Totò

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu

Antonio Focas Flavio Angelo Ducas Comneno De Curtis Di Bisanzio Gagliardi, poznatiji pod umjetničkom pseudonimu Totò (Napulj, 15. februar 1898Rim, 15. april 1967.) bio je italijaski filmski i kazališni glumac, pisac, pjevač i kantautor, koji je zahvaljujući nizu uspješnih filmskih komedija stekao reputaciju jednog od najvećih italijanskih filmskih zvijezda i najvećih filmskih komičara 20. vijeka.

Rodio se kao nezakonito dijete markiza Giuseppea de Curtisa i Anne Clemente, te djetinjstvo proveo u Rione di Sanita, siromašnoj četvrti Napulja. Tamo se upoznao s guitti, lokalnim teatrom bez kulisa nalik na Commedia dell'arte te postupno počeo stjecati vještine koje će mu poslužiti u glumačkoj karijeri. 1920-ih je već postao zvijezda kabarea, a godine 1928. ga je priznao otac.

Toto je filmsku karijeru otpočeo 1937. godine, ali je slavu stekao iza drugog svjetskog rata koristeći svoje lice izobličeno nesrećom u mladosti kako bi se nametnuo kao jedna od najprepoznatljivijih, a s vremenom i najpopularnijih ličnosti italijanskog filma. Popularnost mu je bila takva da je veliki broj filmova nosio njegovo ime u naslovu. U njima je Toto razvio lik običnog, malog čovjeka koji se bori s birokratskim i bezdušnim neprijateljima, a s kojima su se Italijani rado voljeli identificirati.

Osim glumom, Toto se bavio i pisanjem poezije i pjesama, a za što mu je inspiraciju dao buran ljubavni život. Tako je Malafemmina, jedna od najpopularnijih italijanskih kancona nastala kao komentar na razlaz s drugom suprugom.

U redovima svojih kolega Toto se isticao velikodušnošću, i spremnosti da financijski pomogne glumce u nevolji. Zbog toga je uživao nadimak Il Principe (Princ).

Kada je godine 1967. umro, organizirana su čak tri sprovoda kako bi se zadovoljili njegovi poklonici - jedan od Rimu, jedan u Napulju i jedan u Rione Sanita koji je naručio šef lokalne camorre.

Eksterni linkovi[uredi | uredi kod]