Togata
Togata (lat. fabula togata = "drama u togi") naziv je za komediju u rimskoj književnosti koja se razvila tokom 2. veka st. e. i u kojoj su se obrađivale teme iz italskog života.
Glumci koji su glumili u komedijama iz rimskog i italskog života bili su na sceni odeveni u togu (toga), nacionalnu odeću Rimljana, pa je i sama drama nazvana togata. Radnja ovih drama obično je smeštena u neki mali italski grad, i to pred radionicama (tabernae) italskih zanatlija, pa je drugo ime ovih drama "tabernarija" (fabula tabernaria = "dućandžijska drama").[1] Togata se u mnogome nadovezuje na palijatu, ali je prenošenje mesta radnje na italsko tlo prouzrokovalo i promenu tipičnih likova i predmeta radnje. Rimski mentalitet nije dopuštao da se kao pobednik radnje prikazuje lukavi rob koji je prevario svoga gospodara, zbog čega je iz togate uklonjen jedan od najčešćih predmeta nove grčke komedije i rimske palijate. Osim toga, promene radnje prouzrokovane su i slobodnijim položajem žena u rimskom društvu u odnosu na grčko: neki naslovi ("Pastorka", "Zaove", "Tetke", "Kćerka rođena nakon očeve smrti", "Pravnica" itd.) i fragmenti ukazuju na to da su ženski likovi igrali važnu ulogu u togati, i to većinom ne hetere nego slobodne građanke italskih gradića sa svojim svakodnevnim problemima. Ljubav je tako preneta u sferu slobodnih građana. Socijalna nejednakost zaljubljenih, brakovi sklopljeni protiv volje roditelja i ostali porodični sukobi predstavljaju uobičajene predmete "komedije toge", koja se nalazi na tragu Terencijeve sentimentalne komedije. Prema Senekinoj oceni, togate su "ozbiljne i nalaze se na sredini između komedije i tragedije".[2]
Od togata nam se nije sačuvalo ništa osim neznatnih fragmenata i nekih naslova. Verovatno je još Nevije učinio prve korake ka stvaranju takve rimske komedije, ali nema dokaza za tvrdnju da je on i njen tvorac. Verovatnije je da togata nastaje tek kada palijata počinje da gubi svoju raniju popularnost. Vreme procvata togate je razdoblje Tiberija i Gaja Grakha i Kornelija Sule (kraj 2. i početak 1. veka stare ere). Glavni pisci togata bili su Lucije Afranije, Tit Kvinkcije Ata i Titinije, svi iz 2. veka pne.[3]
U 1. veku nove ere Mecenatov oslobođenik Gaj Meliso stvorio je tzv. trabeatu kao pokušaj da se obnovi togata, ali u tome nije imao sledbenika u rimskoj književnosti.[4][5]
Reference[uredi | uredi kod]
- ↑ Budimir & Flašar 1991, str. 177
- ↑ The Oxford Classical Dictionary & s.v. togata
- ↑ Vratović 1977, str. 220
- ↑ Budimir & Flašar 1991, str. 178
- ↑ Trabeata: definizioni, etimologia e citazioni nel Vocabolario Treccani (it)
Literatura[uredi | uredi kod]
- Budimir, Milan; Flašar, Miron (1991). Pregled rimske književnosti. Beograd.
- Hornblower, Simon; Spawforth, Antony (2003). The Oxford Classical Dictionary. Oxford.
- Vratović, Vladimir (1977). Povijest svjetske književnosti, knj. 2. "Rimska književnost". Zagreb.