Tramvajska zavjera General Motorsa

Tramvajska zavjera General Motorsa (također poznata i kao Veliki američki tramvajski skandal) je naziv koji se odnosi na optužbe i presude u odnosu na program General Motorsa (GM) i drugih tvrtki koji su kupovali, a zatim rastavljali tramvaje i električni vlakove u mnogim američkim gradovima.

Između 1936 i 1950, National City Lines i Pacifika City Lines-s ulaganjima od GM-a, Firestone guma, Standard Oil of California, Phillips Petroleum, Mack kamioni, i Federal Engineering Corporation-kupio više od 100 električnih površinskih sustava vuče u 45 gradova, uključujući Baltimore, Newark, Los Angeles, New York City, Oakland i San Diego, te ih pretvoriti u radu sabirnice. Nekoliko tvrtki koje su osuđene u 1949 za zavjeru da monopolizira međudržavne trgovine, ali su oslobođeni optužbi za urotu zbog monopola.

Neki sugeriraju da je ovaj program odigrao ključnu ulogu u smanjenju javnog prijevoza u gradovima diljem Sjedinjenih Država, poglavito Edwin J. Quinby, koji je prvi skrenuo pozornost na program godine 1946, a zatim Bradford C. Snell, anti-trust odvjetnik za Senat SAD-a čiji je kontroverzno svjedočanstvo iz 1974. pred Senatom dovelo to pitanje na nacionalnu razinu svijesti. I Quinby i Snell su tvrdili da je namjerno uništavanje tramvaja bilo dio veće strategije s ciljem guranja SAD-a u automobilsku ovisnost. Drugi kažu da su neovisni ekonomski čimbenici doveli do promjene u prijevoznom sustavu, uključujući Veliku depresiju, Zakon o javnim uslužnim tvrtkama iz 1935, radni nemiri, tržišne sile, naglo povećanjem prometnog zagušenja, urbano širenje, porezna politika koje su štitile privatne vlasnike vozila, I općenito entuzijazam za automobile. Jedan pisac na tu temu je sugerirao da su Snell i drugi pali u pojednostavljeno razmišljanje I teoriju zavjere, na granici s paranoidnih obmanama govoreći: "Jasno, GM je ratovao s električnima vlakovima I tramvajima... Također, jednako je jasno da je nedjelotvornost Vlade značajno pridonijela uklanjanju električne vuče. "[n 1]

Samo mala nekolicina američkih gradova su zadržali transportne sustave temeljene na tramvajima , uključujući Newark u Philadelphiji, San Francisco, Pittsburghu i Bostonu, drugi ih ponovno uvode. Priča je korištena kao fabula u mnogim filmovima.