Trihineloza

Izvor: Wikipedia
Broom icon.svg Ovom članku ili jednom njegovom delu je potrebno sređivanje da bi se dobio kvalitetniji članak. Sređivanje podrazumeva dodavanje interviki-veza, kategorizaciju, unutrašnje povezivanje, razlamanje teksta i slična uređivanja, kako bi se dobio karakter pravog Vikipedijinog članka.
Pogledajte kako se menja strana za pomoć, ili stranu za razgovor. Uklonite ovaj template kada završite.

Sitni crvi što podsjećaju na vlas (grčki tricinoV = vlasast), a žive isključivo parazitskim životom u crijevu i mišićju mnogih mesoždera i sveždera. Na čovjeka može prijeći vrsta

Trichinella spiralis (Owen, 1835.), i izazvati trihinelozu. Proširena je po čitavom svijetu, a posebno u krajevima gdje se jede svinjsko meso. Ostale vrste koje se nalaze u divljoj prirodi daleko od čovjeka nemaju značenja za humano-medicinsku parazitologiju. Bila je otkrivena prilikom obdukcije kao sitna ličinka u mišićima umrle osobe. U tom ju je stadiju opisao Owen 1835. i nazvao Trichina spiralis.

Definicija : Trihineloza je bolest uzrokovana embrijima trihinele spiralis za vrijeme njihove migracije iz crijeva čovjeka u mišiće, a karakterizirana je vrućicom, jakim bolovima u mišićima, oticanjem lica i vjeđa i eozinofilijom (povećanim brojem vrste bijelih krvnih zrnaca-eozinofila koji su znak za prisutnost parazita u tijelu).

Etiologija i epidemiologija : Uzročnik trihineloze, Trichinella spiralis, može se razvijati samo kod sisavaca, i to kod mesoždera i sveždera. Stoga od trihineloze obolijevaju svinja, štakor, pas, lisica, medvjed i jazavac, a glavni domaćini su svinja i štakor. Budući da su štakori kanibali i proždiru jedni druge, trihinela se prenosi sa štakora na štakora, ali štakor se zarazi i zaraženim otpacima svinjskog mesa. Svinja se inficira proždirući zaraženog štakora ili hraneći se otpacima svinjskog mesa u klaonicama, itd. Najvažniju etiološku ulogu za razvoj trihineloze ima trihinelozno svinjsko meso, sušeno, nedovoljno smrzavano (-15°C kroz tri tjedna ili naglo smrzavanje na -37°C je učinkovito) ili nedovoljno pečeno, naročito kobasice i šunka. Bolest se kod čovjeka javlja sporadički (povremeno) ili u epidemijama. Češća je u SAD-u, no ima je i u drugim krajevima svijeta, a i kod nas se javlja sporadično ili u manjim epidemijama. Trichinella spiralis je parazit poprečnoprugaste muskulature. Odrasle trihinele su kratkotrajni stanovnici tankog crijeva. Tanke su poput konca, mužjaci su dugi od 1,4-1,6 mm, a ženke dvaput dulje. Nalaze se u sluznici, no mogu prodrijeti i do mezenterijskih (trbušnih) limfnih čvorova Pri jedenju zaraženog mesa budu čahure mišićnih trihina probavljene, a tako oslobođeni paraziti prolaze u tanko crijevo, gdje rastu i spolno dozrijevaju. Nakon dva dana dolazi do kopulacije (parenja). Od sedmog dana dalje viviparne (˝trudne˝) trihinele legu mlade u crijevnim resicama. Nakon toga ženke ugibaju dok su mužjaci nestali iz crijeva već ranije, ubrzo nakon oplodnje. Jedna ženka može izleći preko 15.000 embrija. Embriji prelaze limfnim putem u krvni optok, a zatim u poprečnoprugastu muskulaturu, gdje se savijaju i začahure. Začahurene larve su vrlo otporne te mogu ostati na životu, pa čak i u osoljenu i sušenu mesu životinja te u nedovoljno kuhanom smrzavanom mesu. U muskulaturi čovjeka mogu živjeti do 30 godina. Najviše ih se nađe u muskulaturi za žvakanje, mišićima oka i grkljana, interkostalnim (međurebrenim) mišićima i ošitu. Tu ulaze među mišićna vlakna pa se počnu savijati u spiralu. Kao strana tijela izazivaju u mišiću reaktivnu upalu. Tako se stvori ovalna cista, izdužena prema osovini mišićnog vlakna, okružena upalnim stanicama među kojima ima mnogo eozinofilnih leukocita. Začahurene ličinke propadaju ukoliko ih ne proguta drugi nosilac. Tada će se u tankom crijevu onoga tko ih proguta otopiti ciste i iz njih izaći ličinke koje za nekoliko sati prodru u sluznicu crijeva gdje se ubrzo presvlače a za dva dana sazrijevaju u mužjake i ženke. Oplođene ženke počnu na to polagati ličinke i time se zatvara životni ciklus trihinele.

Razvoj bolesti : Prvi je intestinalni (crijevni) stadij, koji nije uvijek klinički izražen. Počinje nakon inkubacije od 2 do 7 dana i traje nekoliko dana. Očituje se mučninom, povraćanjem i proljevima, bolovima u trbuhu te znojenjem. Ako prvi stadij nije izražen, bolest započinje simptomima drugog stadija. U drugom stadiju dolazi do migracije parazita i njihove invazije u poprečnoprugastu muskulaturu, a kao posljedica toga razvija se akutni miozitis (upala mišića). Ovaj je stadij karakteriziran sa četiri glavna simptoma: povišenjem temperature, edemom lica i vjeđa, bolima u mišićima i visokom eozinofilijom (preko 60 do 70% eozinofila). Ako ovaj stadij ne završi smrtno, on prelazi u stadij rekonvalescencije (oporavka) što traje nekoliko tjedana do nekoliko mjeseci. U to se doba savijaju mišićne trihinele, začahure se, a nakon 5-6 mjeseci u čahure se počinje odlagati kalcij. Ovako začahurene trihinele mogu u tijelu živjeti i do 30 godina.

Tok i ishod bolesti : Ovisi o jačini invazije uzročnika te o kondiciji zaražene osobe. Prema tome ima lakih oblika bolesti, koji mogu proći neprimjetno, te različnih stupnjeva težine bolesti do onih najtežih, koji završavaju smrću. Smrtnost varira između 5-35 %.

Dijagnoza : Postavlja se na temelju anamnestičkih podataka (koje daje pacijent) i kliničkih simptoma, te karakteristične krvne slike (eozinofilija), a potvrđuje se različitim laboratorijskim pretragama. Kasnije, nakon šestog do sedmog mjeseca, kada su čahure ovapnjele, može se bolest dijagnosticirati rentgenskim pregledom.

Pouzdanog specifičnog lijeka za trihinelozu nema. Mintezolom (vrsta lijeka) može se utjecati na intestinalni stadij parazita, ali nije sigurno da on djeluje na encistirane parazite. Odmah nakon jedenja mesa dolazi u obzir ispiranje želuca. Najvažnija je njega bolesnika, s kojim treba postupati kao sa svakim febrilnim bolesnikom. Danas se postiže znatno ublaženje simptoma kortikosteroidima.