The Final Problem
| "The Final Problem" | |
|---|---|
 Sidney Paget: "Smrt Sherlocka Holmesa" | |
| Detalji o priči | |
| Autor | Arthur Conan Doyle |
| Datum izdanja | 1893. |
| Vrsta | kratka priča |
| Zbirka | The Memoirs of Sherlock Holmes |
| Detalji o fabuli | |
| Radnja smještena | 1891. |
| Klijent(i) | nitko |
| Zločinac/ci | Profesor Moriarty |
"The Final Problem" (srpskohrvatski: Posljednji problem) je jedna od 56 priča o Sherlocku Holmesu što ih je napisao Arthur Conan Doyle. Priča je izvorno objavljena u Strandu u prosincu 1893. godine, uz ilustracije Sidneyja Pageta, a sačinjava posljednju od dvanaest priča iz zbirke The Memoirs of Sherlock Holmes. Doyle je ovu priču stavio na četvrto mjesto među svojih dvanaest najdražih priča.
Priča je znakovita jer je, prema Doyleovom izvornom naumu, trebala biti posljednja priča o slavnom detektivu, ali je pisac, nakon velikog pritiska javnosti, popustio i "oživio" Holmesa u kasnijim pričama.
Slučaj[uredi | uredi kod]
Godina je 1891. i Sherlock Holmes je usred konačnog obračuna sa svojim najljućim protivnikom, profesorom Jamesom Moriartyjem. Jedne večeri, detektiv dolazi kod Watsona prilično ljutit i s krvavim šakama. Detektiv je, kako kaže, uspio preživjeti tri pokušaja ubojstva tokom dana, a sve to nakon posjeta profesora Moriartyja njegovu stanu u 221B Baker Streetu. Profesor je upozorio Holmesa da odustane od istrage i pokušaja da dokrajči njegove planove kako bi izbjegao tragičan kraj njihove igre. Holmes je, dakako, odbio. Rezultat toga bili su pokušaji ubojstva. Prvo ga je, baš kada je zalazio iza ugla, pokušao pregaziti taksi, ali je Holmes za dlaku izbjegao smrt. Nakon toga, dok je šetao ulicom, tik pored njega je pala cigla. Detektiv je zvao policiju, ali nisu mogli utvrditi da se radi o nečemu značajnijem od obične nesreće. Nakon toga, Holmesa je na ulici sačekao razbijač, no detektiv ga je uspio svladati i predati policiji. Ipak, nije ga ni na koji način mogao povezati s Moriartyjem.
Holmes je već mjesecima pratio Moriartyja i njegovu cijelu organizaciju te je pri samom kraju istrage koja će ih sve strpati iza rešetaka. James Moriarty nalazi se se na čelu visoko funkcionalne i prilično tajnovite kriminalne organizacije i Holmes će pobjedu nad njim smatrati krunom svoje detektivske karijere. Moriartyju, dakako, Holmes počinje smetati i profesor je spreman uništiti detektiva, a to mu može i poći za rukom jer je on, kako sam Holmes kaže, osoba čije su intelektualne sposobnosti ravne njegovima.
Holmes moli Watsona da putuje s njim na kontinent te mu daje prilično neobične upute kako bi prikrio svoje tragove na londonskom Victoria kolodvoru. Holmes nije potpuno siguran gdje će putovati, što Watsonu djeluje prilično čudno. Nakon toga, Holmes, siguran da su ga pratili do Watsonova stana, napušta stan kroz stražnji zid u vrtu. Sljedećeg jutra, Watson dosljedno prati Holmesove upute i ulazi u rezervirani kupe prve klase, ali tu nalazi samo postarijeg talijanskog svećenika. Svećenik se ubrzo predstavi kao Holmes, maskiran kako ne bi bio prepoznat.
Kada vlak krene, Holmes uoći Moriartyja na peronu kako, izgleda, pokušava natjerati nekoga da zaustavi vlak, no bez uspjeha. Očito je, doduše, da je profesor uspio pratiti Watsona unatoč svim poduzetim mjerama. Detektiv i doktor izlaze iz vlaka u Canterburyju, izvršivši tako promjenu u planiranoj ruti. Dok čekaju drugi vlak, za Newhaven, tračnicama projuri poseban vlak s jednim vagonom, baš kao što je Holmes pretpostavio. U vagonu se nalazi Moriarty, koji je unajmio vlak da sustigne Holmesa. Watson i Holmes moraju se skriti iza hrpe prtljage kako ih profesor ne bi uočio.
Stigavši do Strasbourga preko Bruxellesa, Holmes sljedećeg ponedjeljka dobije pismo kako je velika većina Moriartyjeve organizacije uhapšena te sugerira Watsonu da se vrati u Englesku jer će on još neko vrijeme biti prilično opasan suputnik. Watson odbija i odluči ostati s prijateljem. Pismo još navodi kako je Moriarty ipak izbjegao zatvor te tada postaje razvidno kako je, zajedno s njima, negdje na kontinentu.
Putovanje Holmesa i Watsona odvodi u Švicarsku, gdje odluče boraviti u Meiringenu. U dobroj vjeri, jednog dana odluče prošetati krajolikom sve do slavnih slapova Reichenbach. Na putu, pojavi se dječak koji Watsonu preda porku da se u hotelu nalazi bolesni Englez koji treba engleskog doktora. Holmes odmah prozre zamku, ali ne govori ništa. Watson odlazi natrag u hotel.
Kada se vrati u Englischer Hof, vlasnik informira Watsona da u hotelu nema bolesnog Engleza. Shvativši prevaru, Watson posjuri do slapova, ali kada stigne tamo, ne pronalazi nikoga. Pronalazi tek dva različita para stopala i jedno pismo.
Pismo[uredi | uredi kod]
Pismo što ga je Holmes ostavio Watsonu imalo je sljedeći sadržaj:
Moj dragi Watsone,
ovih Vam par redaka pišem zbog dobre volje gospodina Moriartyja, koji me očekuje kako bi raspravili o onim pitanjima koja su još otvorena među nama. Dao mi je tek naznaku o načinu na koji je izbjegao englesku policiju i pratio naša kretanja. To svakako potvrđuje vrlo visoko mišljenje koje sam imao o njegovim sposobnostima. Drago mi je da mogu smatrati kako ću osloboditi društvo od daljnjih učinaka njegovog prisustva, mada se bojim da će cijena toga nanijeti veliku bol mojim prijateljima, a pogotovo, moj dragi Watsone, Vama. Već sam Vam objasnio, ipak, da je moja karijera ušla u krizu i da bi mi ovakav rasplet događaja bio najugodniji. Dapače, ako Vam smijem u potpunosti priznati, bio sam prilično uvjeren kako je pismo iz Meiringena bila prevara i dopustio sam Vam da odete izvršiti tu obvezu vjerujući kako će se stvari odvijati upravo na ovaj način. Recte inspektoru Pattersonu da su papiri koji su mu potrebni kako bi osudio organizaciju u pretincu M., u plavoj koverti s natpisom "Moriarty". Prije napuštanja Engleske, svu sam svoju imovinu prenio u vlasništvo svog brata, Mycrofta. Molim Vas, pozdravite mi gospođu Watson i vjerujte da sam, dragi prijatelju
Potpuno iskreno Vaš,
Sherlock Holmes.
Završetak[uredi | uredi kod]
Pročitavši pismo, Watson uoči tragove žustre borbe, ali bet povratnih tragova. Zaključak je jasan - Holmes i Moriarty su, u jeku borbe, pali s litice u vodu i izgubili svoje živote. Potpuno slomljen, Watson napušta Švicarsku i odlazi natrag u Englesku.
Tematika i okolnosti pisanja[uredi | uredi kod]
Priča "The Final Problem" izvorno je trebala biti doista ono što joj ime govori. Doyle je imao namjeru prestati pisati o Holmesu nakon ove priče; smatrao je kako ga priče o Holmesu odvlače od ozbiljnijih književnih ostvarenja i kako je Holmesova "smrt" jedini način da se ponovo posveti drugim temama. Svojoj je majci napisao: "Moram sačuvati um za bolje stvari, makar s njim morao pokopati i svoju bilježnicu."
Ipak, Doyle je želio da Holmes ode kao proslavljeni junak, smatrajući da će svaki drugi zadatak u usporedbi s eliminacijom najopasnijeg čovjeka na svijetu biti tek trivijalnost (čak i Holmes to kaže u priči). Godine 1893., Doyle je sa suprugom putovao Švicarskom,[1] i otkrio selo Meiringen u bernskim Alpama.[1] To je isksustvo rasplamsalo piščevu maštu. Jürg Musfeld, direktor hotela za kojeg se vjeruje da je Doyle u njemu boravio, rekao je sljedeće: "Godine 1893., u svom je dnevniku, koji i danas postoji, napisao kako želi ubiti Holmesa na slapovima Reichenbach."[1]
Ipak, Doyleova namjera je propala i pritisak obožavatelja eventualno ga je prisilio da nastavi pisati o Holmesu; prvo roman The Hound of the Baskervilles (smješten prije priče "The Final Problem"), a onda i priču "The Adventure of the Empty House", u kojoj "oživljava" Holmesa. Velik broj rupa u sjećanjima svjedoka omogućio je Doyleu da prilično uvjerljivo oživi Holmesa - za Holmesovu pobjedu nad kriminalnim genijem znali su tek njegov brat Mycroft (koji je u priči samo spomenut) i nekoliko preostalih članova Moriartyjeve organizacije, među kojima i pukovnik Moran, s kojim će se Holmes obračunati u priči "The Adventure of the Empty House".[2]
Reference[uredi | uredi kod]
Vanjske poveznice[uredi | uredi kod]
Wikimedia Commons ima još multimedijalnih datoteka vezanih za: The Final Problem
