Toranj Milad

Izvor: Wikipedia
Toranj Milad
Toranj Milad
Osnovni podaci
Mjesto Teheran
 Iran
35°44′40″N 51°22′30″E / 35.74444, 51.375
Vrijeme gradnje 2000. - 2007.
Otvorenje 2008.
Status gradnje Operativan
Arhitekt Iran Muhamed Reza Hafezi
Korisnici
Namjena telekomunikacije, nadgledanje,
turizam, restoran, konferencije,
izložbe
Graditelj Iran Hejdari Saze
Tehnički podaci
Visina s antenom 435 m
Visina s krovom 315 m
Po visini na 6. mjesto u svijetu
Broj katova 12
Broj dizala 7
Površina 12.000 m²
Materijal beton, čelik, staklo

Toranj Milad (perz. برج میلاد; Bordž-e Milad, dosl. Narodni toranj), toranj u Teheranu i najviša građevina u Iranu.

Izgrađen je 2007. godine prema projektu iranskog arhitekta dr. M. R. Hafezija[1] kao novi simbol grada. Visinom od 435 m šesti najveći betonski toranj svijeta, nakon Skytreea u Tokiju, Cantona u Guangzhouu, CN Towera u Torontu, Ostankinskog tornja u Moskvi i Bisera Istoka u Šangaju[1].

Toranj ima višestruku namjenu: antena na vrhu služi za prijenos telekomunikacijskog signala, a u glavi tornja od 12 katova smješteni su rotirajući restoran, dvorana za konferencije, panoramska promatračnica za turiste i veliki prostor za umjetničke izložbe okrunjen staklenom kupolom[1].

Trup tornja oktogonalnog je presjeka što je tipično za iransku arhitekturu, a njegova baza s glavom je povezana dizalima prosječne brzine 7 m/s što omogućava transport do vrha u roku od 45 sekundi[1]. Toranj je dio međunarodnog trgovačkog centra koji uključuje IT park, niz konferencijskih dvorana i restorana, te hotel s pet zvjezdica[1].

Veze[uredi - уреди]

Izvori[uredi - уреди]

  1. 1.0 1.1 1.2 1.3 1.4 ((en)) Milad Tower (2012.). About Milad Tower. Tehran: Milad Sky Tower.

Vanjske veze[uredi - уреди]

Ostali projekti
Commons-logo.svg U Wikimedijinoj ostavi nalazi se članak na temu: Toranj Milad
Commons-logo.svg U Wikimedijinoj ostavi ima još materijala vezanih za: Toranj Milad