Trač

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu

Trač je reč nemačkog porekla koja označava ogovaranje, olajavanje, klevetanje, pa i brbljanje.[1] Koriste se i termini tračarenje (tračanje) i „trač partija“.

Brzina širenja trača[uredi | uredi kod]

Naučnici sa rimskog Informatičkog fakulteta La Sapienca, uz pomoć američkih matematičara, razvili su jednačinu kako bi utvrdili kolika je moć Interneta („tvitera”, blogova i „fejsbuka”) da širi glasine. Sudeći po jednačini, vreme potrebno da se trač proširi po netu proporcionalan je tački preseka svih komunikacija korisnika i ukupnog broja ljudi koji komuniciraju podeljeno sa vrednošću protoka informacija. Tim, na čijem je čelu Alesandro Pankonezi je izazvao pažnju javnosti, o čemu svedoči i izlaganje na prestižnom simpozijumu na Kembridžu. Istraživanje je pokazalo da trač može da obiđe planetu za manje od minute. Časopis koji je objavio istraživanje, „Korijere dela sera” je čak uporedio brzinu kojom je Tajger Vuds pao u nemilost zbog ljubavne afere sa brzinom kojom je, preko Plutarha, u istoriji zabeležena Ciceronova paljba o Cezarovoj seksualnosti — oko 150 godina.[2]

Istraživanja[uredi | uredi kod]

Psiholozi sa Univerziteta u Sent Luisu su ispitivali koliko su ljudi koji se bave tračevima srećni. Tokom četvorodnevnog ispitivanja sedamdeset devetoro mladih, došli su do saznanja da su srećniji oni koji vode razgovore o onome što je sencijalno važno i što uključuje najveća lična saznanja. Naprotiv, oni koji su se bavili tračevima su posle izvesnog vremena osećali duboko nezadovoljstvo.[3]

Trač kao oblik nasilja[uredi | uredi kod]

Tračarenje je uobičajen način razgovora i teško ga je izbeći u svakodnevnom životu, ali je u većini slučajeva bezopasan. Čak, može biti i zabavan, a i pogodan da se nauči ponešto o sebi i drugima. Takođe, cilj trača može da bude i povećanje ugleda, da određenoj osobi da na značaju i privuče pažnju. Ipak, postoje i ružne posledice. Ukoliko se trač koristi kao osveta ili pretnja, ima svrhu da omalovaži, zaplaši ili podstakne na nasilje na nacionalnoj, seksualnoj ili već nekoj drugoj osnovi. Istraživanja su pokazala da su kod dece traču sklonije devojčice i to se objašnjava time što trač predstavlja posredan oblik agresivnosti (dečaci, naime, radije posežu za direktnijim oblicima agresije). Takođe, devojčice su usmerenije na prijatelje, emocionalno su im važniji, pa koriste takve oblike nasilja koji mogu da dovedu do raskidanja prijateljstva i izbacivanje iz socijalnih grupa. Roditeljima čija su deca žrtve tračeva se preporučuje da razgovaraju sa decom o tome, pomognu im savetima kako da se postave i da im budu podrška.[4]

V. takođe[uredi | uredi kod]

Vanjske veze[uredi | uredi kod]

Izvori[uredi | uredi kod]

  1. Vujaklija, M. 1985. Leksikon stranih reči i izraza. Prosveta: Beograd.
  2. Blic: Kojom brzinom putuje trač?; 1.4.2010.
  3. Politikin zabavnik broj 3037, datum: 23.4.2010. Rubrika: „Srećni ne tračare“, str. 8. Izdaje i štampa: Politika AD. Beograd.
  4. Cybermed: „Nasilje među vršnjacima — Širenje glasina–trač“; prof. Marija Krmek, 26.7.2009.