Teodulija

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu

Teodulija (gr. teodul - sluga božji) je teološko-politički pojam kojim je Nikolaj Velimirović opisivao željeni odnos crkve i države po uzoru na Vizantiju. Odnos između crkve i države u Vizantiji se tradicionalno naziva simfonija.

Velimirović je učenje o teoduliji izložio u delu "Srpski narod kao teodul", dokazujući da je »srpski narod sluga Božji«. On se zalagao za uspostavljanje jedne vrste pravoslavne teokratije, koju naziva "teodulija", kao načina uređenja društva, što podrazumeva "saglasje Crkve i Države u služenju Boga".[1] Politički sistem teodulije karakteriše u prvom redu vladarevo služenje Bogu.[2] On pravi razliku između srednjevekovne zapadne teokratije i vizantijske teodulije, što poredi sa razlikom između „nametnutog gospodara i svojevoljnog sluge“ (Vladika Nikolaj, 1996: 35).

Centralno mesto Velimirovićevog koncepta je jedinstvo crkve i države. Velimirović je smatrao da je odvajanje crkve od države nesreća i "bolesno stanje":

Gde god se crkva delila od države tu je bolesno stanje ili crkve ili države ili oboje.[3]

Velimirović smatra da se srpsko društvo temelji na načelima »hrišćanskog kolektivizma, solidarizma, domaćinstva, starešinstva i pravoslavnog morala i etike«. Za njega je osnovni problem Francuska revolucija koja je navodno poremetila »prirodni red« u društvu i unela haos individualizma, demokratije i pluralizma. Tako po učenju Velimirovića demokratija »razara organsko, svetosavsko narodno biće« jer je narod »organska saborna celina«.[4]

Velimirović se u formulisanju koncepta teodulije oslanja na idealizovanje srpskog srednjevekovlja. On srednjevekovne srpske vladare opisuje kao uzorne sluge božje na koje su se podanici ugledali (Vladika Nikolaj, 1996: 35).

Na međunarodnom polju, Velimirović je zagovarao "teoduliju jednovernih naroda", odnosno Savez pravoslavnih naroda Balkana s naslonom na pravoslavnu Rusiju, čiji bi cilj bio služenje Hristu. Verovao je da bi "Carstvo balkanskih naroda sa carstvom svete Rusije" predstavljalo ostvarenje hiljadugodišnjeg carstva mira na zemlji, o kojem je govorio sveti Jovan Evangelista.[3]

Izvori[uredi | uredi kod]

Vidi još[uredi | uredi kod]

Vanjske veze[uredi | uredi kod]