Through the Looking-Glass

Izvor: Wikipedia
Through the Looking-Glass
Korice
Korice prvog izdanje s likom Crvene Kraljice
Autor(i) Lewis Carroll
Originalni naslov Through the Looking-Glass, and What Alice Found There
Prevodilac Alisa s onu stranu ogledala
Ilustrator Sir John Tenniel
Zemlja  Ujedinjeno Kraljevstvo
Jezik engleski jezik
Žanr(ovi) dječja književnost
Izdavač Macmillan Publishers
Datum izdanja 1871.
Stranica 224
Kronologija
Prethodi: Slijedi:
Alice's Adventures in Wonderland nema

Through the Looking-Glass, and What Alice Found There, popularno skraćivano kao Through the Looking-Glass (srpskohrvatski: Alisa s onu stranu ogledala) je priča Lewisa Carrolla izdana 1871. kao nastavak njegove popularne priče Alice's Adventures in Wonderland. Tematika i lokacije ove priče čine ju svojevrsnom zrcalnom slikom prvog nastavka - dok je prva knjiga započela u vrtu tijekom ugodnog 4. svibnja, nastavak započinje u kući tijekom hladnog 4. studenog (noć prije obljetnice Barutne zavjere). Dok prvi dio koristi brojne promjene veličine i bazira se na lajtmotivu karata, drugi se dio poigrava sa samim prostorom i vremenom, a kao lajtmotiv je korišten šah. Također, u samom djelu koristi se mnogo "zrcalnih tema", kao što je kretanje vremena unatrag ili potreba za brzo kretanje kako bi se stalo u mjestu.

Ovaj nastavak znatno je mračniji i kompleksniji od prve Alice (što je rezultat Carrollovih privatnih turbulencija), zbog čega nikada nije stekao ugled svog prethodnila.

Radanja[uredi - уреди]

Alice ulazi u Zemlju s onu stranu ogledala

Igrajući se sa svojim mačićima, Alice se počinje zapitkivati kakav je svijet s druge strane ogledala. Znatiželjna, popne se na kamin u sobi i dotakne ogledalo koje postane tekućina kroz koju Alice prolazi i, doista, završava s druge strane ogledala. Tamo uspije pronaći knjigu koja sadrži poeziju koja je napisana naopako, tako da Alice mora usmjeriti knjigu prema ogledalu kako bi ju pročitala. U tom trenutku nailazi na besmislenu pjesmu "Jabberwocky", koju baš i ne razumije, ali koja priča o dvama opasnim stvorenjima koji obitavaju o tom svijetu - krvoločnom zmaju Jabberwocku i opasnoj ptici Jubjub.

Shvativši kako želi dalje istraživati, Alice napusti kuću i otkrije vrt kog želi posjetiti, ali nekoliko puta, nakon što prevali put, samo završi na početku puteljka, ispred kuće (što je prvi očiti primjer poigravanja s prostorom). Nakon što uspije doći do vrta, tamo susreće cvijeće koje govori i koje je različito raspoloženo prema njoj. Nakon kratkog razgovora, cvijeće se povuće kada dođe Crvena Kraljica (koji je Alice već vidjela u kući, ali je bila veličine šahovske figure), koja je sada normalne veličine.

Crvena Kraljica uspije impresionirati Alice svojim izrazito brzim trkom (što je refernca na šahovsko pravilo da se figura kraljice može pomicati u bilo kojem smjeru neograničen broj polja), a onda joj ponudi titulu kraljice ukoliko Alice uspije doći do osmog polja (ranije joj je pokazala kako je krajolik Zemlje s onu stranu ogledala zapravo podijeljen na velika polja kao na šahovskoj ploči).

Crveni Kralj spava (ova scena pokazat će se izrazito bitnom na samom kraju knjige).

Prihvativši izazov, Alice kreće svoje putovanje po šahovskim poljima, susrećući razne likove kao što su Tweedledee i Tweedledum, Humpty Dumpty, Morž i Stolar, Lav i Jednorog, Crveni Kralj, Bijela Kraljica, Bijeli Skakač te od ranije poznati Haigha i Hatta, koji su zapravo Ludi Šeširdžija i Ožujski Zec, ali ih Alice ne prepoznaje. Svaki od likova imao je svoju neobičnu priču i pokazao je maštovitost Lewisa Carrolla, kao i sposobnost pisanja čudnih ili besmislenih pjesama, koje su bile prisutne u gotovo svakom poglavlju.

Nakon što, uz pomoć Bijelog Skakača konačno dođe so osmog polja i dobije krunu, Alice se susreće s Bijelom i Crvenom Kraljicom, koje svojim smicalicama konstantno remete njezine pokušaje za normalnim razgovorom. U konačnici, pozivaju ju na zabavu u njezinu čast (jer ipak je ona nova kraljica), ali zabava se ubrzo pretvori u opći kaos. Smatrajući nju krivom za cijeli nered, Alice ugradbi Crvenu Kraljicu i počinje ju tresti, nakon čega se konačno probudi u svojoj kući (naime, Alice je, nesvjesno tako "pojela" Crvenu Kraljicu i izvela šah mat na Crvenom Kralju, čime je partija gotova, a Alice se probudila). Shvativši da je sve bio san, zaključi kako su njezine mačke bile Crvena i Bijela Kraljica. Na kraju, ipak, razmišlja o ideji koju su predložili Tweedledee i Tweedledum, a to je da je sve što je Alice iskusila zapravo bio san Crvenoga Kralja, a ne nje same. Carroll priču završava pjesmom u kojoj predlaže u pravo to - Što je život, nego san? (Life, what is it but a dream?).

Pjesme[uredi - уреди]

Glavni likovi[uredi - уреди]

Za ostale likove vidi: Lista sporednih likova iz priče Through the Looking Glass

Zmaj Jabberwock, ilustracija Johna Tenniela za priču Through the Looking Glass Lewisa Carrolla

Stari likovi[uredi - уреди]

Od starih likova, pojavljuju se Hatta i Haigha (na engleskom se izgovaraju kao "hatter" i "hare") te su ilustrirani (od strane Tenniela, ne Carrolla) da izgledaju kao svoji prethodnici iz Zemlje čudesa, Ludi Šeširdžija i Ožujski Zec. Ipak, Alice ih ne prepoznaje kao takve.

Aliceina mačka Dinah također se ponovo pojavljuje, ovaj put sa svojim mačićima, Kitty (crna) i Snowdrop (bijela). Na kraju knjige, Alice ih povezuje i zaključuje kako su one utjelovile Crvenu i Bijelu Kraljicu.

Iako se ni u jednom nastavku ne pojavljuje, Aliceina sestra također je spomenuta. Također, u obe knjige možemo čuti naklapanja o dvama nepostojećim likovima, Nikomu (Nobody) i Nekomu (Somebody). Također zanimljivo, gnat naziva Alice starom prijateljicom, mada lik nije spomenut u Zemlji čudesa.

Osa u vlasulji[uredi - уреди]

Lewis Carroll je odlučio izbaciti jednu scenu koja je sadržavala radnju vezanu uz "osu u vlasulji" (što je moguće igra s popularnom frazom "bee in the bonnet"). U biografiji koju je napisao njegov nećak, Stuart Dodgson Collingwood, sugerira kako je jedan od razloga izbacivanja bio prijedlog njegova ilustratora, Johna Tenniela. U pismu Carrollu napisanom 1. lipnja 1870., Tenniel je napisao:

...Moram reći da me poglavlje s 'osom' ni najmanje ne zanima i ne mogu pronaći sliku. Ako želiš skratiti knjigu, ne mogu si pomoći da ne kažem – uz dužno poštovanje – da je to tvoja šansa.[1]

Dugo godina nitko nije imao pojma o čemu se radi u izbačenom dijelu i je li on uopće preživio. Godine 1974., dokument koji navodno predstavlja dokaz o izbačenom dijelu prodan je na aukciji u kući Sotheby's. Ponudu je dobio John Fleming, knjižničar iz Manhattan, a iznosila je £1,700. Sadržaj dokumenta naknadno je objavljen u knjizi The Annotated Alice: The Definitive Edition Martina Gardnera te u tvrdom uvezu pod naslovom The Wasp in a Wig: A Suppressed Episode....[2]

Novootkriveni dokument otkriva epizodu u kojoj Alice upoznaje osu sa žutom vlasuljom i sadrži jednu novu, još neobjavljenu pjesmu. Ukoliko se uklopi u knjigu, uslijedila bi nakon ili bi bila dio osmog poglavlja u kojem Alice susreće Bijelog Skakača. Iako se otkriće generalno smatra autentičnim, neki su izrazili svoje sumnje. Dokazi još uvijek nisu podvrgnuti metodama za utvrđivanje starosti i autentičnosti.[3]

Motiv šaha[uredi - уреди]

Carrollov prikaz priče u obliku šahovske partije.

Dok su lajtmotiv prve knjige karte, u Ogledalu je lajtmotiv šah, odnosno prikaz priče kao šahovske partije po svijetu koji izgleda kao šahovska ploča. Većina likova utjelovljena je u obliku šahovskih figura ili životinja, a Alice je dobila ulogu pijuna.

Zemlja s onu stranu ogledala podijeljena je na dijelove raznim potocima ili rijekama, a prelazak potoka obično rezultira velikom promjenom scenografije ili radnje: potoci predstavljaju podjelu terena na šahovska polja, a prelazak svakog označava Aliceino kretanje po šahovnici. Nadalje, kako se prelazak potoka ne slaže uvijek s početkom ili krajem poglavlja, većina izdanja knjige vizualno prikazuje prelaske s linijom asteriska (***). Također, redoslijed poteza (bijeli pa crveni) nije uvijek dosljedan. Najdetaljnija analiza šahovskog lajtmotiva u Carrollovoj priči može se naći u knjizi The Truth About Pawn Promotion: The Development of the Chess Motif in Victorian Fiction Glena Downeyja.[4]

Reference[uredi - уреди]

  1. Gardner, Martin (2000). The Annotated Alice. W. W. Norton & Company. str. 283. ISBN 0-393-04847-0. 
  2. (Clarkson Potter, MacMillan & Co.; 1977)
  3. Vidjeti raspravu o nedostatku ispitivanja na Lewis Carroll Discussion List
  4. http://www.nlc-bnc.ca/obj/s4/f2/dsk2/tape15/PQDD_0006/NQ34258.pdf

Vanjske poveznice[uredi - уреди]

On-line tekstovi