Tikagrelor

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Tikagrelor
(IUPAC) ime
(1S,2S,3R,5S)-3-[7-[(1R,2S)-2-(3,4-Difluorofenil)ciklopropilamino]-5-(propiltio)- 3H-[1,2,3]triazolo[4,5-d]pirimidin-3-il]-5-(2-hidroksietoksi)ciklopentan-1,2-diol
Klinički podaci
Robne marke Brilinta, Brilique, Possia
Identifikatori
CAS broj 274693-27-5
ATC kod B01AC24
PubChem[1][2] 9871419
UNII GLH0314RVC DaY
KEGG[3] D09017 DaY
ChEMBL[4] CHEMBL398435 DaY
Hemijski podaci
Formula C23H28F2N6O4S 
Mol. masa 522,567 g/mol
SMILES eMolekuli & PubHem
Sinonimi AZD-6140
Farmakokinetički podaci
Bioraspoloživost 36%
Vezivanje za proteine plazme >99,7%
Metabolizam Hepatički (CYP3A4)
Poluvreme eliminacije 7 sata (ticagrelor), 8.5 sata (aktivni metabolit AR-C124910XX)
Izlučivanje Bilijarno
Farmakoinformacioni podaci
Licenca

EU EMEA:linkUS FDA:link

Trudnoća C(US)
Pravni status -only (SAD)
Način primene Oralno

Ticagrelor (Brilinta, Brilique, Possia) je antitrombotik koji proizvodi kompanija AstraZeneca. Evropska komisija je odobrila ovaj lek za upotrebu u Evropskoj Uniji 3. decembra 2010.[5][6] FDA je odobrila ovaj lek 20. jula 2011.[7]

Indikcije[uredi | uredi kod]

Ticagrelor se koristi za sprečavanje trombotičkih pojava (na primer nakon moždanog udara ili srćanog udara) kod pacijenata sa akutnim koronarnim sindromom ili miokardijalnom infarkcijom sa ST elevacijom. Ova lek se koristi kombinaciji sa acetilsalicilnom kiselinom ukoliko ona nije kontraindicirana.[8] Lečenje akutnog koronarnog sindroma sa tikagrelorom u poređenju sa klopidogrelom znatno redukuje nivo rizika od smrtnog slučaja.[9]

Reference[uredi | uredi kod]

  1. Li Q, Cheng T, Wang Y, Bryant SH (2010). „PubChem as a public resource for drug discovery.”. Drug Discov Today 15 (23-24): 1052-7. DOI:10.1016/j.drudis.2010.10.003. PMID 20970519.  edit
  2. Evan E. Bolton, Yanli Wang, Paul A. Thiessen, Stephen H. Bryant (2008). „Chapter 12 PubChem: Integrated Platform of Small Molecules and Biological Activities”. Annual Reports in Computational Chemistry 4: 217-241. DOI:10.1016/S1574-1400(08)00012-1. 
  3. Joanne Wixon, Douglas Kell (2000). „Website Review: The Kyoto Encyclopedia of Genes and Genomes — KEGG”. Yeast 17 (1): 48–55. DOI:10.1002/(SICI)1097-0061(200004)17:1<48::AID-YEA2>3.0.CO;2-H. 
  4. Gaulton A, Bellis LJ, Bento AP, Chambers J, Davies M, Hersey A, Light Y, McGlinchey S, Michalovich D, Al-Lazikani B, Overington JP. (2012). „ChEMBL: a large-scale bioactivity database for drug discovery”. Nucleic Acids Res 40 (Database issue): D1100-7. DOI:10.1093/nar/gkr777. PMID 21948594.  edit
  5. „Assessment Report for Brilique”. European Medicines Agency. January 2011. Arhivirano iz originala na datum 2018-05-17. Pristupljeno 2014-04-05. 
  6. „European Public Assessment Report Possia”. Arhivirano iz originala na datum 2018-06-12. Pristupljeno 2014-04-05. 
  7. „FDA approves blood-thinning drug Brilinta to treat acute coronary syndromes”. FDA. 20. 7. 2011.. Arhivirano iz originala na datum 2017-01-12. Pristupljeno 2014-04-05. 
  8. Haberfeld, H, ur. (2010) (German). Austria-Codex (2010/2011 izd.). Vienna: Österreichischer Apothekerverlag. 
  9. Wallentin, Lars; Becker, RC; Budaj, A; Cannon, CP; Emanuelsson, H; Held, C; Horrow, J; Husted, S i dr.. (2009-08-30). „Ticagrelor versus Clopidogrel in Patients with Acute Coronary Syndromes”. NEJM 361 (11): 1045–57. DOI:10.1056/NEJMoa0904327. PMID 19717846. 

Literatura[uredi | uredi kod]

Spoljašnje veze[uredi | uredi kod]