The Righteous Brothers

Izvor: Wikipedia
The Righteous Brothers
TheRighteousBrothersperformingKBF.jpg
Opće informacije
Žanr(ovi) pop, blue-eyed soul
Djelatni period 1962-1968
1974-2003
Diskografska kuća Moonglow Records
Philles Records
Verve Records
Haven Records
Polydor Records
Povezani izvođači Barry Mann
Cynthia Weil
Phil Spector
Bivši članovi Bill Medley
Bobby Hatfield

The Righteous Brothers je ime američkog pop dueta, kojeg su tvorili pjevači Bill Medley i Bobby Hatfield. Osobito su bili produktivni i popularni između 1962 - 1968, ponovno su se aktivirali 1974 i radili do 2003, kad je umro Hatfield. Njihovi vrlo emotivni glasovi zvučali su tako blueserski da mnogi i danas misle da su oni bili crnački duet, međutim oni su bili bijelci - pioniri muzičkog stila kojeg se danas zove blue-eyed soul.

Medley i Hatfield bili su izuzetno talentirani pjevači velikih pjevačkih mogućnosti, Medley je imao dubok topli bas-baritone glas, dok je Hatfield mogao uvijek otpjevati visoke tonove svojim tenorom.

Historija dua Righteous Brothers[uredi - уреди]

Bill Medley i Bobby Hatfield počeli su pjevati u peteročlanom vokalnom sastavu iz Los Angelesa The Paramours, 1962 odlučili su se odvojiti i nazvati The Righteous Brothers[1] The Righteous Brothers počeli su snimati za malu izdavačku kuću Moonglow 1963 godine, snimivši za njih 2 albuma na kojem su se našla i njihova prva dva relativno uspješna hita: Little Latin Lupe Lu i My Babe. Nihov prvi pravi veliki hit bio je singl You've Lost That Lovin' Feelin kojeg su snimili za diskografsku kuću Philles Records 1965 godine. Tu pjesmu producirao je Phil Spector, i ona je bila jedan od njegovih prvih radova u kojem je oprobao svoju tehniku snimanja - Zvučni zid (Wall of Sound). Ta pjesma ispala je jedna od najuspješnijih pop pjesama svih vremena, po broju izvođenja na radio stanicama u Americi[2] Prateći vokal pjevala je tada još nepoznata Cher koja je radila kod Spectora.

Nakon ovog uspjeha, Righteous Brothersi snimili su sa Spectorom još nekoliko hitova 1965, to su bile; Just Once in My Life, Ebb Tide i Unchained Melody (izvorno je to bila B-strana ploče Hung on You[3]).

I pored svih uspjeha kojeg su imali sa Spectorom, Righteousi nisu mogli izdržati daljnju suradnju sa njim zbog njegova karaktera, tako je njihov ugovor koji su sklopili sa njegovom izdavačkom kućom Philles Records prodan drugoj diskografskoj kući Verve/MGM Records 1965.

Njihov slijedeći singl bio je 1966 (You're My) Soul and Inspiration pjesma napravljena potpuno u duhu Phil Spectora (producent Bill Medley, bio je u stanju u potpunosti imitirati Spectorov stil muzičke produkcije). Ta pjesma koju su napisali Cynthija Weil i Barry Mann (aranžirman Jack Nitzsche), ubrzo je postala njihov drugi #1 američki, ali u Britaniji nije nije dobro prošla. Nakon 40 hitova, među kojima su bili He i Go Ahead And Cry, njihova popularnost počela je padati. Nakon toga razišli su se i prestali djelovati sedam godina.

Raspad Righteous Brothersa[uredi - уреди]

Medley je snimio par pjesama kao solo pjevač, dok je drugi član dueta Bobby Hatfield pokušao vrlo kratko surađivati s pjevačem i bubnjarem Jimmy Walkerom (iz sastava The Knickerbockers), služeći se čak i imenom Righteous Brothersa, ali ni jedan ni drugi nisu napravili nekakav značajniji uspjeh. 1974, Medley i Hatfield okupili su se za nastup u showu Sonny & Cher Hour.

Ponovno zajedno[uredi - уреди]

Od 1974 godine rade za diskografsku kuću Haven Records, koju su vodili Dennis Lambert i Brian Potter. Uspjeli su izdati hit Rock and Roll Heaven, koja se popeo na #3 Billboard Hot 100 liste popularnosti u Americi, u Britaniji i Evropi je doživio fijasko. Kuriozum je da su taj hit izvodile brojne nesretne rano preminule rock zvijezde kao; Janis Joplin, Jimi Hendrix, Jim Morrison, Otis Redding, Jim Croce i Bobby Darin.

Medley je uspio i kao solo pjevač 1984, uspio je izbaciti country hit Till Your Memory's Gone i I Still Do i 1987 godine pjesmu u duetu s Jennifer Warnes (I've Had) The Time of My Life, (soundtrack filma Dirty Dancing) koja je postala hit, dobila nagradu Grammy i Oscara.

1990 godine, reizdan im je hit Unchained Melody koji je bio soundtrack uspješnog filma Ghost, pjesma je ponovno postala #1 za nove generacije slušaoca. Righteous Brothersi su uvršteni u Rock and Roll Hall of Fame 10. marta 2003.

Smrt Bobbyja Hatfielda[uredi - уреди]

Tenor dueta Bobby Hatfield pronađen je mrtav u hotelskoj sobi u mjestu Kalamazoo, Michigan 5. novembra 2003, pola sata prije predviđenog nastupa na Univerzitetu Zapadni Michigan. Smrt je pripisana uzimanju kokaina i zatajenju srca.

Diskografija[uredi - уреди]

Američke i britanske singl ploče[uredi - уреди]

  • 1963: Little Latin Lupe Lu - #49 SAD
  • 1963: My Babe - #75 SAD (reizdanje 1965 #101 SAD)
  • 1964: You've Lost That Lovin' Feelin - #1 SAD, #1 UK
  • 1965: Bring Your Love to Me - # 83 SAD / Fannie Mae - #117 SAD
  • 1965: Just Once in My Life - #9 SAD
  • 1965: You Can Have Her - #67 SAD
  • 1965: Justine - #85 SAD
  • 1965: Unchained Melody - #4 SAD, #14 UK / Hung on You - #47 SAD
  • 1965: Ebb Tide - #5 SAD, #48 UK
  • 1966: Georgia On My Mind - #62 SAD
  • 1966: (You're My) Soul and Inspiration" - #1 SAD (Zlatna ploča), #15 UK
  • 1966: He - #18 SAD / He Will Break Your Heart He Don't Love You (Like I Love You) - #91 SAD
  • 1966: Go Ahead and Cry - #30 SAD
  • 1966: On This Side of Goodbye - #47 SAD
  • 1966: White Cliffs of Dover - #21 UK
  • 1967: Melancholy Music Man - #43 SAD
  • 1967: Stranded in the Middle of No Place - #72 SAD
  • 1969: You've Lost That Lovin' Feelin (reizdanje) - #10 UK
  • 1974: Rock and Roll Heaven - #3 SAD, autor Alan O'Day
  • 1974: Give It to the People - #20 SAD
  • 1974: Dream On - #32 SAD
  • 1977: You've Lost That Lovin' Feelin (reizdanje) - #42 UK
  • 1990: Unchained Melody (reizdanje) - #13, a na Adult Contemporary #1 SAD, #1 UK
  • 1990: Unchained Melody (novo izdanje za Curb Records) - #19 SAD (Platina)
  • 1990: You've Lost That Lovin' Feelin / Ebb Tide (reizdanje) - #3 UK

Izvori[uredi - уреди]

Vanjske poveznice[uredi - уреди]