, 1946, pp 154-161
  4. 4.0 4.1 R. B. Warner, "Tuathal Techtmar: A Myth or Ancient Literary Evidence for a Roman Invasion?", Emania 13, 1995, pp. 23-32
  5. R. A. Stewart Macalister (ed. & trans.), Lebor Gabála Érenn: The Book of the Taking of Ireland Part V, Irish Texts Society, 1956, p. 307-321
  6. Annals of the Four Masters M9-106
  7. Geoffrey Keating, Foras Feasa ar Éirinn 1.38, 39, 40
  8. O'Rahilly 1946, pp. 161-170
  9. Tacit Agricola
  10. Vittorio di Martino, Roman Ireland, The Collins Press, 2006
  11. Juvenal, Satire 2.159-160

See also[uredi - уреди]

Eksterni linkovi[uredi - уреди]

Prethodi:
Elim mac Conrach
veliki kralj Irske
LGE 2. vijek n.e.
FFE 80–100
AFM 76–106
Slijedi:
Mal mac Rochride