Tonari no Totoro

Izvor: Wikipedia
Tonari no Totoro
Režija Hayao Miyazaki
Producent Toru Hara
Scenario Hayao Miyazaki
Uloge Noriko Hidaka
Chika Sakamoto
Hitoshi Takagi
Muzika Joe Hisaishi
Fotografija Hisao Shirai
Montaža Takeshi Seyama
Distribucija Toho (Japan)
Disney (SAD)
Datum(i) premijere 16. travnja 1988.
Trajanje 86 min.
Zemlja  Japan
Jezik japanski
Tonari no Totoro na Internet Movie Database

Moj Susjed Totoro (japanski となりのトトロ, Tonari no Totoro) je dječji anime film fantastike iz 1988. godine koji je režirao Hayao Miyazaki, a kojemu je to četvrti animirani dugometražni film. Produkciju je preuzeo studio Ghibli, a naslovno stvorenje je postalo toliko popularno da je postalo zaštitni znak studija. Radnja se odvija oko dvije djevojčice koje utješi veselo i neobično mačkoliko stvorenje nakon što njihova majka završi neko vrijeme u bolnici. Miyazaki je izjavio da se priča zapravo temelji na njegovom vlastitim djetinjstvu, kada je njegova majka oboljela i morala u bolnicu.

Totoro je bio veliki kritički i komercijalni uspjeh, a potkraj 1980-ih izašao je i na video tržište u Americi, kada još nije bila ustaljena praksa distribuirati animirane filmove iz Japana.[1] U časopisu Animage, Totoro je osvjio prvo mjesto na listi 20 najboljih animea godine, sa 1.810 glasova, čime je pobjedio razne popularne animee koji su također objavljeni te godine, kao što su Saint Seiya, Akira, Maison Ikkoku i Groblje krijesnica.[2] Glavna junakinja Satsuki je u istom izdanju proglašena četvrtim najomiljenijim ženskim anime likom dok je naslovna pjesma proglašena drugom najboljom u nekom animeau te godine.[2] Bilo je to treći put zaredom da je neki Miyazakijev film osvojio prvo mjesto u Animageu.

Radnja[uredi - уреди]

Silueta Totora na jednoj autobusnoj stanici u Japanu

Otac i njegove dvije mlade kćerke, Satsuki i Mei, su se preselili u novu kuću negdje u prirodi kako bi bili blizu njihove majke koja boluje od tuberkoloze u lokalnoj bolnici. Nova kuća izgleda normalno, no djevojčice su u njoj primjetili neobična mala bića nalik na pauke.

Kasnije otkrivaju još neobičnije biće u šumi, divovsko mačkoliko stvorenje koje nazovu Totoro. To ispričaju njihovom ocu koji im sve povjeruje. Djevojčice se sprijatelje sa Totorom koji ih poveze u autobusu nalik na mačku. Kada posjet bolnici biva otkazan Mei odluči sama otići tamo ali nestane pa se Satsuki i otac prestraše i krenu u potragu. Opet se pojavi Totoro i pomogne Satsuki pronaći Mei, te ih odvede do bolnice njihove majke. U završnim scenama, oporavljena majka se vraća natrag kući dok se sestre igraju vani sa djecom, dok ih Totoro i njegovi prijatelji promatraju iz daljine.

Uloge[uredi - уреди]

Nagrade[uredi - уреди]

  • Osvojen Kinema Junpo Award (najbolji film, najbolji japanski film).
  • Osvojen Mainichi Film Concours (najbolji film).

Kritike[uredi - уреди]

U šarenom opusu Miyazakija dosljedno se uklapa i nježan dječji animirani film "Moj susjed Totoro" koji putem simbola i alegorija portretira bijeg djece od problema svakodnevnog života ( bolesna majka ) u svijet mašte. Kao i kod većine njegovih filmova, i u ovom su glavni junaci ženski likovi, djevojčice Satsuki i Mei, ali i neobična bića iz fantazije, u ovom slučaju divovsko mačkoliko biće Totoro. Pitka, minimalistička priča puna osebujnog humora mnoge je kritičare oduševila, no bilo je i onih kojima se cjelina činila prelabava i koji su kritizirali kako je Miyazaki u svojoj namjeri da snimi dječji film zaboravio na oštrinu i vještinu te da je na kraju dobio upravo to - samo jedan film za djecu.

Na siteu Animeacademy.com kritičar Keitaro je u svojoj recenziji napisao: "Totoro nije savršen. Da, priča je zabavna a animacija je vrhunska, no prosječan anime obožavatelj koji je naviknut na gledanje akcijskih scena će vjerojatno smatrati da je film previše djetinjast. U srži, ja sam imao dojam da gledam Disneyev film. Da li vam se to sviđa ili ne, morate odlučiti ako hoćete pogledati ovaj film".[3]

Raphael See je na siteu Themanime.org napisao: "Izgleda da je glavna poanta ovog filma da nas jednostavno uvuče u svoj čarobni i naštoviti svijet... Zapravo, ako ste u volji da pogledate nešto zbog čega ćete se osjećati ugodno, pokupite obavezno ovaj film. Sjedio sam sa osmijehom na licu tijekom cijelog filma, a osmijeh nije prestao ni satima nakon što je ovaj anime završio. Miyazaki je opet uspio, a Moj susjed Totoro je pobjednička kombinacija".[4]

Izvori[uredi - уреди]

  1. Jamie Russell (8. rujna 2003). "Big in Japan: The Strange World of Hayao Miyazaki". BBC. http://www.bbc.co.uk/films/2003/09/09/the_strange_world_of_hayao_miyazaki_article.shtml. pristupljeno 8. siječnja 2013. 
  2. 2.0 2.1 "The 11th Anime Grand Prix". Animage. svibanj 1989. http://translate.google.com/translate?hl=en&sl=ja&tl=en&u=http%3A%2F%2Fanimage.jp%2Fold%2Fgp%2Fgp_1989.html. pristupljeno 8. siječnja 2013. 
  3. My Neighbor Totoro - Review Animeacademy.com. Preuzeto 8. siječnja 2013.
  4. Raphael See My Neighbot Totoro - Review THEM Anime. Preuzeto 8. siječnja 2013.

Vanjske poveznice[uredi - уреди]