The Adventure of the Yellow Face

Izvor: Wikipedia
"The Adventure of the Yellow Face"
Paget Holmes Yellow Face child.jpg
Sidney Paget: "Podigao je dijete"
Detalji o priči
Autor Arthur Conan Doyle
Datum izdanja 1893.
Vrsta kratka priča
Zbirka The Memoirs of Sherlock Holmes
Detalji o fabuli
Radnja smještena 1888.
Klijent(i) Grant Munro

"The Adventure of the Yellow Face" (srpskohrvatski: Žuto lice) je jedna od 56 priča o Sherlocku Holmesu što ih je napisao Arthur Conan Doyle. Prvotno objavljena u Strandu 1893. godine, uz Pagetove ilustracije, priča je sastavni dio zbirke The Memoirs of Sherlock Holmes.

Iako je ovo jedna od Doyleovih sentimentalnijih priča, "The Yellow Face" je ušla u povijest kao jedina priča u kojoj se Holmesova dedukcija pokazala pogrešnom (iako je istina izašla na vidjelo). Watson je to komentirao ovako:

"...tamo gdje on nije uspijevao obično ni niko drugi nije mogao uspjeti... Tu i tamo, ipak, dogodilo bi se da, čak i tamo gdje on pogriješi, istina izađe na vidjelo."

Slučaj[uredi - уреди]

Sherlock Holmes, koji pati od dosade zbog nedostatka slučajeva, vraća se iz šetnje s Watsonom samo da bi otkrio kako je propustio posjetitelja koji je zaboravio svoju lulu. Iz te je činjenice Holmes deducirao sljedeće - radi se o rastresenoj osobi (koja je zaboravila lulu) koja izrazito cijeni taj predmet (dao ga je popravljati gdje ga je mogao zamijeniti novim), ljevorukom i mišićavom muškarcu odličnog zubala, nemarnih navika i dobrog imovinskog stanja.

Sve ove činjenice nisu bile bitne za slučaj već su za Holmesa predstavljale tek logičke vježbe. Kada se vlasnik lule, gospodin Grant Munro, vratio po svoj predmet, Holmes i Watson su saslušali njegovu stranu priče, odnosno priču o prevari njegove supruge, Effie Munro. Effie je bila udana u Sjedinjenim Državama, gdje su joj suprug i dijete umrli od žute groznice, nakon čega se vratila u Englesku, upoznala i vjenčala se s Munrom. Njihov je brak bio idealan sve dok ona nije, iznenada, zatražila £100 i molila ga da ne pita za razlog. Dva mjeseca kasnije, Effie Munro je uhvaćena kako provodi tajne poslove sa stanarima kolibe nedaleko od Munrove kuće u Norburyju.

Grant Munro je u kolibi vidio tajanstvenu osobu žutoga lica. Bijesan od ljubomore, provalio je u kolibu, ali je ustanovio da je prazna. Ipak, pronašao je uređenu prostoriju u kojoj se nalazio portret njegove supruge. Holmes Munra pošalje kući uz naznaku da mu javi ako ponovo vidi nekoga u kolibi. Detektiv zaključuje kako je stanar kolibe Effiejin prvi suprug, koji je došao iz Sjedinjenin Država i ucjenjuje ju.

Nakon što Munro pozove Holmesa i Watsona, njih trojica upadaju u kolibu i pronalaze tu osobu žutoga lica. Žuto lice je, dakako, bila tek maska koja je snivala crnu djevojčicu. Effiejin prvi suprug, John Hebron, bio je crnac; on doista jest umro u Sjedinjenim Državama, ali je njihova kći, Lucy, preživjela. U strahu da bi ju Munro mogao odbaciti zbog djeteta miješane rase, odlučila je Lucyjino postojanje skriti od njega. Ipak, želja da vidi svoje dijete bila je jača tako da je iskoristila £100 kako bi dopremila Lucy i njezinu njegovateljicu u Englesku i omogućila im život u kolibi.

Munro, što je jedan od najdirljivijih trenutaka iz Doyleovih priča, poljubi dijete, podigne ju u svoje naručje, a slobodnom rukom uhvati suprugu za ruku te svo troje odlaze prema vratima. Holmes, čiji se zaključak pokazuje pogrešnim, priču završava ovako:

"Ako ikad pomislite da postajem previše siguran u svoje sposobnosti ili da slučaju posvećujem manje pažnje no što zaslužuje, ljubazno šapnite 'Norbury' u moje uho i bit ću Vam beskrajno dužan."

Vanjske poveznice[uredi - уреди]