Trg Republike Hrvatske
 | |
| Mjesto | Zagreb |
| Država |  Hrvatska
|
| Vrijeme gradnje | 1855. - 1964. |
| Tip građevine | trg |
| Arhitektonski stil | historicizam |
| Koordinate: 45°48′N 15°58′E / 45.800°N 15.967°E | |
Trg Republike Hrvatske je jedan od najvećih i po nekima najljepši zagrebački trg. Centalnim dijelom trga dominira zgrada Hrvatskog narodnog kazališta, a uokolo su smještene jedne od najljepših i najvećih javnih zgrada historicističke arhitekture 19. vijeka u Zagrebu. Početkom 21. stoljeća je postao predmetom kontroverze zbog imena Josipa Broza Tita, vođe antifašističkog pokreta u Jugoslaviji, po kojemu je bio imenovan od 1946.
Historija izgradnje[uredi | uredi kod]
Trg Republike Hrvatske, svoj današnji izgled dobio je u vremenu od 1855. (kad je započela gradnja tadašnje bolnice na južnim livadama i pasištima u predgrađu ondašnjeg grada) do 1964. (kad je dovršena zgrada Željpoha). Kad je započela izgradnja trga, Zagreb je bio mali gradić sa manje od 20 000 stanovnika[1], a kad je dovršen nakon stotinjak godina, imao je već pola milijuna stanovnika.Tad još bezimeni trg, bio je prvi u nizu od tri trga budućeg zapadnoga kraka tzv. Lenucijeve potkove (nazvane tako prema zagrebačkom gradskom inženjeru Milanu Lenuciju, 1849.-1924.) koji je u doba historicizma, posljednjih dekada 19. vijeka, urbanistički uokvirio centralni dio Zagreba serijom trgova, koje zovemo Lenuzzijeva potkova. Njenu - istočnu stranicu formiraju današnji Tomislavov, Strossmayerov i Zrinski trg, a zapadnu; Marulićev, Mažuranićev i Trg maršala Tita. Spoj oba kraka potkove na jugu, formira Botanički vrt. [2]
Kronologija izgradnje i događaja[uredi | uredi kod]
- 1855. - 1856. Na sjevernoj je strani podignuta je prva zgrada na budućem trgu, velika neoromanička palača za potrebe bolnice Milosrdnih sestara, po projektu Ludwiga von Zettla. [1]Od 1868. do 1882. u njoj se nalazila tvornica duhana, a od 1882. preuzima je Zagrebačko sveučilište, pa je i danas u njoj smješten Pravni fakultet i Rektorat Zagrebačkog sveučilišta.
- 1864. u tek podignutoj zgradi bolnice (koja to nikad nije ni bila), održana je Prva dalmatinsko-hrvatska-slavonska gospodarska izložba. [1]
- 1874. na istočnoj strani podignuta je zgrada koja je danas sjedište izdavačkoga poduzeća Školska knjiga, prema projektu Janka Jambrišaka (ova građevina doživjela je brojne preinake).
- 1876. - 1878. na istočnoj strani podignuta je dvokatna zgrada Hrvatskoga gospodarskog društva (danas dio Pravnoga fakulteta) prema nacrtima arhitekta Franje Kleina. (1922. dograđen joj je treći kat).
- 1884. Trg je omeđen i sa juga, dovršen je dom gimnastičkog društva Hrvatski sokol i pjevačkog društva Kolo. Zgrada je podignuta prema revidiranom projektu arhitekta Matije Antolca. Zapadno krilo zgrade dograđeno je za gradnje Hrvatskog narodnog kazališta 1894. - 1895. isprva je služilo kao skladište kulisa (danas u njemu nalazi dvorana za baletne pokuse, majstorske radionice, prostorije za grijanje i klimatizaciju kazališne zgrade). To je krilo od 1969. prostranim podzemnim hodnikom povezano s glavnom zgradom teatra. U lijevom krilu zgrade smještena je Akademija dramske umjetnosti.
- 1887. - 1892. na zapadnoj strani budućeg trga, podignut je još jedan reprezentativan objekt palača - Muzeja za umjetnost i obrt i Obrtne škole, po projektu Hermanna Bolléa. [2]
- 1889. trg je zatvaren i sa istočne strane, tad je podignut - Učiteljski dom, arhitekta Lea Hönigsberga. Njegovi prvi stanari su; Učiteljska zadruga, Hrvatski pedagogijsko-književni zbor i Središnji odbor Saveza hrvatskih učiteljskih društava
- 1891. na prostoru novog Sajmišnog trga održana je velika Jubilarna gospodarsko-šumarska izložba.
- 1891. na sjevernozapadnom uglu trga podignuta je ugaona dvokatnica, prema projektu Kuna Waidmanna (u njoj je danas smješten Leksikografski zavod Miroslav Krleža).
- 1895. sam car Franjo Josip svečano je otvorio novu zgradu Hrvatskoga narodnog kazališta podignutu po projektu beč]]kog arhitektonskog biroa Fellner & Helmer
- 1899. podignuta je ugaona dvokatnica na istočnoj strani trga (prema tadašnjoj Marovskoj ulici) prema projektu Martina Pilara (suradnici; Julijo Mally i Dragutin Bauda), 1922. tadašnja dvokatnica dobila je treći kat i mansardu (projekt 'Otona Goldscheidera). Danas se u toj zgradi nalazi poznata zagrebačka Kazališna kavana ili Kavkaz kako je Zagrepčani zovu.
- 1903. na jugozapadnoj strani podignuta je secesijska građevina poznata kao Zgrada SKF, prema projektu Lea Honigsberga i Julija Deutscha, uz suradnju Vjekoslava Bastla.
- 1905. postavljen Zdenac života ispred zgrade HNK, djelo kipara Ivana Meštrovića.
- 1908. postavljen je brončani odljev Sv. Juraj ubija zmaja djelo Antona Dominika Fernkorna, u parku pred palačom Trgovačko-obrtničke komore, danas je taj kip premješten pred zgradu SKF.
- 1911. - 1912. preuređenje sjevernog dijela trga prema projektu Ignjata Fischera, postavljen je Zdenac života, a obelisci – kandelabri oko zgrade kazališta preseljeni su na Mirogoj.
- 1913. istočno od zgrade Kola, podignuta je Kuća Frank, koju je u stilu renesansne palače projektirao Viktor Kovačić.
- 1961. - 1964. na zapadnoj, praznoj strani podignuta je poslovna zgrada Željpoha (kasniji Ferimport) koju su mlađi zagrepčani zvali Opera (zbog kavane istoimenog naziva ispred nje) prema projektu arhitekta Stanka Fabrisa. [3]
Skulpture i spomenici[uredi | uredi kod]
- Grupa Sv. Juraj ubija zmaja djelo bečkog kipara Antona Dominika Fernkorna, iz 1853. [4] visoka 4 m, na jugozapadnom kraju trga, u parku ispred zgrade SKF. Fernkorn je tu grupu napravio za fontanu u palači Montenuovo u Beču, zagrebački odljev kupio je nadbiskup Juraj Haulik na Svjetskoj izložbi u Parizu 1855., i dao je postaviti kao samostojeći spomenik u perivoju Maksimir. Nakon tog je spomenik puno puta premještan da bi se od 1960-ih ustalio na tom mjestu. [5]
- brončani spomenik Zdenac života, djelo Ivana Meštrovića iz 1905. postavljen 1912. ispred zgrade kazališta.
- Mramorna bista Povijest Hrvata, Ivana Meštrovića iz 1932. ispred zgrade Pravnog fakulteta
- Bista Đure Deželića, djelo kipara Frane Cota iz 1937. ispred zgrade Ferimporta, postavilo je krajem 1990-ih društvo Braća Hrvatskog zmaja, premjestivši je sa Gupčeve zvijezde na sadašnju lokaciju, gdje je poprilici nekad stajala.
.jpg)
Imena kroz vrijeme[uredi | uredi kod]
- Sajmišni trg (1878. - 1888.)[3]
- Sveučilišni trg (1888. - 1919.) [3]
- Wilsonov trg (1919. - 1927.) [3]
- Trg kralja Aleksandra I. (1927. - 1941.) [3]
- Trg I. (1941. - 1945.) [3]
- Kazališni trg (1945. - 1946.) [3]
- Trg maršala Tita (1946. - 2017.) [3]
- Trg Republike Hrvatske (2017. - danas)
Kontraverze[uredi | uredi kod]
Zgrada koja je svojevremeno podigla najviše prašine bila je kontraverzna poslovna zgrada Željpoha (zvana Opera). [6]To je bila građevina u duhu tada vrlo moderne staklene arhitekture Miesa van der Rohea, podignuta dekadu nakon - paradigmtskog newyorškog Lever Housa (1952.) Ona je od samog starta dočekana na nož. Jedan dio građana i kritike zamjerao joj je ultramodernizam (kakvo staklo u takvoj starini), pa da se zbog tog ne uklapa u historicističku okolinu, jedan dio visinu, a jedni funkciju, po njima je to morala biti javna, a ne poslovna zgrada (iako je parter zgrade bio javni sa kavanom Opera).
Projekt se stalno mijenjao in vivo, farbali su ga od zelenog u smeđe (da se bolje uklopi), dodavali mu žaluzine, skidali krovnu terasu) pa je na kraju sam Fabris žalosno ustvrdio da su ga drugi završili, a ne on. [6] Umjesto nje uskoro će na tom mjestu niknuti nešto viša zgrada Muzičke akademije, Milana Šosteriča.
Danas se glavna polemika vodi oko imena trga. Udruga Krug za trg, koja je uglavnom okupljala pripadnike radikalne desnice htjela je da se trgu promjeni ime, jer da trg nemože nositi ime "najvećeg zločinca" hrvatskog naroda – Tita.[7] Toj je inicijativi sredinom 2010-ih dala snažnu podršku Hrvatska demokratska zajednica, uključujući njenog ministra kulture Zlatka Hasanbegovića. Na lokalnim izborima 2017. se Hasanbegović zajedno s desničarskom političarkom Brunom Esih natjecao na nezavisnoj listi čiji je glavni program bila upravo promjena imena Trga. Lista je ušla u Skupštinu, te gradonačelniku Milanu Bandiću i njegovoj listi obećala nužnu većinu pod isključivim uvjetom da se Trgu promijeni ime. Bandić je na te uvjete pristao, te je Trg nekoliko mjeseci kasnije dobio novo ime.
Galerija[uredi | uredi kod]
-
Pravni fakultet -
Leksikografski Zavod Miroslav Krleža -
Hrvatski školski muzej -
Akademija dramskih umjetnosti
Izvori[uredi | uredi kod]
- ↑ 1,0 1,1 1,2 „Vivat Academia!” (hrvatski). Matica Hrvatska. Pristupljeno 1. 9. 2012.[mrtav link]
- ↑ 2,0 2,1 „Zelena potkova” (hrvatski). Knjižnica grada Zagreba. Pristupljeno 1. 9. 2012.
- ↑ 3,0 3,1 3,2 3,3 3,4 3,5 3,6 3,7 „Zgrada Muzičke akademije u Zagrebu” (hrvatski). Gradimo.hr. Arhivirano iz originala na datum 2016-03-05. Pristupljeno 1. 9. 2012.
- ↑ „Hl. Georg im Kampf mit dem Drachen” (njemački). Dorotheum. Pristupljeno 1. 9. 2012.[mrtav link]
- ↑ „Anton Dominik Fernkorn” (hrvatski). HRT. Pristupljeno 1. 9. 2012.
- ↑ 6,0 6,1 „Ferimport se ruši” (hrvatski). pogledaj.to. Pristupljeno 1. 9. 2012.
- ↑ „Treba li promijeniti ime Trgu maršala Tita?” (hrvatski). Jutarnji list. Arhivirano iz originala na datum 2012-01-12. Pristupljeno 1. 9. 2012.
