Tarsius

Izvor: Wikipedia
Avetnjaci
Status zaštite
Sistematika
Carstvo: Animalia
Koljeno: Chordata
Razred: Mammalia
Red: Primates
Podred: Haplorrhini
Infrared: Tarsiiformes
Gregory, 1915.
Porodica: Tarsiidae
Gray, 1825.
Rod: Tarsius
Storr, 1780.
Područje života
Vrste

Tarsius syrichta
Tarsius bancanus
Tarsius tarsier
Tarsius dentatus
Tarsius pelengensis
Tarsius sangirensis
Tarsius pumilus

Avetnjaci (Tarsiiformes) su jedna od tri grupe unutar podreda haplorrhini koja ima samo jedan rod (Tarsius) i jednu porodicu (Tarsiidae), koja obuhvaća sedam vrsta.

Sistematika[uredi - уреди]

Ranije se ova grupa, odnosno porodica, ubrajala u skupinu "polumajmuna", što je naziv koji je zastarjeo i više se ne koristi. Danas ih se svrstava kao zasebnu skupinu unutar podreda Haplorrhini, a razlog je građa nosa poput Haplorrina. Kao i drugi unutar ove skupine imaju manje žlijezda u sluznici nosa pa im je nos suh, za razliku od Strepsirrhinia, koji zbog velikog broja žlijezda u nosu imaju uvijek vlažne njuškice, analogno mačkama.

U razdoblju eocena i oligocena je u Americi i Euraziji bila raširena porodica Omomydae koju se smatra precima ove grupe.

Rasprostranjenost[uredi - уреди]

Ova porodica živi na području Jugoistočne Azije, odnosno preciznije, na otocima Sumatra, Borneo, Sulavesi i Filipina, kao i na nekim manjim otocima oko navedenih.

Opis[uredi - уреди]

Tarsiidae su od vrha glave do korijena repa dugi oko 9 do 16 cm (k tome dolazi još goli rep dug od 13 do 28 cm), pa su prema tome vrlo male životinje. Težina im se kreće od 80 do 160 grama. Obilježje su im dugi stražnji ekstremiteti, okrugla glava koju mogu okrenuti gotovo 360°, i vrlo dobar sluh. Prsti su im vrlo dugački, a ušne školjke okrugle i gole. Meko krzno im je sivo ili smeđe. Upadljivo obilježje su im velike oči (promjera do 16 milimetara) - preračunato prema veličini tijela, kod čovjeka bi oči uporedive veličine trebale imati veličinu jabuke.

Način života[uredi - уреди]

Filipinski tarsius (Tarsius syrichta)

Ovo su noćne šumske životinje. Žive na stablima. Preko dana miruju skriveni u gustoj vegetaciji. Pravi su umjetnici u penjanju, a uz pomoć svojih dugih stražnjih nogu mogu skočiti na udaljenost od više metara. Uobičajeno žive u parovima, no ponekad i u manjim grupama.

Hrana[uredi - уреди]

Glavna im se hrana sastoji od kukaca, a uz to jedu i male kralježnjake. Oni su jedini primati koji su isključivo mesožderi. Koriste svoju veliku sposobnost skakanja da iznenade lovinu. Dnevno pojedu oko 10% svoje tjelesne težine.

Razmnožavanje[uredi - уреди]

Skotnost kod ove porodice traje relativno dugo, čak 6 mjeseci. Rezultat je, da mladi dolaze na svijet vrlo razvijeni. U početku se drže majci za trbuh, ili ih majka nosi u njuški. Već sa sedam mjeseci ih majka prestaje dojiti, a s godinu dana su spolno zreli. Najstariji poznati Tarsius imao je 13 godina.

Tarsiusi i ljudi[uredi - уреди]

Glavna opasnost za ove životinje je uništavanje njihovog životnog prostora. Osim toga, još uvijek ih love radi mesa. Pokušaji da ih se drži kao kućne ljubimce završavaju njihovim ugibanjem već nakon nekoliko dana. Nepotvrđeni izvještaji govore, da ulovljene životinje udaraju glavom o ogradu kaveza dok ne uginu. Za mnoge vrste nema točnih podataka.

U prošlosti su Tarsusi igrali važnu ulogu u vjerovanju indigenih naroda Indonezije. Vjerovali su, da Tarsusima glava nije pričvršćena uz tijelo (zbog njihove sposobnosti da ju okrenu za gotovo 360°) pa su se bojali da im se može dogoditi isto, ako ih susretnu.

Sistametika[uredi - уреди]

Danas se razlikuje najmanje 7 vrsta (zbog njihovog noćnog života kao i relativne nepristupačnosti njihovih staništa, vjeruje se da je moguće i postojanje nekih do sada nepoznatih vrsta ove porodice).

Wikispecies-logo.svg
Wikivrste imaju podatke o: