Tarot

Izvor: Wikipedia
Disambig.svg Ovo je članak o kartama za proricanje sudbine. Za kartašku igru, pogledajte tarok.

Tarot, špil od sedamdeset i osam karata koje se u raznim krajevima Europe koristi od sredine 15. stoljeća za igru i predviđanje sudbine.

Sastoji se od pedeset i šest igračih karata (Mala Arkana), kakve se koriste za igranje širom Europe i od posebnih dvadeset i dva komada (Velika Arkana). U tim brojevima okultisti nalaze određenu simboliku uspoređujući broj karata Velike Arkane sa hebrejskim alfabetom koji se sastoji od dvadeset i dva slova i nekim hramovima koji imaju pedeset i šest stepenica.

Tarot karte

Mala Arkana podijeljena je na četiri jednake grupe poznate kao karo, herc, tref i pik. U svakoj od ovih grupa nalazi se po deset karata kojima su pridodane i karte Kralja, Kraljice, Viteza i Paža. Mnogi okultisti koriste samo karte Velike Arkane za gatanje, dok karte Male Arkane vide samo kao igrače karte.

Povijest[uredi - уреди]

Neki okultisti su kao vrijeme nastanka tarot karata uzimali razdoblje drevnog Egipta ili stara kabalistička učenja, međutim pojava karata sa klasičnim tarot simbolima može se sa sigurnošću pratiti tek od 18. stoljeća.

Prve tarot karte pojavile su se u Italiji sredinom 15. stoljeća, dok je njihova uporaba u okultne svrhe prvi put zabilježena u 16. stoljeću. Široka primjena tarot karata među okultistima započinje tek od kraja 18. stoljeća, kada ih je Antoine Court de Gébelin (1725.-1784.) promovirao kao sredstvo za proricanje, vjerujući da karte sadržavaju ključ za drevno i mistično egipatsko znanje koje je svijetu obznanio bog Thoth.[1] Istovremeno, Jean-Baptiste Alliette, poznatiji kao Etteilla (1738.-1791.) objavio je 1770. godine djelo o proricateljskom značenju tarot karata.

Premda kasnija arheološka istraživanja nisu dovela tarot karte u vezu s njihovim navodnim egipatskim podrijetlom, tijekom 19. stoljeća nastalo je vjerovanje da su Romi, koji su ovladali tehnikom proricanja pomoću tarot karata, zapravo daleki potomci Egipćana i da su ondje stekli svoje divinacijsko znanje.[2]

Francuski okultist Eliphas Lévi (1810.-1875.) razvio je vezu između taot karata i kabale, hebrejskog mističnog sustava. Tarot karte i njihovu simboliku prihvatila su i razna mistična i okultna udruženja poput Teozofskog društva, Hermetičkog reda Zlatne zore ili rozenkrojcera.

Inters za tarot kartama u 20. stoljeću evocirao je Arthur Edward Waite (1857.-1942.) koji je dizajnirao tzv. Rider-Waite tarot karte.

Vrste tarota[uredi - уреди]

Postoji više različitih stilova karata, a najrašireniji su egipatski, francuski i ciganski, jer su najbliži izvornim kartama.[3] Također, razlikuju se tri osnovna kupa karata:

  • Klasični tarot

Najvažniji klasični kupovi karata su: stari firentinski minchiate, Manatijev tarot, stari sicilijanski tarot i Tarot de Marseille.

  • Privatizirani špil

Od privatiziranih špilova izdvajaju se: "Mea Vita tarot" Viscontijev tarot i tarot karte Salvadora Dalija.

  • Okultni tarot

Etteillin tarot (egipatsko-ciganski), tarot Zlatne zore i Crowleyjev tarot.

Vidi još[uredi - уреди]

Bilješke[uredi - уреди]

  1. Povijest tarota
  2. Povijest tarota
  3. Panić, Maja, str. 24.

Literatura[uredi - уреди]

Vanjske poveznice[uredi - уреди]