Trapezuntsko Carstvo

Izvor: Wikipedia
Trapezuntsko Carstvo
Carstvo
April 1204.–15.8.1461.
Lokacija
Glavni grad Trapezunt
Jezik/ci grčki,
Religija pravoslavlje,
Vlada Monarhija
Car
 - 1203 - 1222 Aleksije I Veliki Komnen
Historija Srednji vijek
 - Pobuna protiv Vizantija April 1204.
 - Ukinuta 15.8.1461.


Trapezuntsko Carstvo je posljednje legitimno carstvo koje je direktni nasljednik Rimskog carstva. Ova država nastala je 1204. godine od teritorija Bizantskog carstva i trajalo do 1461. godine, kada je palo pod vlast turskoga Osmanskog carstva.

Nastanak[uredi - уреди]

Dolazak vojnika iz Četvrtog križarskog pohoda pred glavni grad Bizanta je 1203. godine ovo prastaro carstvo bacio u rasulo. S željom da to iskoriste Aleksej i David Komnen koji su nakon ubojstva svoga djeda bizantskog cara Andronika gotovo dva desetljeća živjela u gruzijska izbjeglištvu su se odlučili pokrenuti. Njihova teta Tamara kraljica Gruzije im je 1204. godine odlučila posuditi vojnike da osvoje grad Trapezunt i područja uz tadašnju bizantsko-gruzijsku granicu. Zahvaljujući podršci tih vojnika u ožujku 1204. godine dva brata su ostvarili svoj početni cilj i proglasili se carevima Bizanta. Kada je vijest da su križari osvojili Carigrad i srušili Bizantsko carstvo tijekom travnja 1204. godine stigla u Trapezunt ona je braći darovala samo kratkotrajnu nadu da će sve još uvijek slobodne provincije carstva njih proglasiti za svoje vladare. Kada je ta zamisao propala odlučili su da objave rat sada konkurentskom novosnovanom Nicejskom Carstvu. Tijekom početnog razdoblja rasula 1204. godine Trapezuntsko Carstvo se bilo proširilo obalom Crnog mora između približno današnje Gruzijsko-Turske granica i zapadno od grada Sinope (najzapadniji grad je bio Herakleja Pontijska). Osim ovoga teritorija dobar dio Krima je prihvatio vlast vladara Trapezunta.

Ratovi[uredi - уреди]

Prodiranje Trapezuntske vojske na zapad je neminovno dovelo do sukoba s Teodorom Laskarisom koje pod svojim zapovjedništvom ima glavninu preostalih bizantskih vojnika u Aziji. Ambiciozna ideja Alekseja i Davida o gradnji svoga velikog carstva se raspala već 1205. godine. Njihova savezništva s Gruzijom i Latinskim carstvom su bila preslaba protiv Laskarisa koji vlada iz Nikeje i Ikonijskog Sultanata koji vlada većim djelom unutrašnjosti Male Azije. Već te godine sam Trapezunt se našao pod ikonijskom opsadom koju nekako preživljava. S druge strane vojska koja je trebala napasti Nikomediju je bila potučena od protivnika i vjerojatno samo zauzetost Teodora njegovim drugim problemima je dala kakav takav mir između dva protivnika. Ovaj mir će postati konačan kada 1214. godine grad Sinope pada u ruke Ikonijskog sultanata čime više nema granice između dva konkurentska carstva. Smrću prvog cara Alekseja Komnena 1222 godine krimski posjedi države će postati vazalna država poznata pod imenom Teodorsko kneževstvo.

Trgovačka postaja[uredi - уреди]

Završetkom ratova Trapezuntsko carstvo se pomirilo s svojom tužnom sudbinom nevažne državice koja mora prihvaćati vrhovnu vlast svojih susjeda. Prvobitni vazalni gospodar je bio Ikonijski sultanat, a potom Mongoli. Nakon uništenja Bagdada 1258. godine od strane ovih drugih počinje zlatno doba ove državice. Pošto je Trapezunt slušao vrhovnu vlast nove svjetske sile, a istovremeno imao samostalnost on se pretvara u glavno okupljalište trgovaca na putu svile koji je skrenut s područja današnjeg Izraela i Libanona na obale Crnog mora. Ništa novu vazalnu situaciju ne pokazuje bolje od Gregora koji nakon odbijanja pružanja vojne pomoći Mongolima protiv Mameluka biva svrgnut i zamjenjen puno vjernijim mlađim bratom Ivanom. Bez obzira na ovo razdoblje blagostanja carstvo se polagano konstantno smanjuje jer Turski susjedi ili Gruzija iznenadnim kratkotrajnim napadima uzimaju komadić po komadić države.

Državni poredak i bogatstvo[uredi - уреди]

Trapezuntsko carstvo (na jugoistočnoj obali Crnog mora) i susjedne države 1256.(William R. Shepherd, Historical Atlas, 1911)

U trenutku osnivanja države Aleksije Komnen je sebe proglasio carem Rimskog carstva (službena titula Bazilej i Autokrat Rimljana) da bi pod pritiskom obnovljenog Bizanta koji je svojatao ovu titulu ona degradirana političkim dogovorom na Bazilej i Autokrat od cijelog Istoka, od Gruzije i prekomorskih teritorija (Krim). Bez obzira na taj dogovor carevi do svojeg kraja održavaju politički privid upravljanja Bizantskom vladom u izbjeglištvu. Careva vlast koja je na početku bila apsolutna se ograničava tijekom građanskih ratova polovice XIV stoljeća kada lokalni feudalci preuzimaju dobar dio državni ovlasti ograničavajući daljnji utjecaj okrunjenih glava na državne poslove. Od tada pa sve do uništenja države ona je živjela u političkoj ravnoteži između ove dvije suprotne političke snage.

S izuzetkom prva četvrt stoljeća Trapezunt su strani posjetitelji smatrali gotovo kopijom malenog talijanskog grada države koji je čudom nastao na području okruženom muslimanskim državama. Taj privid je bio veoma pojačan stalnim prisustvima talijanskih trgovaca i s nekoliko careva koji su krajem života izvršavali preobraćenje na "jedinu ispravnu vjeru" odrićući se pravoslavlja. Genova je čak u neposrednoj blizini prestolnice izgradila i svoju malenu koloniju koja ostavlja svoj kulturni trag. Zbog svoga življenja od trgovine među posjetiteljima ovog grada se nalazio i veliki broj prvih istražitelji svijeta među kojima su najpoznatiji bili Marco Polo i Ruy Gonzalez de Clavijo.

U vrijeme dok su Carigrad i Bizant propadali teritorijalno i financijski Trapezunt je za Grke bio raj na zemlji. Njegovi trgovački prihodi su značili da da su se crkve i palače stalno sjajile što je ostavljalo nezaboravan utisak na sve posjetitelje. Konačni dokaz te razlike ova dva srodna carstva se dogodio kada je bizantski car zamolio Trapezunt da mu pomogne obnoviti carsku palača pošto on nema novca za popravak krova koji prokišnjava. Odgovor na ovaj zahtjev je bila besplatna obnova tamošnje carske palače i crkava koje su se nalazile u još gorem stanju. Zahvaljujući tom bogatstvu ( ako usporedimo s drugim tadašnjim grčkim područjima ) nakon Moreje ovo carstvo je postalo najveći centar učenja klasičnog razdoblja iako je Carigrad ostao neupitna duhovna prestolnica. Najpoznatiji učenjak kojega će dati Trapezunt je bio Besarion (1395 - 1472) kardinal ( školovan u Carigradu i Moreji ) katoličke crkve i de jure latinski patrijarh Carigrada koji je u Italiji jedan od tvoraca renesanse.

Prestanak blagostanja[uredi - уреди]

Vrhunac blagostanja koje država dostiže traje tijekom vladavine Alekseja II čijom smrću 1330. godine nastupa razdoblje građanskih ratova. Tijekom sljedećih 20 godina na vlasti se mijenja 8 careva, a cijela ekonomija države propada. Stabilizacija koja nastupa vladavinom Aleksej III. je razdoblje laganog, ali neupitnog smanjivanja trgovine od koje država ovisi. Da bi se ovako oslabljeno carstvo održalo njegov car sve svoje kćeri udaje za susjedne emire ili kralja Gruzije kako bi ovim načinom kupio mir. Njegov nasljednik će zaštiti državu ispravnim klađenjem na Timura tijekom njegovog rata s Osmanlijama ali to je sve skupa bilo preživljavanje i ništa više.

Kraj[uredi - уреди]

Najavu neminovnog kraja države je bio dao još 1437. godine P. Tafur kada piše u čuđenju da Trapezunt ima samo 4 tisuće vojnika. Nasljednici Alekseja III. su kako bi sačuvali svoju državicu nastavili voditi njegovu politiku udajama svojih kćerki za susjedne vladare. To su učinili Aleksej IV., Ivan IV. i David koji će biti posljednji car. Ta lokalna politika careva nije imala na kraju krajeva nikakve šanse protiv osmanskog sultana Mehmeda II. koji tada zapovjeda velesilom, a u sebi ima neskrivenu želju da potpuno uništi sve ostatke Bizanta. Iako je car David uspio nagovoriti nekoliko lokalnih državica da ga podrže u ratu protiv Osmanlija oni nisu imali nikakve šanse. Nakon mjesec dana opsade i primanja garancija za svoj život i onaj svoje djece u ljeto 1461. godine David se predao čime završava povijest Trapezuntskog carstva i legitimnih careva Rimskog carstva.

Popis Trapezuntskih careva[uredi - уреди]

Popis znamenitih Trapezunćana[uredi - уреди]

Vanjski linkovi[uredi - уреди]